"Kada Palestinci govore svetu šta im se dešava, zašto su dočekani s nevericom": Jara Havari o medijskom izveštavanju o rata u Gazi 1Foto: EPA-EFE/HAITHAM IMAD

U ovih proteklih nekoliko neprospavanih nedelja, videla sam slike i video zapise koji će me zauvek proganjati. Palestinski roditelji nose ugljenisana i raskomadana tela svoje dece u plastičnim kesama u improvizovane mrtvačnice.

Cele porodice, tri generacije, zarobljene pod kućama koje su izgradili, iscrpljeni lekari koji očajnički rade uz svetlost baterijskih lampi i operišu pacijente bez anestezije. Jedna od najstarijih crkava na svetu, skloništa raseljenih, bombardovana je. Do sada je prijavljeno da je ubijeno više od 10.000 Palestinaca – više, nakon mesec dana, nego što je broj civila ubijenih u Ukrajini posle dve godine rata, piše Jara Havari, viša saradnica za politiku u Al Šabaki, palestinskoj političkoj mreži, u tekstu za Gardijan.

Izraelska ratna mašina je uvek užasno nemilosrdna. Ali ovog puta smo svedoci nivoa nasilja koji nije viđen od Nakbe 1948. – tokom koje je oko 70 odsto palestinskog stanovništva bilo prisilno raseljeno, a više od 500 zajednica je potpuno zbrisano.

Gotovo četiri nedelje izraelski režim je isključio struju i ograničio pristup internetu, smanjujući kontakt sa spoljašnošću, što znači da je puna skala njegovog napada skrivena od sveta.

Neki Palestinci u Gazi još uvek uspevaju da održe određenu komunikaciju puneći telefone u automobilima i koristeći energiju iz preostalih solarnih panela. Među njima su i palestinski novinari – najmanje 32 medijska radnika su ubijena od Hamasove ofanzive 7. oktobra – koji rizikuju svoje živote da bi nam pokazali razaranja koja im se nanose.

Ipak, uprkos mnoštvu slika, video zapisa i svedočenja koji su izašli u poslednjih nekoliko nedelja, Palestinci se ponovo nalaze u poziciji u kojoj im se uskraćuje autoritet nad sopstvenim iskustvima i smatra se da nisu verodostojni.

Ovo je pokazano par ekcellence nakon naređenja izraelske vojske o proterivanju 1,1 milion ljudi u severnoj Gazi, kada su rekli svetu da će omogućiti bezbedne rute za Palestince da krenu na jug.

Ipak, ovi „sigurni putevi“ su bili oni koje su bombardovali, u jednom slučaju je pogođen konvoj i ubijeno je najmanje 70 Palestinaca, uključujući i decu. Nezavisne istrage potvrdile su ono što su Palestinci sve vreme govorili – da ne postoje „bezbedni putevi“ iz severne Gaze.

Dok su palestinski novinari bili izuzetno hrabri i opsežni u svom izveštavanju, previše međunarodnih mejnstrim medija insistiralo je na davanju poverenja zvaničnicima izraelskog režima: na primer, kada su pružili „dokaz“ o snimku razgovora između Palestinaca koji preuzimaju odgovornost za bombardovanje arapske bolnice Al Ahli. Palestinci su odmah na osnovu akcenta i dijaloga utvrdili da je falsifikovan.

Istraga Channel 4 News citirala su dva nezavisna novinara koji su utvrdili da snimak nije „verodostojan“.

Ono što je i dalje zapanjujuće jeste da se režimu koji je prema međunarodnom pravu priznat kao okupatorska sila, i za koji se mnoge grupe za ljudska prava slažu da nameće sistem aparthejda, veruje da prenosi informacije o sopstvenim zverstvima.

U međuvremenu, Palestinci u Gazi se ispituju, čak i svaki njihov udah. Čak se i njihovi leševi dovode u pitanje, kao kada je Džo Bajden rekao da nema „poverenja“ u broj ubijenih Palestinaca.

Ministarstvo zdravlja Gaze izdalo je spisak sa svim imenima ubijenih zajedno sa njihovim ličnim brojevima, koji su registrovani kod izraelskih vlasti.

Izraelski režim nastavlja da dehumanizuje Palestince kao deo svoje taktike da poseje seme sumnje na njihova svedočenja i da opravda zločine koje čini. Izraelski ministar odbrane Yoav Galant rekao je da se bore protiv „ljudskih životinja“, a premijer Benjamin Netanjahu nazvao je Palestince „decom tame“ u sada tvitu koji je izbrisao iako se njegov skrinšot deli po mrežama.

„Naša smrt je toliko svakodnevna“, piše novinar Mohamed El-Kurd, „da je novinari izveštavaju kao da izveštavaju o vremenu. Zaista, često vidimo staru lingvističku gimnastiku u kojoj se Izraelci ubijaju, a Palestinci jednostavno „umiru“.

Realnost je da su Palestinci do te mere dehumanizovani, da čak i kada svoju ubijenu decu drže pred kamerama i prikazuju ih svetu, ima onih koji će i dalje reći da su odgovorni za smrt svoje dece.

Ali da ne bude zabune, ono što vidimo u Gazi je genocid koji se odvija i Palestinci pokazuju svetu kako to izgleda u realnom vremenu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari