Šendžensko predgrađe me podseća na tamišku obalu Glogonja
Želja da upozna drugačiju kulturu i istraži svoje mogućnosti u drugoj sredini odredila je odlazak Miloša Rajkovskog u Kinu, gde mu je želja da ostane duži vremenski period.
Želja da upozna drugačiju kulturu i istraži svoje mogućnosti u drugoj sredini odredila je odlazak Miloša Rajkovskog u Kinu, gde mu je želja da ostane duži vremenski period.
Rođen u Beogradu, živeo u Pančevu, a u poslednjih 20 godina Dušan Došen, mašinski inženjer za motorna vozila, promenio je čak tri države. Najpre je živeo i radio u Nemačkoj, pa u Kini, a već osam godina je u Australiji, u Melburnu gde radi u „Fordu“ na razvoju karoserije.
Nenad Antić je počeo da se bavi plesom tek sa 18 godina, ali tu činjenicu ne bi nikada promenio. Karijeru nije mogao da započne u rodnom mestu zbog čega je odlučio da pređe hiljade kilometara i preseli se u SAD. Madonina pesma „Give it 2 me“ ga uvek natera da pleše, a kaže da bi rado živeo u filmu „Crni Labud“ (Black Swan).
Nisam ja otišla iz Srbije zbog Srbije, već da bih se oprobala u novim stvarima, kaže Vida Gajić, koja je trenutno na studijama psihologije u Nemačkoj. Navodi da joj je najbitnije to što zna da uvek može da se vrati kući.
Sanja Prijić, nikad nije pomišljala o napuštanju Beograda ili Srbije. Međutim, život ju je jednostavno odveo u Norvešku, u kojoj je skoro već osam godina.
Mirjana Jugović rođena je Šapčanka, a osamdesetih godina prošlog veka odlučila je da potragu za samom sobom nastavi u Engleskoj, gde i danas živi, ponosno negujući, čuvajući i promovišući našu tradiciju, jezik, pismo i običaje.
Stevan Ranđelović je prvi put otišao iz Srbije sa dvadeset godina, i to u Ameriku na razmenu od godinu dana. Po povratku je odmah znao da želi opet da ode, ali ne još uvek i da ne želi da se vrati.
Aleksandra Dikić je otišla iz Srbije u novembru 2018. godine zbog dobre poslovne ponude zbog koje je, kako kaže, vredelo upustiti se u avanturu.
Ksenija Simović je rano odlučila da želi da studira u inostranstvu, sa idejom bolje budućnosti prilikom povratka u Srbiju. Od malih nogu je imala priliku da putuje u Italiju, gde živi deo njene porodice, uz koju je vrlo rano naučila italijanski.
Putovanja na duže, pa i selidbe, Milena Grgurević je uvek više doživljavala kao jednu životnu etapu, novi izazov, a ne kao nešto definitivno.
Kada se kao šestogodišnja devojčica iz rodnog Kruševca preselila porodično u daleki Melburn, Irena Deletić Ćia ni slutila nije da će Australija biti njen dom već više od tri decenije. Odrasla je uz dve različite kulture, pa za sebe kaže da je „i naša i tuđa i za Srbe i za Australijance“. Sačuvala je srpsku dušu, a engleske manire.
„Što duže živim u Londonu, koncept povratka mi je sve više stran. Ne zato što ne želim da se vratim, nego zato što se nakon toliko vremena provedenog u Londonu, osećam kao da već živim svuda, kao da sam iskreno građanka celog sveta“.
Volela bih da budem više prisutna u Srbiji, da češće i na duže dolazim, da imam jače poslovne veze sa Srbijom, ali još uvek ne znam da li bih mogla za stalno da se vratim.
Želela sam da moje ćerke, koje su tada bile tinejdžerke, odrastaju u okruženju u kome su i uspesi i greške samo njihovi, van konteksta života njihovih roditelja.
U trenutku kad je odlazio iz Srbije Slobodan Rangelov imao je želju da se nikad ne vrati.