"Krpljenje" ekipe je budućnost 1Foto: STARSPORT

Besmisao kvalifikacija u režiji FIBA viđen je i u poslednjem „prozoru“ u formi „balona“ čija je, generalno, dobra organizacija bila možda i jedino što se u superlativu može prokomentarisati.

Zakinuti na kvalitetu najboljim reprezentacijama, da bi se „autsajderima“ dala šansa da se nađu na Evropskom prvenstvu, u ravni je čašćavanja u kafani iz ukradenog novčanika.

Bez mogućnosti da okupe najbolje što imaju, iz NBA i Evrolige, putujući na kraj Evrope da bi se dobio samo jedan koji će ispasti iz grupe; „sudarajući“ se sa onima koji su se već kvalifikovali kao domaćini kontinetalnog takmičenja i to sve u jeku pandemije korona virusa, apsurd je u kojem FIBA lako pliva i komotno se oseća, dok košarkaši jedini ispaštaju i pritom bivaju ostavljeni na vetrometini komentara.

Reprezentacija Srbije je u „finskom balonu“ rezultatski pobedom nad domaćinom nekako „poništila“ poraz od Švajcarske i tako najverovatnije lišila sebe i domaću javnost stresa da bi do kraja kvalifikacija mogla da se grčevito bori za mesto na Eurobasketu, ali je kvalitetom partija ostavila poruku najboljim srpskim klubovima da i zbog aktuelne kadrovske politike koju vode u doglednoj budućnosti „krpljenje“ reprezentacije može biti pretvoreno u jedino preostalo i ono „najbolje“.

Sam selektor Igor Kokoškov nije imao puno izbora sastavljajući reprezentaciju za „balon“ u Finskoj; od planiranog sastava morao je pritom da se odrekne povređenih ili inficiranih kovidom 19 poput Filipa Petruševa, Stefana Đorđevića ili Ognjena Jaramaza.

Oni koji su nastupili u Espou motivisani i uglavnom fizički spremni pokazali su koliko mogu neuigrani i nedovoljno upućeni u način rada i sistem igre koji forsira naslednik Aleksandra Đorđevića.

Bilo je, naravno, i dobrih poteza, lepih akcija, osmišljenih napada.

Jedinstvo grupe se jasno videlo, kao i uloženi trud, ali bez vrhunskog kvaliteta i rivali nivoa Švajcarske ili Finske predstavljali su takmace za koje se može reći da su bili ravnopravni.

Srbija je u Espou u izlog stavila ono najbolje što neguju naši domaći klubovi, naročito Zvezda i Partizan i pitanje je da li bi kvalitativno sve bilo na višem nivou da su se u Finskoj pojavili Davidovac, Dobrić ili Kuzmić iz crveno-belog, odnosno Jaramaz iz crno-belog tabora.

Jednostavno, večiti rivali godinama u nazad preferiraju negovanje stranih i mahom zapostavljanje domaćih igrača, valjda smatrajući da stvaranje budućih reprezentativaca više nije, barem jednim delom i njihova obaveza.

U Megi se vode menadžerskom politikom pretvaranja talenta u kapital bez obzira na pasoš, tako da se FMP jedini može pohvaliti činjenicom da su plodovi rada sa domaćim igračima bili viđeni u Finskoj, s obzirom na to da su četvorica košarkaša prošle ili ove sezone nastupali za tim iz Železnika (Pot, Radanov, Apić i Jeremić).

Nažalost, u Espou su trojica reprezentativaca odigrala i svoje prve „prave“ ovosezonske mečeve: Simanić i Radanov su uglavnom aktivni „mahači peškira“ u Zvezdi, dok je Novak tek odnedavno pronašao klub.

Inficiran sličnom problematikom, nakon poraza od Izraela u subotu, Serđo Skariolo, selektor Španije, postavio je retoričko pitanje domaćim klubovima, koje identične sadržine može uputiti i Igor Kokoškov, samo što ga niko, trenutno, neće čuti u Zvezdi i Partizanu: „Svi znamo šta je problem. Španija je jedna od država koja ima malo domaćih igrača u svojoj ligi. Konkretno, ovih 13 momaka što su sada sa nama provelo je prosečno samo 17 minuta po meču u ACB ligi“, razočaran je Skariolo…

Ako u obzir uzmemo igrače koji nastupaju u regionu, mimo domaćih klubova, a koji su bili u Finskoj (Apić, Jeremić i Pot), zajedno sa Simonovićem, Zagorcem, Dangubićem, Simanićem, Radanovim i Novakom, dobićemo prosek od nekih 18 minuta po utakmici.

Od svih njih, jedino su Dangubić i Apić bili na nekom nivou da bi u perspektivi mogli da se nadaju pozivu i kada se vrate oni najbolji: Dangubić je prosečno igrao 22,5 minuta uz 6,5 poena na 42,9 odsto iz igre, te 5,5 skokova i jednu asistenciju; Apić je kao debitant u dresu seniorskog tima Srbije igrao 28 minuta, uz 16 poena u proseku, 5,5 skokova, 2,5 asistencija i jednu ukradenu loptu.

Da nije bilo Avramovića i Anđušića?

Kroz kakve bi tek muke prošla reprezentacija Srbije u Espou da kojim slučajem nisu nastupili Aleksa Avramović, 26-godišnji bek Estudijantesa, odnosno Danilo Anđušić 29-godišnji bek-šuter Burga. Kao kapiten, Avramović je protiv Švajcarske postigao 23, a Finske 17 poena, dakle 20 u proseku, uz 13 pogodaka iz 19 pokušaja, što je odličan učinak. Posle sedam godina, Anđušić se u Finskoj vratio u reprezentaciju Srbije i svojim nastupima pomogao da se drama ne pretvori u tragediju. Finskoj je ubacio 19 poena, bez greške za dva (3/3) i 2/5 za tri poena, dok je Švajcarcima dao 20 poena (3/4 za dva i 2/4 za tri).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari