Reakcije na Kisindžerovu smrt - od najdubljeg poštovanja do pokuda i optužbi da je ratni zločinac 1Foto: EPA-EFE/FENG LI / POOL

Svetski lideri odaju počast preminulom bivšem američkom državnom sekretaru Henriju Kisindžeru, ali se istovremeno čuju i kritike na njegov račun, a neki čak i slave njegovu smrt, piše večeras Glas Amerike.

Jednog od najuticajnijih američkih diplomata hvale kao veštog zastupnika interesa SAD, dok ga istovremeno na društvenim mrežama zovu i ratnim zločincem koji je za sobom ostavio štetu širom sveta, ukazuje ovaj medij.

Američki državni sekretar Entoni Blinken rekao je tokom posete Izraelu da je „Kisindžer postavio standarde za sve svoje naslednike u ovom poslu“ i da je „imao privilegiju da nekoliko puta dobije njegove savete, poslednji put pre nekoliko meseci“.

„Malo je ljudi koji su bili bolji učenici istorije. A još manje onih koji su istoriju, kao Kisindžer, stvarali“, kaže Blinken.

Ruski predsednik Vladimir Putin naveo je u poruci Kisindžerovoj supruzi da je američki diplomata bio „mudar državnik i da je njegovo ime povezano sa pragmatičnom spoljnom politikom koja je bila uspešna u postizanju detanta u međunarodnim odnosima i uspela da izrodi najvažnije sovjetsko-američke sporazume koji su doprineli jačanju globalne sigurnosti“.

Kineski predsednik Si Đinping poslao je američkom predsedniku Džou Bajdenu telegram saučešća. „Doktor Kisindžer će biti upamćen u kineskom narodu, i nedostajaće. Kina je spremna da radi sa SAD na razvijanju prijateljstva kineskog i američkog naroda, na promociji zdravih veza između dve zemlje od kojih će građani imati koristi“, navodi se u poruci koju je prenela kineska državna televizija.

Kako ukazuje Glas Amerike, mnogi korisnici društvenih mreža u Kini žale zbog njegove smrti.

Francuski predsednik Emanuel Makron je na mreži X napisao da je „Kisindžer bio istorijski div, i da su njegove ideje i diplomatija imale trajni uticaj na svet“.

Šefica Evropske komisije Ursula fon der Lajen napisala je na društvenoj mreži X da su „Kisindžerova strategija i izuzetnost u diplomatiji oblikovali globalnu politiku u 20. veku, i da će njegov uticaj i nasleđe nastaviti da odjekuju i u 21. veku“.

„Njegova posvećenost transatlantskom prijateljstvu SAD i Nemačke je bila značajna, i uvek je ostao blizak njegovoj domovini Nemačkoj“, napisao je kancelar Olaf Šolc.

Lideri Nemačke, u kojoj je Kisindžer rođen, odali su počast bivšem diplomati koji je kao dete pobegao od nacista.

U poruci saušeća Kisindžerovoj porodici, nemački predsednik Frank Valter Štajnmajer je napisao da je „detantom i politikom razoružavanja, Henri Kisindžer postavio temelj za kraj Hladnog rata i demokratsku tranziciju u Istočnoj Evropi“, koja je vodila ujedinjenju Nemačke, a kancelar Olaf Šolc istakao je Kisindžerovu posvećenost „transatlantskom prijeteljstvu SAD i Nemačke“ i bliskost „njegovoj domovini Nemačkoj“.

Oglasio je i bivši predsednik SAD Džordž Buš Mlađi, rekavši da je „Amerika izgubila jedan od najpouzdanijih i najkarakterističnijih glasova u spoljnoj politici.“

„Dugo sam se divio čoveku iz jevrejske porodice koji je pobegao od nacista još kao dete, a onda se protiv njih borio kao američki vojnik. Kada je posle izabran za šefa diplomatije, njegovo postavljenje na tu funkciju, kao izbeglice, govorilo je mnogo o njegovoj veličini, ali i veličini Amerike“, kazao je Buš mlađi.

