Rozensaft poziva na priznanje genocida u Srebrenici: Zurof ne želi da istine potkopaju njegove loše osmišljenje argumente 1Foto: EPA-EFE/FEHIM DEMIR

Profesor Menahem Rozensaft, jedan od vodećih svetskih akademskih autoriteta za Holokaust, profesor sa Cornell i Columbia univerziteta, te jedan od ključnih ljudi za približavanje Svetskog jevrejskog kongresa, vodeće jevrejske organizacije, sa Bosnom i Hercegovinom, u svom najnovijem tekstu za „Times of Israel“ poziva na podršku Rezoluciji UN-a o genocidu u Srebrenici.

Nakon predstavljanja činjenica o genocidu u Srebrenici, dokazima iz Haga i uputama za široku svetsku publiku, Rozensaft koristi priliku da se osvrne na pisanje Efraima Zurofa, koji je zauzeo stranu protiv svetskog priznavanja genocida u Srebrenici.

Rozensaft poziva na priznanje genocida u Srebrenici: Zurof ne želi da istine potkopaju njegove loše osmišljenje argumente 2
Foto: EPA-EFE/FOCKE STRANGMANN

„Činjenice opovrgavaju Zurofovu tvrdnju. Niz sudskih i žalbenih veća Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (ICTY), koji su svi temeljito „upoznati“ u bolnim detaljima sa užasima koji su se dogodili u Srebrenici, konstantno su presuđivali da su ubistva u Srebrenici predstavljala genocid. Šestorica bosanskih Srba, uključujući (Ratko) Mladića i Radovana Karadžića, predsednika samoproglašene RS, osuđeni su za genocid od strane ICTY-a u vezi s ubistvima u Srebrenici. U svojoj presudi iz februara 2007. u slučaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, Međunarodni sud pravde presudio je da su „dela počinjena u Srebrenici … izvršena sa specifičnom namerom da se delimično uništi grupa muslimana Bosne i Hercegovine kao takva, i shodno tome, da su ta dela bila činovi genocida.“ Ova presudna presuda takođe izgleda da je nekako izmakla Zurofovom umu – ili, što je verovatnije, on ne želi da neugodne istine potkopaju njegove neosnovane i loše osmišljene argumente“; napominje Rozensaft i dodaje:

„Zurof i drugi koji negiraju genocid u Srebrenici su jednostavno u krivu sugerišući da je genocid nekako apstraktan pojam podložan intelektualnoj ili filozofskoj sofistici. U stvari, to je pravni termin čvrsto utemeljen u međunarodnom pravu. Kako je definisan u Konvenciji o genocidu iz 1948. godine, kao i u statutu ICTY-a, genocid je bilo koje od niza dela „počinjenih s namerom da se uništi, u celosti ili delimično, nacionalna, etnička, rasna ili verska grupa kao takva.“ Ta dela uključuju „ubijanje članova grupe“ i „nanošenje ozbiljnih telesnih ili psihičkih povreda članovima grupe.“

Nakon što se nedavno Gideon Grajf pokajao i najavio da će tražiti ispravku umanjenih brojki ubijenih Bošnjaka u Srebrenici u izveštaju Komisije RS-a, broj negatora genocida među izraelskim akademicima je sve manji. Nekoliko gromoglasnih kritičara korištenja termina „genocid“ za Srebrenicu je u poslednje dve godine javno revidiralo svoje stavove.

„Uvek moramo zauzeti stranu. Neutralnost pomaže ugnjetavaču, nikada žrtvi. Ćutanje ohrabruje mučitelja, nikada mučenog. Ponekad moramo intervenisati. Kada su ljudski životi ugroženi, kada je ljudsko dostojanstvo u opasnosti, nacionalne granice i osetljivosti postaju nebitne. Gde god su muškarci ili žene progonjeni zbog svoje rase, religije ili političkih uverenja, to mesto mora—u tom trenutku—postati centar svemira,“ rekao je Eli Vizel u svom govoru pri prijemu Nobelove nagrade za mir, a slične poruke je ponovio u vreme rata u BiH, kao prvi glas koji je zločine u našoj zemlji nazvao genocidom. Njegov put danas prati većina javnosti u jevrejskim zajednicama širom sveta.

Zahvaljujući saradnji Memorijalnog centra Srebrenica sa vodećim istraživačkim centrima i memorijalima Holokausta, danas ove institucije u potpunosti stoje uz žrtve Srebrenice. To potvrđuje i tekst Menahema Rosensafta, prenose Vijesti.ba.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari