"Znam da bih umro u zatvoru": Kako je desna ruka de fakto lidera Gruzije završio u bekstvu? 1Foto: EPA-EFE/DAVID MDZINARISHVILI

Đorđi Bačijašvili (Giorgi Bachiashvili) je u bekstvu. Uglađeni 39-godišnjak izmakao je nadzornom timu pre dva meseca i pobegao iz svog doma u Tbilisiju, u Gruziji, usred suđenja na kojem je trebalo da bude osuđen na 11 godina zatvora.

Gruzijske vlasti su zatražile crvenu poternicu Interpola, pozivajući organe reda da ga pronađu i uhapse zbog zločina vrednog 42 miliona dolara.

On takođe tvrdi da su ga obaveštajne službe dve zemlje informisale da postoji aktivni plan za njegovo ubistvo. „Grupe sa severnog Kavkaza, najverovatnije Čečeni“, rekao je Bačijašvili, piše Gardijan.

Više od decenije, Bačijašvili je radio za Bidzinu Ivanišvilija, milijardera koji je, kao počasni predsednik partije Gruzijski san, široko smatran de fakto liderom Gruzije, vladajući iz staklenog poslovnog centra i rezidencije na brdu iznad Tbilisija.

U decembru prošle godine, Ivanišvili je stavljen pod američke ekonomske sankcije zbog „podrivanja demokratske i evroatlantske budućnosti Gruzije u korist Ruske Federacije“.

Sjedinjene Države su ga dodatno optužile da je nadgledao nasilno gušenje stotina hiljada ljudi koji su protestovali na ulicama Tbilisija zbog njegovog okretanja protiv Zapada i prividnog usklađivanja politike Gruzije s Moskvom – mestom gde je prvobitno stekao bogatstvo nakon raspada Sovjetskog Saveza.

Bačijašvili je rekao da je on „najbliža osoba biznismena i političara, njegova desna ruka“.

"Znam da bih umro u zatvoru": Kako je desna ruka de fakto lidera Gruzije završio u bekstvu? 2
Foto: Screenshot/Giorgi Bachiashvili/Facebook

„Ne bih rekao koniljere, jer oni rade i one mutne poslove“.

Verovatno malo ko ima intimnije razumevanje enigmatičnog uma Bidzine Ivanišvilija, najbogatijeg čoveka Gruzije, koji je nekada bio zagovornik članstva u Evropskoj uniji.

Bačijašvili tvrdi da upravo Ivanišvili danas vodi poteru za njim, nakon njihovog spektakularnog razlaza. Bačijašvili je zamolio Gardijan da lokaciju intervjua ostavi u tajnosti zbog straha po svoju bezbednost.

Njegova priča, iako dolazi od čoveka koji je u bekstvu i ima lični animozitet, možda pruža najdublji uvid do sada u mentalitet čoveka optuženog da vraća Gruziju pod ruski uticaj, tri i po decenije nakon pada Sovjetskog Saveza.

„On će žrtvovati zemlju, bilo koji interes, zarad svoje lične dobrobiti i bezbednosti“, tvrdi Bačijašvili.

Put do čoveka od poverenja

Bačijašvili je počeo da radi na poslovima sa nekretninama u moskovskoj kancelariji jedne od Ivanišvilijevih kompanija 2011. nakon što je njegova majka, ugledna očna doktorka u Gruziji, jednom od svojih redovnih pacijenata pomenula koliko je ponosna na sina koji je uspešno završio poslovnu školu u Francuskoj.

Pacijentkinja je bila Ivanišvilijeva majka. Njen sin je tada bio s njom i tražio je mlade i pametne ljude za širenje svog poslovnog i političkog carstva.

Bačijašvili je, neposredno pre izbora Ivanišvilija za premijera u oktobru 2012. pomogao da se proda ruska imovina njegovog šefa, koja je smatrana preprekom za izborni uspeh, s obzirom na Putinovu invaziju na severu zemlje 2008. godine.