Kisindžer je, podseća Glas Amerike, radio za dvojicu američkih predsednika – Ričarda Niksona i Džeralda Forda, i dominirao je u spoljnoj politici kada su se SAD povlačile iz Vijetnama i uspostavile odnose sa Kinom.

Kritika Kisindžera, koji je dobio Nobelovu nagradu za mir za učešće u pregovorima o obustavi vatre u Vijetnamu 1973, posebno je snažna na društvenim mrežama, gde su mnogi i slavili njegovu smrt.

Magazin Roling stoun je objavio priču sa naslovom: „Henri Kisindžer, ratni zločinac koga je volela vladajuća klasa, konačno mrtav“.

Širom Južne Amerike, Kisindžera se sećaju kao čoveka koji je podupirao vojne diktature, tvrdeći da će to zaustaviti socijalizam u regionu.

Dokumenti su pokazali da su Kisindžer i Nikson podržavali državni udar kojim je 1973. svrgnut predsednik Čilea. U diktaturi Augusta Pinočea kršena su ljudska prava, ubijani politički protivnici, otkazivani izbori, cenzurisani mediji, uništavani sindikati i političke partije.

„Umro je čovek čija istorijska brilijantnost nikada nije mogla da sakrije njegovu moralnu bedu“, napisao je na mreži X ambasador Čilea u SAD Huan Gabrijel Valdes.

Direktor nezavisnost Dokumentacionog centra Kambodže, Juk Čang, opisao je Kisindžerovo nasleđe kao „kontroverzno“, iako se o tome nije mnogo govorilo u njegovoj zemlji. Skoro polovina populacije rođena je posle 1979. kada su zbačeni Crveni kmeri, a čak i oni koji su preživeli građanski rat sećaju se američke umešanosti i bombardera B-52, ali ne i Henrija Kisindžera, kaže Čang.

„Kisindžerova kampanja bombardovanja je verovatno ubila hiljade stanvonika Kambodže i utrla put divljanju Crvenih kmera koje je usledilo“, ocenjuje Sofal Ir sa državnog univerziteta Arizone, koji proučava političku ekonomiju Kambodže.

„Klaster bombe koje su padale na Kambodžu pod Kisindžerom nastavile su da uništavaju živote svakog muškarca, žene ili deteta koji su prešli preko njih“.

Kada je reč o njegovom nasleđu u Africi, mnogi istoričari upiru prstom na Kisindžerovu posetu Južnoafričkoj republici u vreme aparthejda – samo nekoliko meseci nakon što je u ustanku u Sovetu ubijeno više od 170 crnaca, većinom školaraca.

„U tom vreme, SAD su bile saveznik aparthejda zbog sprečavanja širenja sovjetskog uticaja u Africi tokom hladnog rata“, kaže Džon Stremlo, počasani profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Johanesburgu i dodao: „Mislim da Kisindžer nikada nije smatrao Afriku za nešto više od instrumenta u široj geopolitičkoj igri. I nije priznavao da Afrika ima svoj integritet, svoje ambicije i vrednosti kojima treba izaći u susret“.

Kisindžer je ostao uticajan u međunarodnim odnosima dugo pošto je napustio funkciju.

Bivši britanski premijer Toni Bler kazao je da je na Kisindžera gledao sa „strahopoštovanjem“.

„Naravno, kao i svako ko se bavi rešavanjem najtežih problema u svetskoj politici, i Kisindžer je bio kritikovan, nekad i odbacivan. Ali, ja verujem da ga nije motivisala „realpolitika“, već iskrena ljubav prema slobodnom svetu i želja da se takav zaštiti. Bio je čovek koji je rešavao probleme, bilo da je reč o Hladnom ratu, Bliskom istoku ili Kini“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari