Foto: Radenko TopalovićBITI NOVINAR – KAKO SAM POSTAO I O(P)STAO
Kratak „istorijski“ prelet: Koliko sećam u prvim godinama „Omladinskih novina“ bila je neka frka u vezi s „crnim talasom“ u filmu, ali pre nego što sam počeo tamo da sarađujem. U Kragovićevim godinama ne sećam se nijedne, ili bar nisam, što reko Koštunica „imao saznanja“. Godine Grujinog glodurstva bile su prpošne, s povremenim podizanjem (političke) prašine kao za dobrim (novinarskim) konjem. Najviše u vreme objavljivanja velikih intervjua sa profesorima Filozofskog koji su i tad bili problematični, ali čini mi se da nismo preskočili nijednog. Vukov intervju sa (valjda kumom) Šešeljem je pokupio isto malo te prašine.
U „Stašinoj Borbi“ stekao sam utisak da su njega gnjavili, ali on to nije prenosio ni na kolegijum ni na redakciju. Čupavo je bilo u doba afere „Agrokomerc“, ali smo radili po svom planu. I sećam se da je Gradski komitet SK pravio jedan lako prevaziđen problem u vezi sa obimnim (pelcer istraživačkog novinarstva) dosijeom o vodi u Beogradu posle jednog incidenta sa „otrovnom cisternom“ u Železniku ponad makiške Fabrike vode. Tu su se ogledali, na moj poziv, tada mladi novinari beogradske rubrike Roksanda Ninčić, potonja ambasadorka u Briselu, pok. Veselin Simonović i Velimir Ilić. Meseci „Naše Borbe“ nosili su druge probleme, a u „Danasu“ mahom i ako ih je bilo, političke sugestije „nismo brenovali“.
E, sad opet On: Moj povratak u ovu redakciju u ulozi (noćnog) urednika beogradskog izdanja koncidira sa dolaskom SNS-ovaca na vlast i glodurstvom Z. Panovića. Gadni i nezamislivi napadi na medije počinju i idu ravnomerno sa jačanjem i izvitoperavanjem te vlasti. Stranački, esenesovski napadi su tome prethodili, a nastavili se zanemarljivo u odnosu na aktivizam vlasti.
A. V. se, međutim, u svojoj pakosti, moj je utisak, možda se i varam, uzdržavao prema „Danasu“ u odnosu na „pljuvanje“ drugih, do optužbi za terorizam. „Jake“ optužbe su bile, npr. da ima bedan tiraž. Ali, da se i ovo zna, što šira javnost nije znala – pre „pečes“ godina je morao da plati jednu „izmišljenu“ i „iz prsta isisanu“ kaznu od pedesetak hiljada evra za kršenje zakona koje se nije desilo.
Razlog za „nemešanje“ kakvo se od TAKVOG moglo očekivati, verujem, proistekla je iz konzistentnosti uređivačke politike, jer često nije imao „za šta da se uhvati“ (pozajmljeno iz Pijadeovog prevoda Marksovog Kapitala!)
Stekao sam utisak da je Panovića zvao još koji put, ali je ovo važno za razumevanje stava iz prethodne rečenice. Zove me Zoran jedne večeri, A.V. je bio Dačićev PP, i kaže mi da je Ovaj zvao hoće da demantuje nešto iz jednog teksta u vezi s bankama. Ej, zove bivši ministar informisanja da demantuje tekst koji je izašao u prvom izdanju, a beogradsko se tek radi. Zakon kaže da demanti može tek kad sva izdanja novina izađu, najranije sutradan. Rekoh Panoviću, ako je baš navalio, uradićemo u stilu „Danasa“ – ništa nećemo menjati u tekstu, ali ćemo dodati na tom mestu da se PP javio između dva izdanja da doda to i to, da čitaoci vide da oće da demantuje i novine koje nisu još izašle.
Nije on poštovao „Danas“, ali je ipak kukAVički zazirao od njega i „danasovaca“. Do mere da u jednom TV obraćanju čak ni na pakost-pitanje velečasne GUzelac u vezi s jednom mojom kolumnom izvrdao da na njega prvo odgovori, a ne pomenuvši me, uopštio da ima tako nekih koji bez veze grde Grenela.
Tako poimajući taj čudni odnos, uveo sam „pravilo“ da, botovima na mrežama kad me ponekad vređaju, još „ponekadije“ odgovorim – „zar vam Vučić nije javio da je Šešelj naredio da mene ne dirate!“ O tom „naređenju“ u sledećem broju, i nikad više.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

