Da li Putin čini genocid u Ukrajini? 1Foto: EPA-EFE/MIKHAIL KLIMENTYEV / SPUTNIK / KREMLIN POOL MANDATORY CREDIT

Američki predsednik Džozef Bajden je još jednom svojim izjavama odstupio od politike svoje administracije, ovog puta kada je reč o pitanju da li Rusija vrši genocid u Ukrajini, a koje je predmet žučnih rasprava.

Bajden je odgovorio potvrdno, a njegova administracija je „ispravno“ odgovorila negativno ili je barem poručila da „će to ispitati“. Ova Bajdenova izjava nije osporavana malo duže nego ona kada je rekao da Vladimir Putin treba da bude uklonjen s vlasti, ali je na kraju doživela istu sudbinu, piše u svom autorskom tekstu za Politico Rič Lauri, urednik magazina National review.

U unapred pripremljenom govoru koji je održao u utorak u Ajovi Bajden je rekao da cena koju „mi u Sjedinjenim Državama plaćamo ne sme da zavisi od toga da li će neki diktator da proglasi rat i počini genocid na drugom kraju sveta“.

„Da, ja to nazivam genocidom“, rekao je Bajden nakon toga novinarima. „Zato što postaje sve jasnije da Putin jedino želi da iskoreni ideju da čak postoji i mogućnost da neko bude Ukrajinac.“ On je dodao da „ćemo pustiti advokate da donesu odluku na međunarodnom nivou da li se ili ne to tako kvalifikuje, ali meni to definitivno tako izgleda“.

Lauri ukazuje da je u „našoj kulturi nastupilo vreme kada jedva da iko posvećuje veliku pažnju rečima, ali nije previše tražiti da predsednik Sjedinjenih Država pokaže više discipline od većine“.

„Umesto toga, Bajden nastavlja tradiciju koju je uveo Donald Tramp da predsednik rutinski daje izjave koje se kose s politikom njegove administracije.“

Bajden je pre samo nekoliko nedelja, podseća Lauri, i dalje odbijao da kaže da su zverstva Rusa dosegla nivo genocida, a njegov savetnik za nacionalnu bezbednost Džejk Salivan ga je podržavao, tvrdeći da nema dovoljno dokaza za takvu optužbu. Kada mu je Si-En-En prošle nedelje postavio to pitanje, Salivan je izbegavao da odgovori.

Sada Bajdenovi zvaničnici tvrde da je predsednik „govorio iz srca“ (zamenica državnog sekretara SAD Viktorija Nuland), da „je govorio na osnovu utiska koji je stekao“ (portparol Stejt departmenta Ned Prajs) i da „mu je dozvoljeno da javno iznosi svoje stavove kad god hoće“ (portparolka Bele kuće Džen Psaki).

Distanciranje od ranijih izjava, ukazuje Lauri, ponovo je prikladno. „Ima mnogo stvari za koje Rusi mogu s pravom da budu optuženi u Ukrajini – od započinjanja ničim izazvane invazije, preko nemoralne ravnodušnosti prema životima i blagostanju civila, do ratnih zločina, ali vršenje genocida nije jedan od njih.“

Kako ukazuje, koncept genocida „mora da podrazumeva nešto više od činjenja zaista užasnih stvari koje treba da osudi pristojan svet ili u suprotnom ta reč gubi svoje značenje“.

Ujedinjene nacije definišu genocid kao čin „koji je počinjen s namerom da se delimično ili u celini uništi nacionalna, etnička, rasna ili verska grupa“.

Prema mišljenju Laurija, „Rusi jesu krivi za svirepost u Ukrajini, ali nema dokaza da imaju nameru da istrebe Ukrajince“.

Njihov plan je na početku bio da se ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski ekspresno smeni s vlasti i da se uspostavi proruska vlada. „Sve ukazuje da ako je ova mogućnost zaista bila u opticaju, Rusi bi bili zadovoljni s marionetom koja bi predsedavala pacificiranom Ukrajinom punom mirnih Ukrajinaca – zapravo, izgleda da su pogrešno pretpostavljali da je to ono što će se dogoditi.“

Sada, pošto su pogrešno procenili hrabrost i nacionalni duh Ukrajinaca (i pouzdanost Zapada), Rusi se povlače iz Kijeva. „Izgleda da strategija povlačenja podrazumeva zauzimanje što više teritorije na istoku i jugu kao uvod za nametanje nepoželjnog sporazuma Ukrajincima. To je ciničan pristup uz svu delikatnost raketnog lansera Grad, ali ni to nije genocid“, ističe Lauri.

Ako nema sumnje u brutalnost i krvožedni kriminalitet ruske kampanje, dodaje, to se ne odnosi samo na Ukrajinu. „Rusi su u osnovi i pre nje iste taktike primenjivali u Čečeniji, Siriji i Avganistanu. To je ruski način ratovanja. Izgleda da čak ni u Ukrajini Rusi ne prave kulturne i etničke razlike kada je reč o svojoj brutalnosti. Lozinka za njihove taktike ‘spaljene zemlje’ jeste Mariupolj, grad sa ogromnom ruskom populacijom u kojem se pretežno govori ruski.“

Zelenski je pohvalio Bajdena za iznošenje optužbi za genocid. Ima smisla da Ukrajinci žele da optužba bude jedan od predmeta razgovora – nema boljeg načina da se delegitimizuju ruski osvajači, ukazuje Lauri. On, međutim, dodaje da „ne postoji zvanična obaveza da se bilo šta preduzme da bi se zaustavio genocid. Ipak, to je toliko monstruozni zločin, koji evocira sećanja na Holokaust, da stvara znatan moralan pritisak da se deluje“.

„To je još jedan razlog zbog kojeg je toliko čudno što je Bajden upotrebio ovaj izraz. On ne želi da uloži potpune napore u Ukrajini i želi da umesto toga napravi suptilne razlike među različitim oblicima podrške koju pružamo Ukrajincima i u načinima na koje to činimo – na primer, između ofanzivnog nasuprot defanzivnom oružju“, kaže Lauri.

Ako Rusija vrši genocid, dodaje, kako možemo da potkrepljujemo, recimo, svoje odbijanje da dopustimo Ukrajincima da „migovima“ poleću iz vojne baze Ramštajn? Suočeni s takvim gnusnim zločinom, stiče se utisak da je rizik koji se preuzima mali.

„Naposletku, reč koja se odnosi na gnusne zločine Rusije nije mnogo važna. Uprkos svemu, nećemo težiti direktnom sukobu NATO s Rusijom, niti treba. Stoga, bez obzira na to da li su Bajden ili njegova administracija u pravu u vezi s terminologijom, jedini racionalan i realan odgovor jeste stavljanje akcenta na to da Ukrajinci što brže dobiju svaki komad oružja koji im je potreban. Onda test u Ukrajini nije (srećom) šta Bajden kaže, već šta radi“, zaključuje Lauri.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari