"Englezi uglavnom znaju o Srbiji ono što vide na BBC": Muzičar Živorad Žika Nikolić o životu u Londonu i popularnosti harmonike na Zapadu (FOTO) 1Foto: Privatna arhiva

Muzički put iz rodnog Kragujevca, pre mnogo godina, Živorad Žika Nikolić, nastavio je najpre u Marseju, a zatim u Londonu, gde i danas živi i radi.

Od harmonike se gotovo ne odvaja, a na njoj svira od tradicionalne, muzike Balkana, do tanga, Klezmer (jevrejske) i klasične. Nastupa u čak pet grupa, komponuje i podučava decu muzikom.

„Nikada iz Srbije nisam otišao sa namerom da se ne vratim. Jednostavno nisam previše unapred planirao, život me je vodio, a tako je i danas. Svi mi imamo svoje želje i nekakve ideje o sopstvenoj budućnosti a kako će zapravo biti – to samo Bog zna, što bi naš narod rekao“, priča Žika Nikolić za Danas.

Posle završene srednje škole u Srbiji otišao je da vidi kakav je život na Zapadu i priznaje da je kulturološki i svaki drugi šok za njega bio veliki.

„Marsej je izazovan grad za život. U svakom slučaju iskustvo je bilo dragoceno, ostvario sam lepa prijateljstva koja i dan danas traju. Imao sam zapažene rezultate, osvojio specijalnu nagradu na „Conservatoire Pierre Barbizet“ i nastupio u takozvanoj Napoleonovoj palati „Palais du Pharo“. Posle ovakvog iskustva prelazak u Englesku mi nije pao nimalo teško. Naročito što je u Engleskoj već živela moja rođena sestra i sadašnji kum, takođe harmonikaš“, navodi naš sagovornik.

"Englezi uglavnom znaju o Srbiji ono što vide na BBC": Muzičar Živorad Žika Nikolić o životu u Londonu i popularnosti harmonike na Zapadu (FOTO) 2
Foto: Privatna arhiva

Prema njegovim rečima, prava je privilegija studirati na Kraljevskoj Akademiji.

„Akademija stavlja akcenat na kamernu muziku, ali i dozvoljava da se razviješ kao solista. Zahvaljujući akademiji, dobio sam novi instrument i imao prilike da dosta nastupam još kao student. Tu sam upoznao puno kvalitetnih muzičara, sa nekima od njih i danas nastupam. 2006 godine smo imali koncert u Budimpešti, u čast Gyorgy Kurtaga, poznatog mađarskog kompozitora, povodom proslave njegovog 80 rođendana“, priseća se on.

Ali, ne zaboravlja ni da mu je Srbija dala odgoj i odrastanje koje je bilo, kako kaže, unikatno i možda na neki način teško u poređenju sa onim kako su odrastali njegovi vršnjaci u Engleskoj.

„Upravo odrastanje u toj i takvoj našoj Srbiji je jedna od stvari koja nas je učinila da budemo baš takvi kakvi jesmo, sa svim vrlinama i manama, naravno. Roditelji su nam davali sve što su imali, a učitelji i profesori nesebično delili sa nama znanje“, naglašava Žika Nikolić, prisećajući se kako je čas instrumenata u muzičkoj školi umesto 45 minuta, često trajao satima.

„Profesori su to radili bez ikakve nadoknade, iz čiste ljubavi prema muzici, instrumentu i iz želje da prenesu svoje znanje. Iz današnje perspektive, kako zapadne a tako i one u Srbiji to zvuči neverovatno. Englezi, recimo, to ne mogu da razumeju. Hvala našim profesorima“, kaže Nikolić.

Upitan da li danas prati dešavanja u Srbiji, kaže da redovno prelista srpske novine na internetu. Za sebe kaže da je večiti navijač koji se uvek nada boljitku i napretku u svim sferama društva.

„Ponekad biste voleli da su stvari bolje, da idu brže ali ponekad to verovatno i nije moguće. U Srbiju bih se vratio ako se stvari u životu poklope i put me povede nazad. U tom slučaju bih se vratio sa dobrom voljom, osmehom i bez ikakvih uslova“, dodaje naš sagovornik.

Na pitanje koliko mu se život promenio odlaskom iz Srbije, teško pravi paralelu, jer je otišao kao đak koji je, dodaje on, morao da odraste i shvati da stvari na drugačijim mestima, drugačije funkcionišu.

„Oženio sam se i stekao svoju porodicu, i odavno više ne brinem samo o sebi. Trudim se da uživam u onome što radim, da širim pozitivnu energiju i stičem poznanstva. U životu je najbitnija ljubav prema porodici, životu i onome čime se bavite!“, poručuje naš sagovornik.

„Englezi uglavnom znaju o Srbiji ono što vide na BBC“

Nije doživeo, kako kaže, da ljudi u Engleskoj imaju predrasude prema njemu kada pomene da je iz Srbije.

„Nisam siguran koliko su Englezi i drugi upoznati sa dešavanjima u Srbiji. Rekao bih vrlo malo. Ljudi uglavnom znaju ono što vide na recimo BBC-ju, oni koji ga još uvek gledaju. Nema nekakvih posebnih reakcija na to kad kažem odakle sam, iskreno. Većina ljudi je o Srbiji čula u kontekstu rata 90-tih, Kosova i tih konflikata na našim prostorim ali uprkos tome biće uglavnom otvoreni za razgovor i na ličnom nivou neće imati predrasuda prema vama. Makar je moje iskustvo takvo. Naravno uvek može biti izuzetaka. Danas kad se kaže Srbija, većina ljudi odmah pomisli na Novaka Đokovića – što je naravno lepa stvar“, navodi ovaj vrsni muzičar.

Ima prijatelja među Srbima, ali i među ljudima iz drugih krajeva sveta.

„Interesantno je čuti kako oni razmišljaju, upoznati kulture i običaje zemalja iz kojih oni dolaze, čuti njihova razmišljanja. Tu takođe mislim i na Engleze. Naravno u smiraj dana svaka ptica traži svoje jato!“, dodaje on.

Jevrejska muzika najsličnija srpskoj tradicionalnoj

Žika Nikolić ističe da je harmonika kao instrument danas cenjena u svetu i rasprostranjena u mnogim zemljama i u raznim stilovima. Ima je na najvećim scenama i u najvećim salama Evrope, što ranije nije bio slučaj.

„Mislim da polako nalazi svoje mesto na velikoj sceni. Tome doprinose kompozitori od Rusije i Skandinavije pa preko zapadnih zemalja koji komponuju za taj instrument u klasičnoj muzici. Harmonika je itekako prisutna u raznim drugim stilovima tradicionalne i folk muzike od Brazila do Balkana. Danas se harmonika svira i u Kini, što nekada nije bio slučaj…“, navodi sagovornik Danasa.

Poznavanje više vrsta muzike za njega je isto kao kada govorite više jezika. Naša tradicionalna muzika, kako ocenjuje on, najsličnija je jevrejskoj muzici ili Klezmer.

„Uostalom ima dosta pesama koje su ljudima poznate u Srbiji, možda za neke nismo ni znali da su jevrejske melodije kao npr „Hava Nagila“ zatim, pada mi na pamet, pesma „Šošana“ koju je svojevremeno izvodila Olivera Katarina, a u stvari je jako stara jevrejska melodija itd. Njihova kultura i običaji su takođe jako slični našim“, objašnjava Žika Nikolić.

Grupe u kojima svira su: Fugata Quintet, She’Koyokh, Paprika, AccordDuo i Vremeplov.

Fugata Kvintet ( Fugata Quintet) je grupa koja se bavi izvođenjem tango muzike a posebno izvođenjem muzike čuvenog argetinskog kompozitora Astora Pjacole (Astor Piazzolla).

Sakoja ( She’koyokh) je jedna internacionalna grupa koja u svom sastavu ima članove iz Turske, Španije, Engleske i Srbije. Reč ‘Sakoja’ u bukvalnom prevodu sa hebrejskog znači ‘ nastavi da dobro radiš’. Grupa svira jevrejsku, balkansku , muziku Turske a ponekad ‘zaluta’ i pesma iz Jermenije…Grupa sa velikim uspehom nastupa na festivalima u Engleskoj. Ove godine imali  su svoj debi u čuvenom Wigmore Hall-u, nastupali u Austriji, Poljskoj, Nemačkoj, Maroku, Turskoj…

Paprika je grupa sastavljena od 5 članova iz Srbije i jednog iz Mađarske. Izvode muziku Balkana, sa ponekom originalnom kompozicijom. Takođe, nastupaju već godinama sa uspehom po čitavoj Engleskoj i šire.

„Od zapaženih nastupa izdvojio bih koncert u Hammersmith Appolo areni gde smo nastupili na koncertu sa Goranom Bregović i njegovim „Orkestrom za svadbe i sahrane“ i Kusturičinim „No Smoking Orkestrom“. Grupa je nastupala na Glastonbury festivalu i imala uspešne turneje i nastupe po Australiji, Novom Zelandu kao i širom Evrope“, dodaje Žika Nikolić.

U grupi AccordDuo Žika Nikolić i njegov kum Miloš Milivojević sviraju klasičnu muziku na harmonici, kako originalna dela pisana za harmoniku, tako i transkripcije.

Vremeplov je grupa srpskih muzičara i bavi se našom tradicionalnom i narodnom muzikom. Sviraju za srpsku zajednicu u Velikoj Britaniji na proslavama naših jubileja i okupljanja.

Na pitanje da li bi voleo da nastupa u Srbiji, Žika odgovara: „Naravno, zašto da ne! Čim dobijemo poziv, eto me! Paprika je nastupila na Exit festivalu jako davno, i vreme je da to ponovimo“.

U enciklopediji među svetskim harmonikašima

Živorad Žika Nikolić nastupao je i u pozorištima, bio je deo nekoliko mjuzikla (“Violinista na krovu” i “Život Edit Piaf”). Gostovao je na BBC radio programima kao i na Kanalu 4. Svirao je u operama („Three penny Opera“, Kurt Weill, kao i „Tobias and Angel“, Jonathan Dove). Dao je pečat i na filmu. Svirao je farmonikaške deonice za muziku za film „This beautiful fantastic“, a radio je i muziku za film „Sideshow“. Pre tri godine dobio je priznanje saradnika za svoj doprinos u muzici od strane Kraljevske akademije. Takođe, se našao u enciklopediji o svetskim harmonikašima „Accordion and World’s Best Contemporary Accordionist“, štampanoj u Njujorku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari