Trampov plan za Avganistan će propasti 1Foto: EPA/ JAWAD JALALI

U jednom od retkih predsedničkih obraćanja Donald Tramp je nedavno u Fort Majeru, Virdžinija, izneo okvirnu strategiju svoje administracije za budućnost angažmana Sjedinjenih Država u Avganistanu.

Tramp je izbegao da otvoreno prizna da daje ovlašćenje za povećanje broja američkih vojnika u toj problematičnoj zemlji, rekavši umesto toga da će vojni lideri donositi takve odluke. Ipak, činjenica je da će se po Trampovom planu produbiti učešće Amerikanaca u vojnoj misiji koja traje već 16 godina.

Tramp, koji je vodio izbornu kampanju uz obećanje da će izvući SAD iz sukoba u inostranstvu, ponovio je da deli „frustraciju naroda“ zbog spoljne politike koja već košta previše vremena, energije i novca i previše ljudskih života. Njegova nova strategija, rekao je, rezultat je dubokog promišljanja njega i njegovog tima za nacionalnu bezbednost o tome kako obezbediti garancije da iz Avganistana nikada više neće krenuti napad na SAD poput onog iz 2001.

Predsednici Obama i Buš težili su istom cilju. Iako je Tramp pokušao da predstavi svoju strategiju kao upadljiv raskid sa strategijama svojih prethodnika, mnogi koraci koje je najavio su već oprobani. Ali postoje ključne razlike u Trampovom pristupu, što će imati ozbiljne posledice po Avganistan.

Za početak, Tramp je odbacio element „izgradnja nacije“. Kritikujući prethodne pokušaje za „izgradnju zemalja“ po ugledu na Ameriku umesto da se bezbednosni interesi SAD stave na prvo mesto, Tramp je naglasio da SAD više neće biti angažovane u pomaganju Avganistanu da postane relativno moderan politički i ekonomski entitet. SAD će, međutim, zahtevati da se avganistanska vlada efikasno bori protiv korupcije i da unapredi administraciju.

Drugo, Tramp je u politiku prema Avganistanu mnogo eksplicitnije uvukao Pakistan nego što su to učinili Buš i Obama, tvrdeći da će se ta zemlja suočiti sa znatno pojačanim pritiskom SAD da se ozbiljnije pozabavi utočištima terorista duž svoje granice. Ako Pakistan ne uspe u tome, objavio je Tramp, imaće „mnogo toga da izgubi“. Tramp je već odlučio da Pakistan ne treba da bude plaćen za pružanje značajnih usluga američkim, NATO i avganistanskim snagama i čak je blokirao ogromnu isplatu za koju je rok već istekao.

Konačno, Tramp je pozvao Indiju da preuzme veću ulogu uprkos rizicima s kojima se ona suočava u zemlji koju Pakistan smatra drugim frontom u svom trvenju sa južnim susedom. Tramp poštuje ono što je Indija već učinila, ali apeluje da učini još više tako što će iskoristiti prihode koje ima od izvoza u SAD da bi pomogla da se ponovo izgradi avganistanska ekonomija. Takođe je ukazao da će SAD sarađivati sa Indijom na stvaranju indopacifičke bezbednosne zone.

Implikacije Trampovog govora prevazilaze granice američke politike u Avganistanu. Tim obraćanjem su takođe pojačane konture, koje su već bile iscrtane tokom njegove posete Saudijskoj Arabiji u maju i posete Poljskoj u julu, onoga što bi se možda moglo nazvati „Trampovom doktrinom“.

Izgleda da Tramp smatra da je svet podeljen između Zapada i „ostalih“, pri čemu je konflikt potpuno neizbežan. U Saudijskoj Arabiji je pozvao zemlje s većinskim muslimanskim stanovništvom da se pridruže Zapadu u naporima da se eliminišu zagovornici islamskog radikalizma. U Poljskoj je izazivao Zapad da pokaže spremnost da pruži otpor udarcima svojih protivnika.

Trampova meta nije samo muslimanski svet. NJegov govor o Avganistanu je ukazao na pokušaje da zauzda Kinu. Iako je nakratko odavao utisak da je zainteresovaniji da pomogne Kini u zauzdavanju Severne Koreje, izgleda da želi da fokus administracije ponovo stavi na zauzdavanje Pekinga.

Ali biće da Trampova doktrina nema više potencijala za ograničavanje Kine nego za otklanjanje opasnosti od terorista. Zapravo, ta strategija će na duge staze verovatno imati kontraefekat.

Ako se vojna sila u poslednjih 16 godina ne pokazuje kao uspešna, teško je zamisliti kako Tramp misli da sada bude efikasna. Potrebno je baš ono što Tramp odbacuje – ozbiljni i održivi napori da se izgrade avganistanska država i ekonomija da bi se mladom stanovništvu (prosečna starost je 18,5 godina) ulila nada. Mladi muškarci će položiti oružje samo ako veruju u budućnost.

Štaviše, saterivanje Pakistana uza zid će služiti samo tome da se prisili njegova vlada da pruži otvoreniju podršku akterima kao što je mreža Hakani, gerilska grupacija koja se bori protiv NATO i avganistanskih snaga. Tako bi bila ojačana kontrola pobunjeničkih grupacija nad pograničnim područjima, čime bi se efikasno uspostavila tampon država između Avganistana i Pakistana.

Pošto finansije iz SAD slabe, Pakistan će verovatno produbiti i svoje veze s Kinom. Već je poslao svog šefa diplomatije u Peking na sastanak s kineskim kolegom. U saopštenju izdatom nakon tog sastanka Kina je obećala potpunu i bezuslovnu podršku Pakistanu.

Ako je Trampov cilj da se stvori stabilna globalna klima u kojoj Amerika može da ostvaruje svoje interese, osuđen je na propast. U stvari, sigurno će imati kontraefekat i biće oslobođen duh iz boce kojeg će biti gotovo nemoguće vratiti.

Autor je bivši ministar finansija Pakistana i potpredsednik Svetske banke. Sada je predsedavajući Instituta za javnu politiku Šahid DŽaved Burki u Lahoru

Copyright: Project Syndicate, 2017.

www.project-syndicate.org

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari