"Donald Tramp to shvata, ali Džo Bajden ne. Kakvi šokovi za globalni poredak se sada očekuju!": Analiza Sajmona Tisdala za Gardijan 1Foto: EPA-EFE/SHAWN THEW

Ako Džo Bajden veruje da će mu njegova uloga kao svetskog lidera pomoći da bude reizabran u novembru, možda će morati još jednom da razmisli.

„Njegov mandat je počeo katastrofom u Avganistanu, potom ga je zadesila ruska invazija na Ukrajinu, a završava se očajnički kiselo u Gazi.

Dodajte sukobe između SAD i Kine i posredni rat sa Iranom, i stara spoljnopolitička ruka počinje da izgleda odlučno bezveze“, ocenjuje u analizi za Gardijan Sajmon Tisdal, spoljnopolitički komentator.

To je delimično bila poruka iz Mičigena prošle nedelje, gde su mlađi glasači iskoristili demokratske predsedničke predizbore da naznače da su užasnuti zbog Bajdenove nepokolebljive podrške ratu Izraela u Gazi.

Sigurno je da je postepeno postao kritičniji prema kriminalnoj kliki Benjamina Netanjahua – i konačno gura prekid vatre.

Ali, njegove smrtonosne, gotovo bezosećajne pogrešne odluke nakon 7. oktobra neće biti zaboravljene.

Bajden nije cenjeni maestro spoljne politike kakav izgleda da misli da jeste. Stotine američkih zvaničnika javno su odbacile njegovu izraelsku politiku.

U pompeznoj „hitnoj poruci“ Bajdenu prošle nedelje, kolumnista Njujork tajmsa Tomas Fridman upozorio je, sa zakašnjenjem, da globalni položaj Amerike opada uporedo sa izraelskim.

„Mislim da Izraelci ili Bajdenova administracija u potpunosti ne cene bes koji buja širom sveta… zbog smrti toliko hiljada palestinskih civila, posebno dece, sa oružjem koje je isporučilo SAD u Gazi“, napisao je Fridman.

Bajden, gluv za – ili nemaran zbog besa u inostranstvu, drži se zastarelog razmišljanja zasnovanog na izraelskoj izuzetnosti i pravima. Ponekad se Atlantik čini veoma širokim.

Bajden se možda konačno budi pred izbornom opasnošću u vezi sa Izraelom. Ukupno 13 odsto demokrata iz Mičigena koji nisu glasali moglo bi da izazove stalni de facto bojkot njegove kandidature širom zemlje, počevši od ovonedeljnih predizbora, takozvanog Super utorka.

Bajden će sigurno dobiti nominaciju svoje stranke. Ali njegova politika je ukaljana.

Što se tiče drugog važnog pitanja spoljne politike – najvećeg rata u Evropi od 1945. – Bajden je ponovo dozvolio starim idejama i strahu od ruskog nuklearnog arsenala (koji je Vladimir Putin ponovo podsticao prošle nedelje) da ograniče i odlože priliv američke pomoći i pomoći NATO-a Ukrajini.

Njegova preterana opreznost u direktnom suočavanju sa Moskvom, nastala iz hladnoratovskih dana, umanjila je sposobnost Kijeva da povrati izgubljenu teritoriju. Sada je možda prekasno.

Ankete sugerišu da su Amerikanci više nego obično zabrinuti za stanje u svetu – i to će uticati na to kako će glasati ove jeseni.

U Gazi je, prema nedavnom istraživanju, Bajden izgubio podršku većine. Samo 31 odsto odraslih Amerikanaca odobrava njegovo vođenje sukoba.

Polovina svih Amerikanaca veruje da je izraelska vojska „otišla predaleko“. Zloslutno, među biračima od 18 do 29 godina koji su ga masovno podržali 2020. Bajden sada zaostaje za Donaldom Trampom.

Druga anketa je pokazala da, iako 43 odsto Amerikanaca veruje da je Bajden dobro reagovao na invaziju na Ukrajinu, 58 odsto sada podržava sporazumno rešenje.

Bajdenov stav da rat simbolizuje svetsku borbu za odbranu demokratije nije široko podeljen. Većina glasača kaže da bi primarni cilj SAD trebalo da bude sprečavanje eskalacije i dalje patnje.

Podrška Ukrajini među republikancima je slabija nego među demokratama.

To je jedan od faktora koji pokreće Trampovu očigledno nezaustavljivu, paralelnu težnju ka republikanskoj predsedničkoj nominaciji – što je naglašeno njegovim odbijanjem jedine rivalke Niki Hejli u Mičigenu – i blokiranjem njegovih pristalica u poslednjem Bajdenovom paketu pomoći Ukrajini.

Tramp govori ono što ne voli, glasno i često, ali se bori da artikuliše rešenja.

Kao predsednik, besramno je umirio Rusiju, razbio nuklearni sporazum sa Iranom i napravio budalu od sebe zbog Severne Koreje, dok je sejao razdor u Evropi.

Podstakao je Netanjahua i izraelske ekstremiste da zaustave palestinske težnje (i ignorišu Hamas) dok je slao svog zeta da sklapa unosne poslove sa arapskim prinčevima pod maskom uspostavljanja mira.

Trampova hiper-nacionalistička, predrasudama i činjenicama oslobođena platforma „America First“ odražava duboko neprijateljstvo i neznanje sveta i visceralnu želju da se povuče.

Ovo se manifestuje u podrugljivom preziru prema NATO-u, EU, većini Evropljana, migrantima, slobodnoj trgovini, ekolozima, UN-u i međunarodnim ugovorima, popustljivost autokrata i istomišljenika antidemokrata kao što je Putin i preterano agresivan odnos prema konkurentima kao što je Kina.

Uprkos određenim konvergencijama, izbor između Trampa i Bajdena u vezi sa spoljnom politikom i međunarodnom ulogom Amerike je oštar.

Tramp želi da bude svetski vrh, ali odbacuje odgovornost globalnog liderstva. Bajden, koji čvrsto veruje u SAD kao nezamenljivu naciju, sa entuzijazmom ih prihvata.

Zabrinjavajuće je što se javno mnjenje možda prebacuje na stranu Trampa.

Godišnje istraživanje Galupa o svetskim poslovima, sprovedeno prošlog meseca, pokazalo je da manje republikanaca nego ikada (61 odsto) misli da bi SAD trebalo da igra vodeću ili glavnu međunarodnu ulogu.

Ideju o SAD kao globalnom policajcu iz Bajdenove ere sada podržava samo 65 odsto Amerikanaca. Oko 10 odsto republikanskih glasača je za potpunu izolaciju.

Ovi nalazi služe samo za jačanje gledišta, koje se ukorenilo među evropskim i azijskim saveznicima, da američko globalno vođstvo, dominantno od 1945. godine, doživljava krajnji kraj epohe – da se Pax Americana raspada.

Ono što vide su dva starija muškarca zaključana u sve destruktivnijoj izbornoj borbi.

Vreme je prošlo kada je sveprisutna američka supersila vodila kao nešto što se podrazumeva. On to ne shvata.

Drugi predstavlja najgore u Americi – sebičnu, eksploatatorsku, neobaveštenu, izolovanu, neliberalnu, opsednutu sobom i zlobnu. Nije ni čudo što su evropski lideri u nervozi, držeći se jedni za druge kao panični putnici u čamcu za spasavanje koji tone, raspravljajući se šta da rade.

Kakvi šokovi za globalni poredak se sada očekuju!

Ova iskrivljena i ružna „druga Amerika“ nije prijatelj od poverenja, nikakav saveznik, niti partner demokratskom svetu. Nema više sjajnog grada na brdu, on je neprijatelj u nastajanju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari