Pištaljka u rukama moćnika 1Foto: EPA-EFE ROBERT PERRY

Da su amaterske ili bahate greške Damira Skomine u korist Liverpula, a na štetu Rome, jedini sudijski gresi u polufinalu Lige šampiona verovatno se ne bi digla tolika prašina posle Pirove pobede italijanskog sastava u revanšu sa engleskim rivalom, jer bi očigledno guranje rukama i nogama u finale jednog od planetarno najpopularnijih klubova bilo zabašureno čuvenim alibi podsećanjem da su i arbitri ljudi od krvi i mesa.

Svet se podigao na noge zato što su „ljudi u crnom“ noć pre „masakrirali“ i Bajern na terenu Reala, drugog aktera utakmice u Kijevu 26. maja, odnosno na vrlo sličan način uticali na eliminaciju Mančester sitija od Liverpula i ispadanje Juventusa u dvomeču sa aktuelnim kontinentalnim vladarom iz Španije u četvrtfinalnoj rundi. Zbog toga što se ovde ne radi samo o previdima ljudi sa pištaljkom i njihovih pomoćnika već o nikada flagrantnijoj demonstraciji moći fudbalskih sila, bahatom uplivu krupnog kapitala u fudbalske vode i totalnoj komercijalizaciji igre, čija su viteška suština i atraktivna estetika odavno u službi njegovog veličanstva – novca.

Rade Đurović, član Sudijske komisije Fudbalskog saveza Srbije, čiji se stručni komentari najčešće poklapaju sa opštim stavom laika, ne želi da ćuti na ono što se sada desilo u Rimu, Madridu i Mančesteru, juče na drugim meridijanima, a sutra će ko zna gde sve. Šta više, ne krije ličnu ogorčenost lošim trendovima.

– Tačno je da ko radi taj mora ponekad da pogreši i da sudije nisu neke savršene mašine, ali oni što doguraju do završnice Evropskih prvenstva i klupskih UEFA takmičenja nemaju prostora za brljanje kao drugi. Pa, ni prava. Zbog različitih geografskih ključeva na Mundijale se provuku i arbitri nešto skromnijeg kvaliteta i iskustva, dok se u kolevci fudbala najvažniji mečevi tog kalibra dodeljuju kremu sudijskog esnafa. Kao što se od igrača očekuje da ne maše zicere ili ne prave gluposti pred svojim golom, na korak, dva od titule u Ligi šampiona i Ligi Evrope tako se od sudija očekuje da vide penale, ofsajde, faulove za crvene kartone… A, ne da srljaju iz kiksa u kiks. To što smo ih se toliko nagledali na poslednjih nekoliko utakmica LŠ govori mi da se nešto valja iza brda. Kako to da su svi ti, često nepojmljivi, previdi išli na vodenicu najvećeg među najvećima – Reala, Barselone, koja takođe pripada prvom ešalonu najuticajnijih klubova ili recimo Liverpula, koji dolazi iz nacionalnog prvenstva u kojem pretposlednji na tabeli samo od prodaje TV prava zaradi 100 miliona funti? Kako to da je jedan Juventus skoro nedodirljiv u Italiji, a u Evropi gubi bitku sa velikanima drugih zemalja? Složićete se da je previše slučajnosti.

Nekada i sam igrač i delilac pravde vidi sofisticirano instruiranje sudija, sa jasnom finansijskom pozadinom.

– Ne moraju se sudije direktno pritiskati na ovakvo i onakvo suđenje. Dovoljno je da znaju koji klubovi donose najviše profita sponzorima, medijima, federacijama. Kladionicama, pogotovo. Recimo, potpuno mi je nepojmljivo da na dresovima šljašte reklame kompanija čiji obrt novca zavisi od (ne)pogođenih rezultata, a njihovo infiltriranje u svet sporta prošlo je tiho u svetu biznisa. Još ako se visoko pozicionirani fudbalski radnici javno i sugestivno deklarišu kao navijači ovog ili onog kluba… Prosto, previše je prilika i prostora za manipulacije – zaključuje eks sudija britkog jezika, uz tvrdnju da mu se čini kako se UEFA i FIFA još igraju sa primenom VAR tehnologije, jer „čekaju da vide koliko takvo kontrolisanje suđenja ide u korist ili na štetu velikih klubova“.

Naš nekadašnji sudijski internacionalac Miroslav Radoman takođe misli da bi ova sezona LŠ izgledala drugačije da je mašinama dozvoljeno da poništavaju odluke arbitara. Kao što je već slučaj u nekim nacionalnim ligama i kao što će biti na Svetskom prvenstvu u Rusiji ovog leta.

– Da imamo VAR tehnologiju u Ligi šampiona u finalu bismo umesto Reala i Liverpula gledali Bajern i Romu – kao iz topa konstatuje naš sagovornik i nastavlja u istom stilu. – I u moje vreme su neke sudije imale povlašćen tretman kod UEFA, jer im se čitav život gledalo kroz prste dok su neki drugi zbog najmanjih grešaka brisani sa lista, ali ovo sada… Nedopustivo je da sudije toliko i tako neravnopravno tretiraju timove i klubove. Trebalo bi da svi igraju pod istim uslovima i imaju jednaku šansu da zarade, pošto se na kraju sve svede na zgrnut novac, ali očigledno je da postoje različiti aršini.

Sagovornik Danasa prvi nivo objašnjenja pomenute štetočinske sprege traži u samoj ljudskoj prirodi.

– Čovek je često sklon fascinacijama tuđom veličinom, u ovom slučaju imenima klubova, njihovom tradicijom, trofejnom istorijom, velikim stadionima, armijom navijača… Onda i poltronisanju, kao nuspojavi. Takvi su već na pola puta od nečijeg favorizovanja. Njima ne mora to ni da se traži.

Drugi, još veći deo krivice leži na onima koji delegiraju sudije, smatra bivši arbitar, koji je jedan deo sportske karijere proveo u biranju delilaca pravde.

– Članovi Sudijskih komisija tačno znaju ko je kakva ličnost, da li je podložan pritisku ili otporan na sve uticaje. Samim davanjem prednosti jednoj ili drugoj „vrsti“ sudija mogu da utiču na ishode utakmica. I zato kada odabrani naprave više kardinalnih grešaka to znači da su ili namerno poslati na teren ili oni koji su to uradili ne znaju svoj posao. Posebna dimenzija ovog problema je sprega arbitara i njihovih tzv. mentora, često iz zemalja odakle dolaze klubovi kojima sude. Taj međusobni uticaj i pomaganje posebno su eskalirali poslednjih 10 godina. Kompletan fudbal je toliko komercijalizovan da pojedine sudije žive bolje od premijera nekih država. S velikim platama i raznoraznim benifitima od posla – poentira na kraju priče Radoman.

Sezona deljenja nepravde „pečatirana je još jednom grehom Rusa Sergeja Karasjova, čija je pogrešna odluka da uvaži netačnu procenu pomoćnika i svira korner za Marsej u 117. minutu, pri rezultatu 2:0 za Salcburg, odlučila jednog polufinalistu Lige Evrope, jer je Rolando posle centaršuta Pajea dao pogodak za konačnih 2:1 i prolaz francuskog tima, koji je u Austriju doneo 2:0 iz prvog duela.

Monći: Nije samo ekonomska šteta

Sportski direktor Rome Monći grmeo je posle nedovoljnih 4:2 u revanšu sa Liverpulom, čijih 5:2 iz prvog meča bi bili na još većem iskušenju da je „vučici“ svirano po fudbalskim pravilima.

– Italijanski fudbal mora da podigne glas, jer ovo nije normalno. Primili smo gol iz ofsajda u prvoj utakmici, a u drugoj nam nisu dosuđena dva penala, od kojih je jedan bio za čist crveni karton. Čestitamo Liverpulu na finalu, ali moramo da kažemo šta se desilo. Nije samo Roma oštećena, jer je Juventus protiv Reala slično prošao. Ovo što smo videli je šokantno. Ovo nije samo ekonomska šteta, već i za strast i naporan rad. Igraju se sa srcima navijača.

Đanluiđi Bufon: Kanta đubreta umesto srca

– Kao tim smo dali sve, ali ljudsko biće je nam je uništilo snove sumnjivom odlukom. Očigledno je da biste doneli ovakvu odluku morate da imate kantu đubreta umesto srca. Ako nemate karakter da izađete na ovaj stadion i na ovakav meč, onda biste trebalo da ostanete na tribinama sa ženom i decom, pijete piće i jedete čips – besneo je čuveni golman Juventusa posle ispadanja od Reala, iz penala dosuđenog pri kraju nadoknade vremena.

 

Grešnici i(li) plaćenici

Majkl Oliver (Engleska) sudio revanš Real – Juventus
Džunejt Čakir (Turska)sudio revanš Real – Bajern
Feliks Brih (Nemačka)sudio prvi meč Liverpul – Mančester siti
Mateo Lahoz (Španija)sudio revanš Mančester siti – Liverpul
Damir Skomina (Slovenija)sudio revanš Roma – Liverpul
Sergej Karasjov (Rusija)  sudio revanš Salcburg – Marsej

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari