Do finala i bez pojačanja 1FOTO: EPA-EFE/OLAF KRAAK

Ko se pre starta trke za titulu klupskog prvaka Evrope kladio na Totenhemovo finale Lige šampiona taj se baš dobro opario, jer su samo najveći optimisti ili bolje rečeno utopisti (isključivo) iz redova navijača ovog kluba iz Londona mogli da predvide uzlet „pevaca“ do mesta na kojem nisu bili nikada u svojoj istoriji.

Da ne beše Lukasa Moure fino bi zaradili i svi oni što su tipovali pobedu Ajaksa (i) u revanšu polufinala, pogotovo ako su digli uloge posle vođstva „kopljanika“ od 2:0 na kraju poluvremena, ali je Brazilac s tri gola srušio tikete širom sveta i surovo, u poslednjim sekundama sudijske nadoknade vremena, kaznio to što holandski tim nije hteo da odustane od napadačke orijentacije i(li) nije umeo da se odbrani od „sve ili ništa“ naleta protivnika po povratku iz svlačionica.

– Fudbale, hvala ti! Moji igrači su heroji. Prošle godine, govorio sam svima da ovu grupu čine heroji, a Moura je ovog puta bio naš superheroj. U drugom delu meča bili su sjajni. Ovakve emocije su nemoguće bez fudbala – izgovorio je šef struke Ajaksovog „dželata“ Maurisio Poketino pošto je pre obraćanja novinarima, na kolenima, oplakao senzacionalno dizanje iz pepela svoje ekipe na travi „Johan Krojf“ arene u Amsterdamu.

Međutim, ne bi bilo pravedno senzacionalnu sezonu Totenhema u LŠ svesti na 54, 59. i 96. minut druge bitke sa ekipom koja je pre toga na maestralan način izbacila svrgnutog „kralja“ Real i Juventus, predvođen njegovim golgeterskim božanstvom Kristijanom Ronaldom. Sadašnja postava ima „to nešto“, zbog čega je ostala duže u LŠ trci od jednog Pari Sen Žermena, Barselone, Mančester junajteda, Bajerna, Mančester sitija…

Zbog čega je preživela hod po oštrici „žileta“ u grupnoj fazi i izvukla živu glavu u četvrtfinalnim bitkama sa (malo je reći) favorizovanim Sitijem. Zahvaljujući čemu je prekinula Ajaksov san bez svoje alfa i omege, jer je fenomenalni napadač Hari Kejn tih 180 minuta, još rovit od povrede, posmatrao sa tribina. Zbog čega je obustava transfera početkom 2018. godine, tačnije kupovinom Moure od PSŽ-a (za 28.400.00 evra), prošla bez posledica….

– Sve je povezano. Ništa se ne dešava slučajno. Sve je posledica nečega. Ja verujem u tu energiju. Za mene ona postoji – oduvek tvrdi Poketino, čiji je dolazak vratio klub u vrh Premijer lige, a njegov ofanzivac stil učinio jednim od cenjenijih i daleko van kolevke fudbala.

– Pitaju me zašto potenciram na presingu u igri svoje ekipe. To je stvar ličnosti, to je stvar onoga ko si ti. Na terenu to pokazuješ. Svoje pravo lice. Ako si u hrabar u svakodnevnom životu, ne možeš da se ponašaš drugačije na terenu. Ja ne znam za drugačije. Uvek, uvek treba biti hrabar – objasnio je dan posle noći u kojoj je ispisana najlepša stranica Totenhemove istorije, uz zanimljivu predikciju na temu eventualnog osvajanja „ušatog pehara“.

– Otvorimo debatu… Ne verujem da će klub imati velike koristi od osvajanja trofeja. To neće uzdići Totenhem kao klub. Trofeji podižu samo jednu stvar. Ego. Šta je bitno? Bitno je da budemo u najbolje četiri ekipe u prvenstvu i da igramo Ligu šampiona – rezonuje temperamentni Argentinac, koji se toliko „povezao“ sa upravom i ekipom da nije hteo da prihvati nijednu od brojnih atraktivnih ponuda i promeni sredinu, a klupski čelnici su njega i njegove saigrače za odanost i slogu nagradili novim ugovorima.

Krajem ovog meseca biće pola decenije od njegovog dolaska u Totenhem, koji je pre toga za 12 godina promenio ni manje ni više nego 10 trenera i gomilu igrača, sa uglavnom mizernim uticajem na kompletnu sliku kluba. S Poketinom su stvari krenule na bolje, a on se na prilici za mirnoću u radu i ličnu afirmaciju zahvalio unapređenjem igre, podizanjem rezultatske lestvice i „proizvodnjom“ novajlija mladih godina u nacionalnom timu Engleske, dok pomenuti Kejn treba da drži njegovu sliku pored kreveta, jer mu je baš Maurisio dao minutažu i slobodu kakvu nikada u karijeri nije imao.

Zato neće biti nikakvo svetsko čudo ako Totenhem svoju bajku zaključi pobedom nad Liverpulom, 1. juna na „Vanda Metropolitano“ stadionu u Madridu. Međutim, čudesno putešestvije ekstremno talentovanog i lepršavog Ajaksa završeno je ove srede pred njegovim navijačima.

– Nema reči da se opiše ovo. Mnogo je tužno, mnogo loše, nesrećno… Svi imamo osećaj da ovo nismo zaslužili. Kada imate takav osećaj da nešto zaslužujete, a to ne dobijete, onda ste razočarani, ljuti – uspeo je da izusti Dušan Tadić, čovek oko čijeg se osećaja za asistenciju, organizaciju i realizaciju vrti igra fudbalskog diva iz zemlje lala i reprezentacije Srbije.

„Repriza“ sezone 2007/2008.

Ovo će biti tek drugi okršaj klubova iz Engleske u finalu Lige šampiona, od kada je sredinom pedesetih pokrenuto takmičenje za titulu klupskog prvaka Evrope. Prvih takvih 90 minuta ostrvskih ekipa desili su se na kraju sezone 2007/2008, kada je Mančester junajted, na stadionu „Lužnjiki“ u Moskvi, posle produžetaka i izvođenja penala savladao Čelsi.

Treći evropski „sudar“

Totenhem i Liverpul imaju samo dva međusobna duela u Evropi. Oba su se desila u sezoni 1972/1973, kada je Liverpul slavio kod kuće (1:0), pa izgubio u revanšu (1:2), ali je zahvaljujući pogotku u gostima prošao u finale tadašnjeg Kupa UEFA. U domaćim takmičenjima, ove dve ekipe su se sastale 170 puta, uz skor: 79 pobeda crvenih, 48 „pevaca“ i 43 remija. Najvažniji meč u njihovoj zemlji bilo je finale prestižnog Liga kupa, u kojem je Liverpul slavio (3:1) i uzeo trofej 1982. godine.

Moura deseti sa „desetkom“

Lukaš Moura je za ono što je pokazao na terenu od „L’Ekipa“ dobio „desetku“. On je postao tek deseti fudbaler kojem je to pošlo za rukom, a poslednji pre njega je bio upravo fudbaler Ajaksa Dušan Tadić koji je zablistao protiv Real Madrida na Santijago Bernabeu. Jedini fudbaler koji je dva puta dobio ocenu deset „L’Ekipa“ je Leo Mesi na utakmicama Lige šampiona protiv Arsenala 2010. godina sa četiri gola i Bajera iz Leverkuzena dve godine kasnije kada je postigao pet golova. Najviše ocene su dobijali i Robert Levandovski, Nejmar, Karlos Eduardo, Danac Lars Vindfild, Rus Oleg Salenko, kao i dvojica mladih reprezentativaca Francuske 1988. godine Frank Sozi i Bruno Martini.

Karte od 70 do 600 evra

Finalni duel igraće se 1. juna u Madridu na stadionu Atletiko Madrida Vanda Metropolitano, a navijači dva engleska kluba dobiće po nešto više od 16.000 karata i to po vrlo visokim cenama, dok će prestali kontigent ulaznica biti dodeljen sponzorima i pušten u slobodnu prodaju. Karte su podeljene u četiri kategorije, u zavisnosti od mesta, a najskuplje iznose 600 evra. Ulaznice za drugu kategoriju staju 450 evra, treću 180 evra, dok je za najjeftinija sedišta neophodno izdvojiti 70 evra.

„Srećan sam što sam živ, da vidim sve ovo“

Totenhemova legenda Glen Hodl, s više od 400 utakmica u dresu „pevaca“ i dva osvojena Kupa UEFA u vreme dok je trenirao isti klub, nedavno je imao operaciju srca, ali to ga nije sprečilo da skače i viče od sreće u jednom TV studiju na kraju šokantnog epiloga meča u Amsterdamu.

– Srećan sam što sam živ, da vidim sve ovo! Pre utakmice sam rekao da momci ne smeju da ostave ništa u svlačionici. Do poluvremena jesu, ali onda su onda pokazali karakter i zaslužili ovo. Poketino radi neverovatan posao… – egzaltirano je prokomentarisao Hodl.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari