Tajna rusko-evropske energetske Atlantide: Ukrajina, SAD, EU, Rusija i miniranje Severnog toka 1 i 2 1Foto: EPA-EFE/Danish Defence Command /

Otkako je iskusni istraživački novinar Sejmour Herš prošlog meseca, na američkom portalu Substack razotkrio umešanost američke mornarice u eksploziji, sve više se remeti netipična, kolektivna tišina Evrope o događaju od 26. septembra prošle godine kad su minirane i oštećene tri od četiri cevi gasovoda Severni tok 1 i 2. Tako je okončana priča o velikom energetskom poduhvatu koji je trebalo da poveže Rusiju i Evropu, ali koji su od početka pratile brojne sumnje.

Herš je 1970. osvojio je nagradu za izveštavanje o masakru u Mi Laju, gde su američki vojnici 16. marta 1968. ubili više od 500 vijetnamskih žena, dece i staraca. Njegovo izveštavanje u Njujork tajmsu o CIA špijuniranju antiratnih aktivista tokom ere Vijetnamskog rata, pomoglo je da se formira Čerčov komitet, što je dovelo do velikih reformi obaveštajne zajednice.

Godine 2004, na stranicama časopisa Njujorker, Herš je razotkrio skandal zlostavljanja zatvorenika u zatvoru Abu Graib u Iraku. Reč je, nesumnjivo o novinaru visokih referenci i kredibiliteta, da bi ovakve tvrdnje mogle da se ignorišu.

HERŠ VS. NJUJORK TAJMS I VAŠINGTON POST: Njujork tajms i Vašington post ipak nisu odustali od ove priče i prepustili je zaboravu, ali su zajedno s nemačkim medijima ove nedelje dali drugačiju verziju događaja. Nemačka TV stanica ARD i nedeljnik Špigl plasirali su verziju da je napad na gasovode izveden sa turističke jahte i da su to učinila dvojica ronilaca, koji su povezani sa proukrajinskim grupama, ali na kraju sa insinuacijom da iza svega stoji Rusija. Tu verziju objavio je i Njujprk tajms. Herš nije želeo da komentariše navode i kredibilitet priče Njujork tajmsa. On smatra da je dovoljno to što ostaje pri svom istraživanju.

Prema Heršu, dobitniku američke Pulicerove nagrade, ronioci američke mornarice prošlog juna postavili su eksploziv na daljinsko aktiviranje koji je uništio tri od četiri gasovoda Severni tok mesecima kasnije.

Za operaciju, koju su osmislili predsednik Džozef Bajden, njegov savetnik za nacionalnu bezbednost Džejk Saliven, te državni sekretar Entoni Blinken i njegova pomoćnica Viktorija Nuland, odgovorni su i CIA i pripadnici Centra za ronioce i spasavanje američke ratne mornarice, smeštenog u Panama Sitiju na Floridi.

„Odluka o sabotaži na gasovodu doneta je posle više od devet meseci debate među zvaničnicima o načinima na koji bi se taj cilj najefikasnije postigao. Većinu vremena nije se diskutovano o misiji, već o načinu na koji bi se to moglo uraditi a da se ne otkrije počinilac“, piše Herš. Ronioci iz centra na Floridi izabrani su jer ne potpadaju pod nadležnost Komande za specijalne operacije, koja je obavezna da o akcijama unapred obavesti Kongres. Planiranje ove operacije kompletirano je u prvim mesecima 2022. godine.

Najvec´a evropska ekonomija, Nemačka, posebno je pogođena energetskom krizom zbog prestanka isporuke gasa iz Rusije. Međutim, vlada zemlje, kao i njeni saveznici, uzdržala se da javno govori o eksplozijama.

Herš navodi da je, nekoliko meseci pre eksplozija, u opticaju bilo više mogućnosti za napad, uključujući ponudu mornarice da upotrebi novu podmornicu, ratnog vazduhoplovstva da pored gasovoda ispusti bombe koje će kasnije biti aktivirane, dok je CIA insistirala da bilo koji plan mora biti obavijen tajnom.

Na kraju, izbor je sveden na ronioce, ali je i dalje dobar deo zvaničnika pokazivao ozbiljne rezerve, zbog čestih ruskih patrola u Baltiku, kao i činjenice da u okolini nema naftnih platformi, koje bi prikrile ovu operaciju.

Plan je, konačno, finalizovan početkom godine, a 7. februara Bajden je posle sastanka se nemačkim kancelarom Olafom Šolcom rekao da „ukoliko Rusija napadne… Severnog toka 2 više neće biti“.

Bela kuća je kalkulisala da Nemačka i Zapadna Evropa mogu da prestanu da isporučuju oružje Ukrajini, a Angela Merkel je mogla da pusti gasovod u rad pre odlaska sa svoje funkcije. „Postavio bih mnogo pitanja kancelaru Šolcu. Pitao bih ga šta je shvatio u februaru kad je bio kod predsednika. Operacija je bila velika tajna, a predsednik nije trebalo nikome da kaže o ovoj nameri. Ali on priča. Govori stvari koje ne želi“, objašnjava Herš.

U razgovoru Bajdena i Šolca, Severni tok 2 bio je jedna od najvažnijih tema. Na konferenciji za medije rečeno je dosta toga. Bajden: „Ako Nemačka… Ako Rusija izvrši invaziju, što znači da tenkovi ili trupe ponovo pređu ukrajinsku granicu, tada više neće biti Severnog toka 2. Mi ćemo tome stati na kraj“. Novinar: „Kako ćete to tačno da uradite?“ Bajden: „Obećavam vam, mi to možemo“. Šolc: „Apsolutno smo jedinstveni po ovom pitanju. SAD i Nemačka će preduzeti iste korake u pogledu sankcija u slučaju ruskog napada na Ukrajinu“.

SEBIČNI MOTIV SAD: Predstave o Severnom toku kao pretnji evropskoj bezbednosti počelu su da se lansiraju veoma rano. Argumenti koji su upotrebljavani od tog trenutka protiv ovog projekta bili su raznovrsni i maštoviti. Nemački nedeljnik Štern objavio je 2006. da bi optički kabl i repetitorske stanice duž gasovoda teoretski mogle da se koriste za špijunažu.

Portparol nemačke vlade odbio je da komentariše Heršov članak na zahtev Sinhue na konferenciji za medije prošlog meseca. U isto vreme, nemački mediji su se naveliko pokrenuli da diskredituju Heršov članak. „Jednom kad se dokaže da su naftovode zaista raznele Sjedinjene Države, to bi poništilo aktuelne narative zapada, koji je tvrdio da je evropska infrastruktura ‘pod pretnjom Rusije’, rekao je Li Ksing, profesor razvoja i međunarodne odnose na danskom Univerzitetu Alborg.

Švedski istraživač Jan Oberg, suosnivač Transnacionalne fondacije za istraživanje mira i buduc´nosti, naveo je da su SAD imale „i motiv i sposobnost“ da raznesu gasovod Severni tok kako bi vodile „ekonomski rat“ protiv svojih evropskih saveznika za „sebičnu korist“. Oberg je rekao da američka prodaja skupljeg gasa evropskim zemljama sama po sebi govori o tom motivu.

Pet najvećih kompanija je ostvarilo profit od ukupno više od 190 milijardi dolara. Zahvaljujući izuzetno povećanim cenama gasa i nafte, zapadne naftne kompanije zarađuju više nego ikada. Stručnjaci polaze od toga da su najveće zapadne naftne kompanije, Exxon, Chevron, BP, Shell i Total, prošle godine ostvarile ukupan profit od više od 190 milijardi dolara. To potvrđuju i dosad objavljeni izveštaji samih kompanija.

Zahvaljujući procvatu poslovanja s gasom, britanska energetska kompanija Shel udvostručila je 2022. profit u poređenju s prethodnom godinom, na skoro 40 milijardi dolara. Time je ostvarila najbolji poslovni rezultat u svojoj istoriji. A takođe britanska naftna kompanija Britiš petrol više je nego udvostručila svoj profit, na oko 28 milijardi američkih dolara.

Najveća američka naftna kompanija Exxon ostvarila je neto profit od skoro 56 milijardi dolara u 2022. godini – oko 140 odsto više nego u prethodnoj godini, što je najveći rezultat u više od 140-godišnjoj istoriji kompanije. Chevron je takođe ostvario profit od 35,5 milijardi američkih dolara, više nego dvostruko više nego u prethodnoj godini.

Hronološki, redosled događaja počeo je u decembru 2021. godine, kad je savetnik za nacionalnu bezbednost Džejk Saliven sazvao sastanak novoformirane operativne grupe Zajedničkog štaba, CIA, Stejt departmenta i finasija. Saliven je nameravao da grupa smisli plan za uništenje dva gasovoda Severni tok. „Sastajali su se u vrlo tajnoj kancelariji.

Odmah pored Bele kuc´e, nalazi se poslovna zgrada koja se zove zgrada Izvršne kancelarije. Pod zemljom je povezana tunelom. A na vrhu je mesto sastanka za tajnu grupu, spoljnu grupu savetnika koja se zove Savetodavni odbor za obaveštajne poslove predsednika. To sam tako precizno naveo samo da bih tako poručio ljudima u Beloj kuc´i da nešto znam“, potkrepio je Herš uverljivost svojih tvrdnji.

DOBRI IZVORI: Početkom 2022. radna grupa CIA prenela je Salivenu da je osamišljen način za dizanje gasovoda u vazduh. Sve je izvedeno u prvih 10 dana juna. Svakog leta, već 21 godinu, Šesta flota, koja kontroliše Sredozemno i Baltičko more, ima vežbu NATO mornarice na Baltiku (BALTOPS). Uvežbavalo se postavljanje mina.

U okviru te vežbe, postavljene su mine sa snažnim eksplozivom C-4, na mesta koja je optkrila i predložila norveška ratna mornarica. Norvežani su u ovim operacijama oduvek pouzdani američki saveznici. Bela kuća i Bajden su se u poslednjm trenutku unervozili i odustali od provobitne ideje da se Severni tok digne u vazduh neposredno posle okončanja vežbe.

Predomislio se i naredio im da želi pravo da bombarduje u bilo koje vreme, da bombe aktiviraju bilo kada sa daljine. To se radi sa običnim sonarom, koji šalje niskofrekventni signal – može da se opiše kao ton flaute. Tako je tri meseca kasnije ekploziv i aktiviran.

Herš tvrdi da rat u Ukrajini „nema šansi da ispadne onako kako želimo“. „Možda postoje ljudi koji misle da c´e za našu ekonomiju biti bolje ako nemačka ekonomija bude slaba, ali to je suludo razmišljanje. U suštini, duboko smo zagrizli u nešto što nec´e funkcionisati. Rat nec´e dobro proc´i za ovu američku vlast“, tvrdi Herš.

On smatra da je Bajden u suštini poručio Evropi: „Vi ste drugorazredni subjekti. Posledice ovoga po Evropljane biće užasne. To će potkopati NATO, za koji sam uvek smatrao da je krajnje beskorisan, ali sigurno da će evropske zemlje biti duboko nezadovoljne. Neke zemlje zbog ovoga mogu i da izađu iz NATO. Znam ljude koji sada plaćaju pet puta više za struju. To je razlog zbog kojeg su Bajden i njegovi ljudi u Beloj kuc´i demantovali priču i nastavljaju da je poriču“, tvrdi Herš.

U Beloj kuc´i opseija je uvek bila reizbor. Oni su hteli da dobiju rat, hteli su da pobede, žele da Ukrajina nekako magično pobedi. Možda postoje ljudi koji misle da će za našu ekonomiju biti bolje ako nemačka ekonomija bude slaba, ali to je suludo razmišljanje. Poenta je i da se to može shvatiti kao ratni čin ne samo protiv Rusije već i protiv zapadnih saveznika, posebno Nemačke, navodi Herš.

„Ne bih da govorim o izvorima. Ja, samo, znate, imam sreće. Već 20, 30 ili 40 godina imam unutra ljude koji ne samo da su verni onome što rade, već se i ne plaše da budu kritični prema tome. I tako, to je vrsta izvora o kojoj, znate, novinari sanjaju. I imam takve ljude zauvek. I još uvek radim s njima“, kaže Herš. „Šta je hrabro u govorenju istine? Naš posao nije da se plašimo. I ponekad postane ružno. Bilo je takvih trenutaka u mom životu, kada, znate, ne pričam o tome. Ljudima poput mene se ne preti; pretnje su stvorene su za decu ljudi poput mene. Bilo je strašnih stvari. Ali ne brinite o tome – ne možete to. Morate samo da radite ono što radite“, zaključuje slavni američki novinar.

Priča o miniranju Severnog toka još uvek nije okončana. Postoje najmanje četriri istrage koje vode Nemačka, Danska, Švedska i verovatno Rusija van radara. Sigurno je da će i one imati šta da kažu o ovome, ali bez obzira na to, Severni tok ostaje ruševina duboko u moru, energetska rusko-evropska Atlantida koja, po svemu sudeći, neće narednih decenija izaći na svetlost dana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari