"Putin ga drži na nišanu": Kara Murza je politički zatvorenik broj jedan u Rusiji 1Foto: EPA-EFE/MOSCOW CITY COURT PRESS-SERVICE/HANDOUT HANDOUT HANDOUT EDITORIAL USE ONLY/NO SALES HANDOUT EDITORIAL USE ONLY/NO SALES

„Nakon ubistva Alekseja Navaljnog Vladimir Kara-Murza je sada politički zatvorenik broj jedan. Njegova sudbina je na nišanu“, piše Grigori Vajpan, ruski advokat za ljudska prava i viši pravnik u Memorijal centru, najstarijoj ruskoj grupi za ljudska prava, koja je dobitnik Nobelove nagrade za mir 2022, u analizi za CEPA.

Progon istaknutog istoričara, novinara i opozicionog političara Kara-Murze se ističe među desetinama hiljada politički motivisanih slučajeva u Rusiji, ocenjuje.

Podsetimo, danas je tačno dve godine od kada je Kara Murza u zatvoru.

Odmeren u svom stilu i tonu, Kara-Murza je, piše Vajpan, nastavio da govori protiv režima bez obzira na sve oštrije kaznene mere uvedene nakon što je Rusija zupočela invaziju punog obima i uprkos jasnom riziku da će ga korumpirani pravni sistem zatvoriti.

Osuđen na 25 godina za izdaju i srodne optužbe – što je najduža kazna ikada izrečena političkom zatvoreniku u Rusiji – držan je u sve nehumanijim uslovima. Manje od mesec dana pre Navaljnijeve smrti od strane režima, Kara-Murza je premešten u sibirsku samicu od oko 6 kvadratnih metara.

Kara-Murzina porodica je razumljivo zabrinuta.

„U suštini ga drže isti ljudi koji su pokušali da ga ubiju dva puta u prošlosti“, rekla je njegova supruga Evgenija 25. marta. Zajednička istraga Bellingcat-a i The Insider-a proizvela je opsežne dokaze da su službenici tajne policije režima dva puta trovali Kara-Murzu – 2015. i 2017.

Zašto ga režim toliko mrzi?

Odgovor je jednostavan. Kao ruski opozicioni političar, bio je najuporniji i najprincipijelniji zagovornik odgovornosti režima.

Ukorijenjen u moskovskoj disidentskoj aristokratiji, Kara-Murza, sada u 42 godini, odigrao je vodeću ulogu u usvajanju Magnicki Akta iz 2012, istorijskog američkog zakona koji je izazvao imitacije širom demokratskog sveta i koji je omogućio lične sankcije protiv zvaničnika u Rusiji i drugde koji su bili umešani u kršenje ljudskih prava.

Kara-Murza je, takođe, govorio o agresiji Rusije na Ukrajinu i ratnim zločinima koje su počinile ruske oružane snage, i kritikovao dugogodišnju politiku pomirenja Zapada prema Putinovom režimu koja mu je omogućila da nekažnjeno čini zloupotrebe.

Što je najvažnije, Kara-Murza je dosledno naglašavao vezu između današnjih zločina ruske države i nedostatka odgovornosti za zloupotrebe iz sovjetske ere.

U svom glavnom govoru na ceremoniji dodele Nagrade Saharov 2021. u Oslu, koja će kasnije postati deo optužnice za izdaju, Kara-Murza je govorio o „teškoj grešci“ kratkotrajne ruske demokratske vlade iz 1990-ih koja nije uspela da napravi sveobuhvatnu agendu tranziocione pravde.

Požalio se da reformatori nisu bili u stanju ili možda nisu hteli da sprovedu „proces pune dekomunizacije i lustracije, otvaranja arhiva, raspuštanja starih službi bezbednosti, osude zločina bivšeg režima i onemogućavanja da se njihovi počinioci ikada vrate na pozicije moći“.

Nekažnjivost za zločine iz sovjetskog doba izazvala je represiju u Putinovoj Rusiji. FSB, svemoćna ruska služba bezbednosti, sebe smatra ponosnim naslednikom komunističkog KGB-a i njegovih prethodnika tajnih policijskih agencija.

I sam Putin je kao oficir KGB-a učestvovao je u progonu disidenata 1970-ih i 1980-ih. Represivni sistem upravljanja u Rusiji ostao je isti tokom većeg dela prošlog veka, i nije iznenađenje što na Kara-Murzine ideje i potrage gleda kao na egzistencijalnu pretnju.

Na neki način, Kara-Murzina sudbina je simbolična za put zemlje. Navodni zločini na koje je vikao 2022. poput „širenja neistina o ruskim oružanim snagama“, veoma liče na one zbog kojih su sovjetski disidenti slati u Gulag, kao što je „antisovjetska propaganda“.

Predsedavajući sudija na suđenju Kara-Murzi bio je isti čovek koji je odobrio pritvor advokatu Sergeju Magnickom 2008. i 2009. pre njegovog ubistva, a kasnije će postati jedan od prvih koji će biti kažnjen po Magnicki Aktu.

U Kara-Murzinom krivičnom slučaju vidimo i institucionalnu reprodukciju progona i ličnu osvetu njegovih izvršilaca.

Ipak, drakonska zatvorska kazna više nije najgore što se može desiti kritičaru vlade u Rusiji. Ubistvom Navaljnog, režim pokazuje da je sada spreman da ubija političke zatvorenike. Dok je Kara-Murza preživeo dva skoro fatalna trovanja, nikada se nije u potpunosti oporavio, a lekari su rekli da neće preživeti još jedan pokušaj. U suštini, Kara-Murza je sada na Putinovoj osuđenici na smrt.

Uprkos svemu, Kara-Murza ostaje nada u budućnost Rusije, što je retko osećanje među ruskim liberalima danas.

Na kraju suđenja je rekao: „Znam da će doći dan kada će se mrak nad našom zemljom raspršiti… i tada će naše društvo otvoriti oči i biti užasnuto kakvim su strašnim zločinima počinjeni u njegovo ime. Od ove spoznaje, od ovog razmišljanja, počeće dug, težak, ali vitalan put ka oporavku i restauraciji Rusije, njenom povratku u zajednicu civilizovanih zemalja“.

Ako Kara-Murza održava plamen nade u svojoj zatvorskoj ćeliji, SAD i njeni saveznici treba da se usredsrede na dodatne mere koje bi trebalo da uvedu u slučaju njegove smrti i da ih saopšte Kremlju.

Za Rusiju je od vitalnog značaja da čovek ovog izuzetnog kalibra preživi, da doživi dan kada će moći da povede obračun sa strašnom prošlošću zemlje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari