Foto: Aleksandar RoknićBrzo, deco, okupite se oko logorske vatre, da vam ispričam šta se desilo onom našem mišu! Kako kojem mišu, pa onom našem, gospodaru svih Srba! Nije valjda da ste već zaboravili na njega? Pa da, mora mišić da vam bude pred očima svaki dan, u suprotnom izgubi svaki značaj. Srećom, tu je zadnja stranica Danasa, koja pomno prati sva dešavanja u vezi s njim.
Šta sam ono hteo… A da, naš mišić se opet našao na silnim mukama. Naime, nezahvalna srpska balavurdija ga je streljala. Streljali su ga oni i pre, svojim otrovnim rečima i poganim mislima, a sad je to bilo još gore streljanje! Kako to mislite, streljanje rečima ne postoji? Znate kako se glodari uplaše od udara groma, pa se prevrnu i odapnu. Za njih je i pogled na sopstvenu senku streljanje, pa tako i za našega mišonju.
Kao što rekoh, njega su više stotina puta streljali, ali je mišić svojom snalažljivošću nekako ostajao živ. Ovog puta, avaj, bio je smrtno pogođen, simulacijom zvučnog topa. Kako to mislite da ne lupetam, mišić je odistinski bio streljan simulacijom zvučnog topa, a sad ću vam objasniti i kako. Zamislite, pokvarene balavce, dogovorili su se da steljaju mišića tako što će uvežbati brzo sklanjanje u stranu na protestu, kako bi simulirali upotrebu zvučnog topa.
Svi znaju da miš nema zvučnog topa, jesmo malopre rekli da se plaši groma, kakav crni zvučni top. To, međutim, ove pokvarenjake nije sprečilo u izvođenju atentata. Plan je bio sledeći – svi skoče u stranu i kažu – miš nam je pucao u leđa. Miš presvisne od ovog atentata, čiča miča i gotova priča. LJudi, ovaj pakleni plan je uspeo.
Oni su obučili pet hiljada ljudi da istovremeno skoče u stranu, drveće su ucenili sečom ukoliko se ne bude povijalo u skladu sa simulacijom, doktore su potkupili da napišu hiljade izveštaja o upotrebi zvučnog topa i ne samo doktore, već i takozvane stručnjake Ujedinjenih nacija i evroparlamentarce! U ovoj zaveri učestvovalo je više ustaških faktora nego u atentatu na Kenedija!
Ovakav organizovani siloviti udar mišić nije izdržao. Atentat je uspeo. Miš je bio demišovizovan. To vam je kada neko samo formalno ostane živ, a više nije čak ni miš. Eto, to su mu zlikovci uradili. Jadni mišić. NJegova mama neutešno je plakala, tata takođe, bata isto tako.
Pogođen njihovim suzama, mišić se nekako pridigao, međutim, onda ga je pokosio rafal užasnih reči pokvarenog Ponoša, Bože Karburatora i njima sličnih.
Pridružili su im se ustaški mediji, koji su miša krenuli da kolju vestima o zvučnom topu, lažima koje bole više nego rezanje mišosjekom. Da li ste vi, ljudi, normalni!? Da li ste kršteni?! Pa zar tako na jednog malog nezaštićenog mišića?! Gde će vam duša?! Uf, vidim da ste se uznemirili. I ja sam. Zato ćemo ovu strašnu priču na ovom mestu prekinuti, dok se ne priberemo do njenog nastavka.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

