"Američki srednjoškolci znaju za Đokovića i Jokića, ali ne znaju gde je tačno Srbija": Šta je sve profesorka iz Šapca videla u Ohaju? 1Prof. Nada Filipović, Foto: Privatna arhiva /Danas

Zahaljujući prestižnoj Fulbrajtovoj stipendiji Vlade SAD, profesorka engleskog jezika Šabačke gimnazije, imala je priliku da upozna američki način života i njihov sistem obrazovanja, a stečeno iskustvo prenosi šabačkim učenicima.

Master profesor engleskog jezika i književnosti i pedagoški savetnik u Šabačkoj gimnaziji Nada Filipović, šest nedelja provela je na Univerzitetu Kent Stejt (Kent State University) koji se nalazi u istoimenom gradiću u američkoj saveznoj državi Ohajo.

„Zajedno sa 17 stipendista iz istočne Evrope i centralne Azije, pohađala sam predavanja na temu medijske pismenosti, koja su držali profesori sa tog univerziteta kao i gostujući stručnjaci, uključeni u Fulbrajtov program internacionalne razmene“, objašnjava naša sagovornica.

"Američki srednjoškolci znaju za Đokovića i Jokića, ali ne znaju gde je tačno Srbija": Šta je sve profesorka iz Šapca videla u Ohaju? 2
Foto: Privatana arhiva/Danas

Program je podrazumevao i posetu nekoj od američkih srednjih škola, gde je imala priliku da upozna učenike i njihov način školovanja.

„Imala sam sreću da mi pripadne privatna srednja škola „Western Reserve Academy“, koja se nalazi u Hadsonu, nedaleko Kent Stejta. Reč je o prestižnoj školi, koja je po rezultatima druga u Ohaju, a među 40 škola u SAD. Po svom izgledu, podesetila me je na Harija Potera, jer zauzima veliki postor i u svom sastavu ima oko 15 zgrada“, kaže Filipović.

Reč je o internacionalnoj školi, internatskog tipa, koju pohađaju i mladi iz Kine, Rusije i Evrope, a njen zadatak bio da učenicima predstavi Srbiju i upozna ih sa našom kulturom.

„Radeći kulturnu prezentaciju naše zemlje, videla sam da su za neke stvari čuli, kao recimo za poznate sportiste Novaka Đokovića i Nikolu Jokića, ali nisu bili sigurni u kom delu Evrope se Srbija tačno nalazi. Kada sam im rekla da je kolo naša tradicionalna igra, pitali su me da li je to nešto slično kao sirtaki, što znači da su upućeni da nam je Grčka relativno blizu“, kaže profesoka iz Šapca, ističući da su američki tinejdžeri veoma otvoreni i zainteresovani za druge kulture.“.

"Američki srednjoškolci znaju za Đokovića i Jokića, ali ne znaju gde je tačno Srbija": Šta je sve profesorka iz Šapca videla u Ohaju? 3
Foto: Privatna arhiva/Danas

Sam način obrzovanja razlikuje se od našeg po tome što, kako kaže, imaju manje predmeta, među kojima su obavezni ali i oni koje sami biraju, u zavisnosti od afiniteta i toga čime žele kasnije u životu da se bave.

„Neki od predmeta su isti kao kod nas, ali postoje i predmeti koji su uslovno rečeno moderniji, jer oni veoma prate trendove u obrazovanju, pa imaju i predmet „društvena nepravda“, u okviru koga je ceo jedan kurs osmišljen tako da se kroz određene slučajeve, koji su bili na sudovima, ili kroz neka književna dela, obradi određeni problem nepravde u društvu“, objašnjava naša sagovornica.

Časovi traju 60 minuta ali je nastava, prema njenim rečima, veoma interaktivna, uz rad sa manjim brojem učenika, često u parovima ili grupama, gde nastavnik može lakše da im se posveti.

„Primera radi, imaju i predmet koji se bavi pitanjima Indijanaca u Americi, posvećen njihovom položaju od dolaska Amerikanaca na taj kontinent do danas, gde kroz literaturu i dokumentarne filmove obrađuju temu na koji način su se oni asimilovali, da li je bilo naslija, zločina i slično“, kaže Filipović.

Ističe da je posebno zanimljiv njihov pristup fizičkom vaspitanju i sportu, kome daju veliki značaj.

"Američki srednjoškolci znaju za Đokovića i Jokića, ali ne znaju gde je tačno Srbija": Šta je sve profesorka iz Šapca videla u Ohaju? 4„Svi profesori su uglavnom koučevi, odosno treneri određenih sportova, i škola veoma neguje sportski duh i takmičenja. Deca su svakog dana posle škole, od 16 časova pa nadalje, uključena u neku aktivnost. Imaju dobro opremljenu fiskultrnu salu, bazen, bazen za ronjenje, a pošto se škola nalazi na velikom kampusu, napolju su tereni za američki fudbal, ragbi i bejzbol. Postoje i varijante koje ne spadaju u klasičan sport, pa možete da se bavite jogom, umetnčkim plesom itd“, kaže naša sagovrnica.

Objašnjava da je očekivala da se američki način života veoma razlikuje od evropskog, ali da ima i stvari koje su je iznenadile.

„Sve je ogromno, čak i to mesto Kent koje je po njihovim standardima malo, je zapravo ogromno, ulice su šroke, sve je udaljeno i bez automobila život je ovde bukvalno nemoguć. Takođe, ne postoji kultura šetanja po gradu. Ako žele da se prošetaju pored jezera u Klivlendu, oni će se dovesti do jezera, proštati, ponovo ući u auto i vrati se kući. Jedini ljudi koji su šetali u Kentu, smo bili mi, što je Amerikancma bilo veoma čudno“, priseća se kroz smeh Filipović.

"Američki srednjoškolci znaju za Đokovića i Jokića, ali ne znaju gde je tačno Srbija": Šta je sve profesorka iz Šapca videla u Ohaju? 5Osim Kenta, imala je priliku da obiđe i Kolumbus, glavni grad savezne države Ohajo, kao i Klivlend.

„Nema klasičanog centra, na kakve smo navikli u evropskim gradovima, sa prostranim trgovima, fonatnom ili kafićima, to tako u američkim gradovima ne funkcionoše. Oni to zovu „downtown“ i to je bukvalno splet ulica i kvartova“, objašnjava ona.

Ističe da je i hrana ono po čemu se Amerika veoma razlikuje od Evrpskog načina života.

„Nemaju klasičan ručak koji se sastoji od supe ili čorbe, glavnog jela i dezerta, uglavnom su to burgeri, pohovana piltina (Chicken Nuggets) i slično, uz svežu salatu koju služe uz sve, pa čak i uz pizzu. Sva pića piju sa puno leda, i kada je napolju debeli minus, i čudno im je ako neko ne koristi led. Mislim da gotovo svaka kuća u ovom delu Amerike ima ledomat“, kaže Filipović i dodaje da su Amerikanci veoma ljubazni i da gde god da se nađete, pokušaće da vam pomognu.

„Ja lično nisam srela namrgođenog Amerikanca ili Amerikanku“ dodaje ona.

Osim brojnih poznanstava i kontakata koje je ostvarila na Univerzitetu, Fulbrajtov program onima koji ga završe, otvara mnoga vrata, među kojima i mogućnost konkurisanja za grantove koji se svake godine dodeljuje za određene projekte.

„Fulbrajt uglavnom dodeljuje stipendije ljudima koji su profesionalci u svojoj oblasti i koji su već nešto postigli u karijeri. Da dobijem stipendiju verovatno je uticalo i to što sam u trenutku kada sam konkurisla, već učestvovala u nekim međunarodnim projektima. Takođe, autor sam pet udžbenika, zajedno sa svojim profesorima sa Filološkog fakulteta. za osnovnu i srednju školu u Republici Srpskoj“, objašnjava ona.

Planira da stečena znanja i iskustva prenese na učenike Šabačke gimnazije, koja je jedna od najstarijih gimnazija u Srbiji.

Poslednje u nizu predavanja koje je održala, bilo je u okviru radionice na temu „Kako prepoznaiti lažnu informaciju“, što je prva radionica medijske pismenosti ikada održana u ovoj školi.

Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari