Trener KVK Radnički: Pomoć države je neophodna 1Foto: KVK Radnički

Trofej Kragujevačkog vaterpolo kluba Radnički u Regionalnoj ligi odjeknuo je u srpskim medijima, čije se zanimanje za ovaj trofejni sport svodi na praćenje takmičenja reprezentacija i malo halabuke oko medalja „plavih delfina“.

– Živimo i radimo i bez prisutnosti u medijima, naviknuti smo na to, ali ni nama ne bi škodilo malo medijske pažnje i podrške, naprotiv. Da nas, kako sami rekoste, ne zovete samo kada su neko veliko slavlje ili teška muka – kaže za Danas Jugoslav Vasović, sportski direktor prvog vladara Jadrana iz Srbije, posle „potapanja“ takvih velikana kao što su zagrebačka Mladost i dubrovački Jug.

U nacionalnim vodama „pikirana“ je tzv. dupla kruna, ali im je Kup izmakao u seriji peteraca protiv Crvene zvezde, dok vode kolo u još važnijoj Superligi. I sve to bez ijednog stalnog A reprezentativca naše zemlje, ali sa mnogo članova raznih nacionalnih timova.

– Sredinom januara, što na pripremama naše najjače reprezentacije što u timovima Crne Gore i Rusije plus omladinskoj selekciji Srbije, imali smo čak 13 momaka iz prvog tima. Što je super satisfakcija, ali i objektivan problem. U jednom trenutku smo imali svega tri čoveka na treningu, a ekipa je bila kompletirana samo dva dana pre meča osmine finala Evrokupa sa Strazburom. Ali, eto, uvek „isplivamo“.

Ono što Kragujevčani pokazuju u vodi oslanja se na Partizanovu školu vaterpola.

– Apsolutno se oslanjamo na postulate Partizanove, srpske ili jugoslovenske škole vaterpola, nazovite je kako hoćete. To je igra sa puno obaveza za svakog člana tima. Ne odiše otmenošću i lepršavošću, ali je zato čvrsta i disciplinovana. Sve potiče iz dobre odbrane.

Klub je nastao pre pola decenije na ruševinama Vaterpolo kluba Radnički, čiji je životni vek počeo 2012. godine, sa gomilom prvoklasnih reprezentativaca Srbije, Crne Gore i Hrvatske u kapicama, dubokom kasom i grandioznim obećanjima, a završio se nikada namirenim potraživanjima nekadašnjeg srpskog selektora Dejana Udovičića, Filipa Filipovića, Aleksandra Ćirića, Vanje Udovičića, Borisa Zlokovića…

– Mi smo 2016. godine morali da napustimo stari klub, mislim na sebe i gospodina Uroša Stevanovića, jer je račun bio u blokadi a uprava se raspala. Pa smo se okupili oko novog kluba i sa drugačijim rukovodstvom, stručnim štabom i ekipom krenuli od „patos“ lige. Do novembra 2017. snalazili smo se kako smo znali i umeli, a od kako smo tada kad je gradonačelnik bio Radomir Nikolić, zajedno sa košarkaškim, odbojkaškim i rukometnim klubom ušli u Sportsko privredno društvo pao nam je veliki teret sa leđa. Stekli smo finansijsku sigurnost, jer nam Kragujevac, kao gradskom klubu-firmi, pokriva gro troškova.

Vaterpolo je sport u kom, ni u bogatijim društvima, nema značajnijeg obrta novca, pa se oseti svako odvrtanje ili zavrtanje države na lokalnom ili nacionalnom nivou.

– Nama iz KVK Radnički je laknulo kada je lokalna samouprava opredelila određena budžetska sredstva za sport, a mi sami uspevamo i da se snađemo za sponzorske pare od Dunav osiguranja i još nekoliko firmi. Ne razmišljamo više da li je voda topla za treninge i mečeve, a treneri i igrači mogu u dan da navijaju satove, po tačnosti isplate onoga što je ugovoreno. Vrlo smo ponosni na 200-tinak dece u sistemu KVKR i to što smo pokrenuli žensku selekciju.

Godišnje egzistiranje jednog prosečnog srpskog vaterpolo kluba košta neuporedivo manje od dvanaestomesečnih primanja nekih fudbalera Crvene zvezde i Partizana, ali i to treba namaći.

– Ova nesrećna pandemija učinila je da letos, kada igrači nisu imali previše opcija, prođemo jeftinije u pravljenju ekipe, ali nije malo ni tih 34 – 36 miliona dinara za njihove zarade i doprinose, po tom osnovu. Ili recimo 3 – 4 miliona dinara, koliko su nas koštali put u Budimpeštu, šest dana boravka u propisanom hotelu, testiranja na kovid-19… I sve u vezi tih kvalifikacija za Ligu šampiona.

U zemlji bez sistematskih rešenja (za bilo šta) i među narodom naviklom da živi od danas do sutra, uvek postoji opravdan strah od kratkoročnosti projekata. Posebno onih bez vidljive finansijske dobiti.

– Moji saradnici i ja nećemo biti tu za 100 godina da proverimo tačnost ovih reči, ali tvrdim da razmišljamo i radimo tako da Kragujevački vaterpolo klub Radnički jednog dana obeleži vek postojanja. Ove sezone smo pobedili Real i Barselonu u vaterpolu i odneli titulu na Jadranu, za neku godinu želimo da vladamo Evropom, pa posle prve Lige šampiona uzmemo i treću, petu… Želimo da trajemo, na ponos srpskog sporta.

Jača liga jača klubove

– Servisna i finansijska pomoć Saveza klubovima učinili su da klupski vaterpolo krene uzlaznom putanjom 2018. godine. Bez kvalitetnije lige i jačih utakmica ni Radnički ne bi bio spreman za osvajanje Regionalne lige, a Crvena zvezda ne bi ušla u polufinale Evrokupa. Partizan se ozbiljno diže, Novi Beograd puca visoko, dovodi reprezentativce, dogovorio je sa LEN dva sigurna učešća na fajnal-ejtu Lige šampiona…

Uspon novog kluba

Druga liga Srbije (3. mesto)          2016.

Prva B liga Srbije (1)        2017.

Prva A liga Srbije               (1)          2018.

Regionalna A2 liga (3)     2019.

Super liga Srbije (3)         2019.

Kup Srbije (2)     2019.

Regionalna A2 liga (1)     2020.

Regionalna A1 liga (1)     2021.

* navedeni su samo rezultati prvog tima

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari