Širli Menson: Najveći izazov mi bio da vodim računa o mentalnom zdravlju 1Foto: EPA-EFE/ KIKO HUESCA

Trudim se da u životu nemam očekivanja i da tu filozofiju primenim i na svoju karijeru. Očekivanja ne čine ništa osim što umeju da povrede i razočaraju ljude, tako da bih naše fanove ohrabrila u tome da dođu na naš šou, smeste se i puste nas da obavimo posao.

U tome što radimo smo dobri, te sa sigurnošću mogu da kažem da su naši fanovi u dobrim rukama – kaže u ekskluzivnom intervjuu za Danas Širli Menson (Shirley Manson), pevačica grupe Garbage, odgovarajući na pitanje šta očekuje od beogradske publike i šta bi beogradska publika mogla da očekuje od nje i benda na koncertu 28. juna. Garbage su prošle godine obeležili dve decenije postojanja, a ovdašnja publika ih je zavolela u periodu kad je Beograd bio svet.

* Prošle godine ste obeležili dve decenije postojanja benda. Kada pogledate unazad, šta je za vas lično bio najveći izazov?

– Najteže mi je bilo da vodim računa o svom mentalnom zdravlju, u čitavom tom haosu i bez gotovo bilo kakve podrške. Verujem da bi se mnogi iznenadili da čuju da muzičari, pogotovu uspešni, ostanu na cedilu. Ljudi obično misle da ovaj status dolazi sa puno društvene moći i obično mrze tu moć. Kao da su muzičari imuni na svakodnevni bol i nepovredivi. Ljudi svakako imaju vrlo malo saosećanja za uspešne. S jedne strane to je sasvim shvatljivo, ali s druge, kada se vama to događa, to je teško podneti. Srećom, bila sam izdržljiva. Očeličila sam se, ali nije bilo lako.

* Rođeni ste u Edinburgu, u Škotskoj. Koliko je to okruženje uticalo na vas i na koji način?

– Naravno, to što sam Škotlanđanka je neverovatno mnogo uticalo na mene. Najinteresantija stvar o meni je, prema mom mišljenju, da potičem iz Edinburga. Moje razmišljanje je potpuno oblikovano mojim škotskim poreklom. Objasniti tačno na koji način zahtevalo bi mnogo prostora i vremena koje ni vi ni ja nemamo u ovom trenutku. Dovoljno je reći Škotska – njena istorija, kultura i način razmišljanja predstavljaju veliki deo mene i uvek će tako ostati.

* Kakav je bio stav vaših roditelja spram vaše želje da postanete rokenrol muzičarka. Da li ste imali njihovu podršku?

– Imala sam sreće… Moji roditelji nikad nisu stajali na putu bilo čega što sam htela da sledim. Bili su na mojim svirkama više puta nego što mogu da izbrojim. Uprkos činjenici što znam da je bezgranično ponosan na mene, moj dragi otac od 82 godine se još uvek pita šta bi se dogodilo, kako bi se moj život odvijao da sam istrajala u akademskoj profesiji umesto u muzičkoj. Akademska karijera je ono čemu se on nadao. Nažalost, umesto toga, zaglavio je sa ćerkom koja je rok zvezda. Pa kakva šteta, hahaha.

* Jedina ste žena u bendu. Mislite li da su žene u rokenrolu više doprinele emancipaciji feminizma nego one koje se bave drugim umetničkim disciplinama?

– Svaka žena koja postigne uspeh u umetnosti doprinosi globalnom ženskom napretku. Ono što za mene predstavlja izvor velikog zadovoljstva i ogromnog ponosa jeste da će moja sopstvena dostignuća i ostvarenja odigrati malu ulogu u obezbeđivanju toga da generacije žena koje dolaze nakon moje imaju lakše okolnosti nego što smo ih mi imale, kao rezultat našeg rada, kao što su sve one neverovatne žene u prošlosti meni olakšale život i muzičku karijeru.

* Koje žene su na vas uticale u kreativnom smislu i na koji način?

– Patti Smith, Siouxsie Sioux, Debbie Harry, Chrissie Hynde, Marianne Faithfull, Louise Bourgeois i Frida Kahlo su samo neke od žena koje su ozbiljno uticale na moje razmišljanje i čine to čak i danas. Nemam na raspolaganju dovoljno prostora da bih artikulisala načine na koje su me oblikovale. Razlozi su suviše različiti i kompleksni. Dovoljno je reći da sam inspirisana svim ovim ženama na redovnom, ako ne i dnevnom nivou, u najdubljem mogućem smislu.

* Kako se nosite sa negativnim kritikama sada, a kako su one na vas delovale na početku karijere?

– Kao mlada umetnica na početku karijere bila bih strašno nesrećna zbog negativnih kritika. Duboko su me pogađale i verovala sam u njih. Danas sam u izvesnoj meri imuna na negativnost. Jasno mi je da Garbage nije za svakoga i to mi ne smeta. Takođe, sada uglavnom znam da sam i majstor svog zanata. Ovo je arogantno reći i nije mi namera da tako zvučim. Međutim, provela sam toliko sati, dana, meseci i godina, tačnije, već tri i po decenije radeći ovaj posao relativno uspešno. Dakle, verujem sopstvenoj proceni da sam na pravom putu. I da svaki put kad izađem na scenu dajem sve od sebe.

Naravno, ima mnogo muzičara koji su bolji nego što ću ja to ikada biti, ali opet verujem da nisam ništa gora od većine. To ne znači da ne zabrljam i ne pravim greške, i da neke od mojih interpretacija nisu na istom nivou kao moje najbolje. To samo znači da duboko u sebi znam da sam posvećena i da ulažem ceo svoj talenat u svoj posao, da se nikad ne štedim. To znači da se usavršavam i da sam posvećena poslu. I moj posao mi još uvek donosi veliku radost. I zahvaljujući ovome sam postigla izvestan uspeh i napredovala. To je najviše što od sebe mogu da očekujem. Šta kritičari misle o rezultatu je donekle nevažno. Mnogo je važnije šta ja sama mislim o svom radu, jer jedino ja znam ideju iza tog rada. Da li sam postigla ono što sam nameravala sa određenom melodijom ili tekstom. To je izazov za mene.

* Ko vam je dao najveći kompliment u karijeri ili, čije su vas reči najviše ohrabrile?

– Dobila sam zaista mnogo neverovatnih profesionalnih ohrabrenja tokom karijere, ali dva su me komplimenta zaista duboko ganula, a došla su u različitim vremenskim periodima – jedan je bio od Madone a drugi od Bona. NJihove reči došle su u periodu kada sam najviše sumnjala u sebe i u vreme najveće profesionalne borbe. Kao rezultat, duboko su me dirnuli i naterali me da nastavim sa muzikom uprkos nevoljama u tom periodu. Zbog velikodušnosti i duha koji su mi tada pružili imaju moju besmrtnu zahvalnost.

* Kada govorite o nekim pesmama, često napomenete da ste ih pisali u vreme čitanja neke knjige i da su vaše pesme neretko inspirisane literaturom.

– Pisanje svih mogućih vrsta me je othranilo i kroz život i kroz karijeru. I tako će i ostati. Moć pažljivo konstruisane rečenice može da me uzbudi, da me razori, da me uteši ili da me promeni na fundamentalan način.

Ne verujem političarima

Intervju sa Širli Menson je rađen mejlom sredinom aprila, a jedno od pitanja je tada bilo da li podržava Brexit i da li misli da će Tereza Mej uspeti da realizuje svoj plan do kraja maja. Naša sagovornica je tad rekla: „Definitivno ne podržavam Brexit ni na koji način niti u bilo kom obliku. Što se tiče Tereze Mej, mislim da treba da podnese ostavku mada to mislim za sve političare. Ne verujem nijednom od njih.“

„Sve o čemu razmišljam si ti“

Upitana koja pesma ili stih Garbage najbolje sumiraju njenu ličnost Širli Menson kaže da je to najverovatnije prvi stih pesme „Empty“ sa poslednjeg studijskog albuma ovog benda – Strange Little Birds.

– Bilo da je dobro ili loše, to sam tako neverovatno ja – kaže Širli navodeći stihove pesme: „Osećam se tako frustrirano. Nikad neću biti tako sjajna kao što želim. Svi na koje naletim, oni kojima si toliko posvećen, šta nije u redu sa mnom? Čini se da svi oni znaju tačno šta žele, mimoilaze me. Smeše mi se pri odlasku. Tako da ja radim na svom strpljenju. Dobre stvari se dešavaju onima koji čekaju. Barem tako kažu. Tako sam prazna. Sve o čemu razmišljam si ti.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari