Mladi iz dijaspore da se uključe u političke procese u Srbiji
Jedan od „uslova“ koje je sebi postavio pri odlasku u inostranstvo bio je povratak u Srbiju.
Jedan od „uslova“ koje je sebi postavio pri odlasku u inostranstvo bio je povratak u Srbiju.
Srbija je moja domovina, tamo je moj jezik, moji ljudi. Na to koliko sam daleko od jedinog mesta na kojem se osećam ukorenjenim me Nemci i ponemčeni stranci podsete svaki put kada u kafani krenu da plate ceh „getrennt“ – svako za sebe.
Ono što Čile definitivno ne može da mi pruži je ‘osećaj da si kod kuće’. Imam utisak da u Čileu stranac zauvek nosi etiketu stranca.
Mislim da se nisam zauvek odselio iz Srbije. Ali, ukoliko bih morao da postavim barem jedan uslov za svoj povratak, taj uslov bi bio sledeći – da se ljudi koji odlaze saslušaju, a razlozi zbog kojih su otišli uvaže. Dijalog je stvar koja nam nedostaje.
Rođena ranih 80-ih Ljiljana Ćirić Hoffmann odrasla je u sankcijama, štrajkovima i protestima – Više na ulici nego u učionici. Vođena žudnjom da bude slobodna i istražuje mesta i kulture 2001. godine napušta Srbiju.
Nas koji smo emigrirali često pogrešno etiketiraju kao nostalgičare. Ja ne verujem u nostalgiju, kaže za Danas dizajnerka Anabela Jevtović, u okviru rubrike Naši ljudi u svetu.
Nataša Petrović iz Srbije je otišla nakon završene srednje škole. Strah prouzrokovan neizvesnošću u tadašnjoj Jugoslaviji prevagnuo je naspram upisa fakulteta. U jeku bombardovanja, te 1999, odlazi u Austriju, za koju kaže da daje šansu svima.
Kada donesete tako važnu odluku da ostavite sve – porodicu, prijatelje, kakvu-takvu sigurnost, posao, kuću u kojoj ste odrasli i sve na šta ste mogli da se oslonite, to vas emotivno razori. Onda se saberete, pređete granicu ili okean i krenete sve iz početka.
Gavrilo Radonjić iz Paraćina radi kao pomoćnik konobara na kruzeru “Star Princess” koji trenutno plovi od Aljaske do Kanade i nazad. Za Danas.rs priča nam o razlozima za odlazak, dobrim i lošim stranama života i rada na brodu koji poredi sa vojskom.
Vođen radoznalošću, Marko Selaković porodično odlazi u Ujedinjene Arapske Emirate. Sada, četiri godine nakon preseljenja za Danas.rs priča o razlikama i sličnostima te zemlje sa Srbijom za koju smatra da još živi Domanovićevo „Mrtvo more“.
Ono što Srbija još uvek može da pruži, a što je konkurentno razvijenim zemljama, to je dobro obrazovanje, ali ne uvek i zaposlenje dostojno realnih očekivanja, smatra pilot Marko Mirković ovonedeljni „naš čovek u svetu“.
Kada je odlazio iz Srbije nije znao šta ga čeka, dao je otkaz, izgubio slabo plaćen, ali stabilan posao u osnovnoj školi u Sečnju, pogasio bankovne račune, prodao kragujevačkog Punta kojeg je bio uzeo na kredit od sedam godina, i „spalio sve mostove iza sebe“.
Izuzetno se potresam oko svake vesti. Osećam se bespomoćno i pitam se zašto sam otišla i ostavila svoju porodicu i moj narod da se bori sam.