Foto: EPA-EFE JULIEN DE ROSA

Ministar unutrašnjih poslova Kristof Kastaner je naveo da je za prvih trinaest protestnih subota privedeno oko 8 400 osoba, od kojih je za 7 500 određeno istražno zadržavanje. Za već donesene presude statistika je precizna: 1 796 osuđenih osoba, dok ih oko 1200 čeka na suđenje.

Iako se na liberalno-konzervativnoj desnici čuju tradicionalno iste tvrdnje da su izrečene kazne preblage i da su sudovi isuviše popustljivi, većina upućenih u francusku sudsku praksu i jurisprudenciju se slažu u tome da nikad u novijoj istoriji nijedan društveni pokret ili javni protest nije povukao slične sudske posljedice.

Samo u prva dva mjeseca, do 17. decembra, 216 žutih prsluka su osuđeni na zatvorske kazne, dok lepeza ostalih sankcija ide od zatvora uslovno, obavljanja radova od društvenog interesa, nošenja elektronske narukvice, zabrane boravka u određenom gradu…

U prošlu srijedu je „pala“ i očekivana presuda Kristofu Detenžeu iz jednog romskog naselja u predgrađu Masi, bivšem prvaku Francuske u boksu, koji je, za fizičke nasrtaje na dva žandarma, osuđen na godinu dana zatvora i 18 mjeseci uslovno, uz primjenu liberalnog režima „poluslobode“ koji podrazumijeva pravo da nastavi da radi na svom radnom mjestu u južnom pariskom predgrađu.

Uzgred, njegov slučaj je poslužio predsjedniku Makronu za jedan njegov novi „biser“, iako se izvinio i obećao da će posebno paziti na riječi koje koristi. U neformalnom razgovoru sa grupom novinara, misleći na visok nivo Detenžeovog izražavanja, navodno je rekao: „Sasvim je jasno, on ne govori riječima Ciganina. Ne izražava se kao bokser Ciganin.“ Bokserova advokatica je odmah najavila tužbu protiv predsjednika republike za „vrijeđanje na rasnoj osnovi“.

Istom prilikom, Emanuel Makron je uputio zamjerku televizijskim kanalima koji, prema njemu, ustupaju isuviše prostora i vremena žutim prslucima: „Bilo koji gedža u žutom prsluku se sluša kao da je ministar ili narodni poslanik“. Nema medija koji nije citirao tu predsjednikovu rečenicu uz odgovarajući komentar.

Heterogenost pokreta je već od početka istaknuta kao njegova prva karakteristika. Ona se izražava i kroz listu pravno formulisanih prestupa za koje se sudi inkriminisanim demonstrantima: nasilje, štete na imovini, prijetnje, pobuna, fizički napad na snage reda…

Vlast navodi da je od početka demonstracija u sukobima povređeno oko 1 300 policajaca, žandarma i vatrogasaca. Predstavnici demonstranata, uz pomoć portparola političkih partija sa krajnje desnice i radikalne ljevice, insistiraju na agresivnom i provokativnom držanju snaga reda. Umjereniji politički protivnici vlasti, sa svoje strane, ističu relativnu pasivnost ili uzdržanost policijskih snaga. Većina se međutim slaže u osudi upotrebe ofanzivnih sredstava za održavanje reda, tzv. LBD bacača, koji u svojoj skraćenici sadrže riječ „odbrambeni“.

Tri „specijalna izvještača Ujedinjenih nacija“ koji u ime Komisije za ljudska prava imaju konsultativni status, pozvali su Francusku „da preispita svoju politiku u domenu održavanja reda“. NJihovo mišljenje je uslijedilo poslije glasanja u francuskoj skupštini za „antirazbijački“ zakon. Čak je i evropski parlament 14. februara velikom većinom od 438 glasova „za“, 78 „protiv“ i 87 „uzdržanih“ osudio Francusku za prejake i disproporcionalne intervencije javnog reda.

Dominantan osjećaj, u javnosti, ostaje zabrinutost. Objavljeni su i neki podaci o „direktnim“ štetama kao posljedicama demonstracija u oblasti ekonomije. Državni zavod za statistiku (INSEE) procjenjuje da je u 2018. izgubljeno 0,1 odsto bruto nacionalnog proizvoda. Nacionalna banka Francuske tvrdi da je taj pad aktivnosti od oko 0,2 odsto.

Ekonomske posljedice se očitavaju i u brojci od oko 70 000 zaposlenih koji su bili prinuđeni na smanjeno radno vrijeme u oko 5 000 preduzeća. Posljednja anketa javnog mnjenja je instruktivna: 58 odsto Francuza je i dalje solidarno sa pokretom žutih prsluka, ali 56 odsto tih istih Francuza želi da se prekine sa demonstracijama.

Povezani tekstovi