Sa samo 26 godina, Bačijašvili je imenovan za zamenika izvršnog direktora državnog fonda Gruzije – pozicija koja ga je, kako je rekao, „uvek držala pored Ivanišvilija“ – a ubrzo mu je, neformalno, povereno da koordinira sa bankarima koji su upravljali privatnim bogatstvom tadašnjeg premijera.

Procureli Panama papiri iz 2016. godine otkrili su da Ivanišvili nije prijavio vlasništvo nad kompanijom kojom je upravljala Mossack Fonseca, odavno ugašena panamska advokatska firma, ali svrha te kompanije ostala je nepoznata.

„Ta kompanija je posedovala i upravljala njegovim portfoliom umetnina vrednim 1,3 milijarde dolara, koji su bili uskladišteni u Njujorku i Londonu“, rekao je Bačiašvili o kompaniji Lynden Management Ltd, koja je bila jedan od njegovih zadataka.

„Godine 2022. je vratio svu tu umetnost u Gruziju zbog straha od sankcija, a da bi izbegao plaćanje carinskih dažbina, taksi i poreza na imovinu, kao i u skorijoj budućnosti poreza na dobit od prodaje tih umetničkih dela, doneo je zakon o offshore kompanijama. To je, eto, 400 miliona dolara koje je jednostavno izvukao iz džepa Gruzije“.

Advokat Ivanišvilija opisao je ovu tvrdnju kao „očiglednu laž“, dodajući: „Korišćenje offshore zone samo po sebi nije zločin“.

Tokom tih ranih godina, Bačiašvili je takođe osnovao fond privatnog kapitala za Ivanišvilija na Kajmanskim ostrvima, sa imovinom smeštenom u Luksemburgu. To je postalo Bačijašvilijevo glavno područje rada nakon što se Ivanišvili, za koga se kaže da nije voleo javnu ulogu, povukao sa mesta premijera 2013. godine. Međutim, način na koji se zemlja vodila gotovo da se nije promenio, rekao je Bačijašvili.

Odnosi između Ivanišvilija i različitih premijera Gruzije ostali su kao odnos „besnog šefa i glupog zaposlenog“, rekao je Bačijašvili.

Možda sam bio najredovniji gost u Ivanišvilijevoj rezidenciji, u njegovom poslovnom centru,“ rekao je. „Viđao sam premijere, sudije, glavnog tužioca, ministre unutrašnjih poslova, sve kako idu na njegove sastanke kao zaposleni. Ponekad bi vikao na njih, ponekad nazvao bezvrednima. Kao da je sultan, a oni njegovi sluge“.

Ivanišvilijev advokat opisao je ovu tvrdnju kao „neosnovani pokušaj diskreditacije Ivanišvilija“.

Tajkun je imao i neke druge slabosti. U Gruziji je poznat po svojoj zbirci zebri, paunova i drugih egzotičnih životinja. Bilo je i ajkula i delfina, rekao je Bačijašvili.

Imao je naviku da iščupa drevna visoka stabla širom Gruzije za svoj privatni arboretum u letnjoj rezidenciji u Urekiju, jedne od četiri kuće koje poseduje u zemlji. „Mora da poseduje nešto da bi to voleo – to je njegov pogled na svet“, rekao je Bačiašvili.

Opsednut je svojom smrtnosti, rekao je Bačijašvili. „Radi sve te eksperimentalne, lude procedure, kao što su transplantacije matičnih ćelija i sve te lude vudu stvari. Njegova vudu majstorica, Julija Krušanova, živi s njim“.

Krushanova, koja sebe opisuje kao „specijalistkinju za anti-aging medicinu“, navodno je udata za ruskog obaveštajnog oficira, ali to nije moglo nezavisno da se potvrdi.

Ivanishvilijev advokat je negirao da „voodoo doktor“ živi sa njim. Rekao je: „Ove izjave Bačijašvilija su apsurdne. Mogu vam garantovati da nijedan doktor ne živi sa njim, a kamoli neko sa ‘okultnim’ afinitetima, i da se ne sprovode nikakvi eksperimenti.“

Optužbe i bekstvo

Ivanišvili, koji je napustio Moskvu 2003. godine, privatno je jasno izražavao stav da je put Gruzije ka Zapadu, dok je ipak održavao prijateljske odnose sa Putinom. Zatim, u februaru 2022, Rusija je izvršila invaziju na Ukrajinu.

Bačijašvili, koji je tada provodio više vremena u SAD i oko svojih investicija, uključujući kriptovalute, rekao je: „Počeo mi je govoriti: ‘Mislim da saga sa Credit Suisse-om nije u stvari Credit Suisse, već neke spoljne sile, poput Amerikanaca, koji pokušavaju da me liše novca i uzmu ga kao otkupninu da bi Gruzija ušla u rat sa Rusijom“. Rekao sam mu da to nema smisla.

„Ponekad bi na telefonu sa mnom proveo 30, ponekad 40 minuta, posebno dok sam bio u SAD, samo iznoseći svoje stavove o tome, govoreći da je ‘takav tip čoveka da čak i ako mu pištolj staviš na glavu, on se neće pokoriti takvim stvarima’.

Pitao sam se, zašto mi ovaj čovek priča o tome po 40 minuta dnevno? Onda sam shvatio da misli da je naša linija prisluškivana. Ponekad bi rekao: ‘Da, i reci svojim prijateljima da imam ovaj stav'“.

Gruzijska vlada je tada počela da govori o SAD i EU kao delu „globalne ratne partije“.

Bačijašvili je rekao: „Mislim da je do 2022. godine imao iluziju da će Gruzija ući u EU pod Ivanišvilijevom senkom kontrole. Postalo je jasno da EU neće prihvatiti Gruziju sa takvom autokratskom vlašću“.

Rešenje je bio zaokret ka Putinu, sugeriše on. Ivanišvilijev advokat je ovu tvrdnju nazvao neutemeljenom i rekao da je upravo pod Ivanišvilijem Gruzija postala kandidat za članstvo u EU.

Bačijašvili je na početku rata objavljivao proukrajinske poruke na svom Instagram nalogu, što je navodno izazvalo poziv od Ivanišvilija. „To je prvi put da je zaista izgubio razum“, rekao je. „Vikao je, pretio. Poruka je bila u suštini: ‘Bolje da ćutiš. Moraš da znaš svoje mesto'“.

Ivanišvilijev advokat je negirao da je taj razgovor uopšte postojao.

Tok se promenio. I bitkoin posao će biti Bačiašvilijev pad.

Tokom godina je pokušavao da zainteresuje Ivanišvilija za ulaganja u kriptovalute, ali bez uspeha, rekao je Bačiašvili. Godine 2015. ponovo se obratio Ivanišviliju, ali ovog puta za zajam kojim bi finansirao bitkoin investiciju.

Ivanišvili ga je uputio na banku koju poseduje, CartuBank. Banka je odobrila zajam od pet miliona dolara uz uslov da će dobiti 30 odsto profita od ulaganja u bitkoin, rekao je Bačijašvili. Nakon godinu dana, Bačijašvili je navodno u potpunosti vratio zajam, kao i dogovoreni procenat za banku.

U maju 2023. godine, Ivanišvili je pozvao Bačijašvilija da mu zahvali zbog najnovije pobede u sudskom sporu sa Credit Suisse. Međutim, nekoliko dana kasnije Bačijašvili je pozvan na ispitivanje kod tužioca, navodno zbog istrage o hidroelektrani, rekao je on.

Bitkoin je bio glavni predmet ispitivanja. Ivanišvili je tvrdio da je učinio „ono što otac ne bi uradio za sina“, prema njegovom iskazu kao svedoka, time što je uložio pet miliona dolara u bitkoin.

Optužba je bila da je Bačijašvili lažno tvrdio da je prodao bitkoine, a zapravo ih zadržao, ostvarivši ogromnu dobit i na taj način ukrao 42,7 miliona dolara profita koji pripadaju Ivanišviliju.

Jedina komunikacija Bačijašviliju sa njegovim bivšim mentorom na dan prvog ispitivanja, rekao je, bila je poruka preko WhatsApp-a u kojoj mu savetuje da „priča sa svojim advokatom“.

Njegov svet se urušavao.

Bačijašvili je u januaru ove godine stao pred sud, optužen za proneveru Ivanišvilijevih sredstava i pranje novca.

Njegovim advokatima ponuđeno je da se krivična prijava povuče ako pristane da isplati 60 odsto navodno proneverenih bitkoina. Taj zahtev bi se povećavao za pet odsto svakog meseca ukoliko ne pristane.

Bačijašvili nije pristao na, kako tvrdi, iznudu. Ivanišvilijev advokat je potvrdio postojanje ponude, ali je odgovorio: „Verujem da bi, ukoliko se strane dogovore i tužilac obavesti organe reda o odsustvu zahteva, situacija Bačiašvilija kao osumnjičenog mogla biti znatno olakšana“.

Bačijašvili tvrdi da je suđenje unapred bilo rešeno. „Mislim da je ovo jedan od retkih slučajeva u svetu gde su tužilac, sudija, predsednici sudova i glavni tužilac svi pod sankcijama“, rekao je.

Transparency International je opisao slučaj kao „bez pravnih i činjeničnih osnova“. Ivanišvilijev advokat je rekao da ova nevladina organizacija gaji „jasno definisane političke simpatije i ciljeve“.

Dve nedelje pre presude, Bačijašvili je odlučio da pobegne.

„Dobio sam poruku od jednog od ljudi u državnim bezbednosnim službama da je Ivanišvili rekao: „Zgnječiću ga u zatvoru i naterati da radi ono što ja želim“. rekao je Bačjiašvili.

Ivanišvilijev advokat je ovu tvrdnju nazvao „običnim tračevima za žutu štampu“.

Bekstvo je bilo pažljivo isplanirano. Mesecima je Bačijašvili redovno posećivao granični region Kakheti kako bi ubedio službe koje su ga nadzirale da je to normalno ponašanje.

Veče 2. marta rekao je svom vozaču i telohranitelju da želi da ode u Kakheti, ali da ga usput ostave na pola puta da se tajno sastane sa novinarom.

„Iskočio sam iz auta tako da je nadzor ostao malo dalje, iza ugla, i prošao kroz zgradu do auta koji me je čekao“, rekao je. Telefon je ostavio u torbi na zadnjem sedištu kako bi oni koji ga prate pratili lažnu stazu.

Bio je prinuđen da preda gruzijske i ruske pasoše. Međutim, ruski pasoš mu je istekao, a nedeljama ranije je tajno podneo zahtev za produženje.

Taj pasoš je koristio na graničnom prelazu sa Jermenijom, a zatim i na aerodromu, odakle je u 5 ujutro odleteo za Katar. Obavestio je roditelje i sestru sa porodicom da otputuju iz zemlje, pa su bili sigurni.

„Nije lako, jer ostavljaš sve iza sebe. Ne znaš da li ćeš uspeti. Ali znam da bih umro u zatvoru“.

Dok je u egzilu, razgovara sa različitim vladama o svojoj budućnosti, a tokom jednog takvog razgovora, tvrdi, obavešten je o pretnji smrću. „Rekli su mi da nije pitanje da li postoji rizik, već da znaju da je naređeno da me ubiju“, rekao je. Ne veruje da je Ivanišvili iza toga.

„Plašim se da bi to mogli biti tajne službe ili neke sile iz neke zemlje koje bi želele da Ivanišvili postane ranjiviji. Ako ga mogu optužiti za ubistvo, onda je mnogo manja šansa da će moći da vodi normalan dijalog sa SAD ili će biti pod većim pritiskom.“

Bačijašvili, koji planira da uloži žalbu na presudu, veruje da mu se Ivanišvili okrenuo jer je zaključio da mu više ne može verovati da radi po njegovim naređenjima, i da možda čak radi kao zapadni špijun.

„Ivanišvilijev stisak na moć je za njega egzistencijalan“, rekao je. „Bori se za život. On je kao mašina koja radi samo za svoje reptilske želje. A ta želja je da ostane živ“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari