Kratka istorija šahovskih kompjutera 1Foto: Pixabay/Stevepb

Šah kao drevna igra koja je došla iz Indije i Persije, posle skoro 15 vekova igranja među ljudima, popela se krajem 20. veka na viši nivo gde kompjuteri počinju da igraju protiv čoveka i samih kompjutera.

Šah se odomaćio u PC mašinama širom sveta i kao karte ili domine, postao je kućna igra koju svako sa kućnim računarom, mobilnim telefonom ili tabletom može započeti. Pa ipak, hajde da vidimo kako je jedna drevna igra postala interesantna veštačkoj inteligenciji i zašto je šah važan za napredak civilizacije.

Čudna i burna istorija šahovskih programa i superkompjutera počinje davne 1770. godine u Evropi kad je dovitljivi austro-ugarski „pronalazač“ Volfgang von Kempelen napravio skalameriju pod imenom „mehanički Turčin“ koja je tad predstavljala prvi mehanički šah na svetu. Ta naprava se sastojala od visoko postavljene kutije u koju čovek može da uđe i šah table gore na vrhu.

Da bi impresionirao caricu austro-ugarskog carstva Mariju Tereziju, ovaj neobični prevarant doneo je na njen dvor svoju skalameriju predstavivši je kao mehanički šah koji igra protiv ljudi. Unutar drvene kutije bi prethodno ugurao svog pomoćnika i igra bi mogla da počne. Plemići bi se smenjivali u okršajima sa „mašinom“ ne sluteći prevaru.

U toj svojoj ludosti da impresionira svetske careve i naučnike, otišao je toliko daleko da je svoju „pametnu šah kutiju“ predstavio lično i Napoleonu Bonaparti i Bendžaminu Frenklinu. Laž je na kraju otkrivena, ali je potraga za mašinom koja igra šah započela.

Pravi razvoj mehaničkih mašina koje igraju šah je pričekao poprilično i tek sredinom 20. veka u posleratnom periodu počinje istraga i nacrt programa usmerenih ka veštačkoj inteligenciji. Prvenstvo je u tome imao američki fizičar Alan Turing. On se smatra prvim naučnikom koji je napravio te nacrte usmerene na šah igru.

Odgovor na pitanje da li mašina može da igra ovu drevnu je došao 1951. godine kad je Turingov kolega Ditrih Princ napisao prvi automatizovani program za igranje šaha. Ugrađivanjem Princovog programa u tadašnji super kompjuter zvani „Feranti Mark I“, era kompjuterskog šaha je  počela.

„Feranti Mark I“ nije bio sposoban da odigra čitavu partiju, već samo da rešava mini šahovske probleme kao što su mat u dva poteza ili pronađite najbolji potez.

Godine 1958. IBM-ov istraživač i programer Alek Bernštajn napisao je prvi kompletni i automatizovani program za igranje šaha. Mašina koja je dobila tu čast da pokrene prvi pravi softver koji razmišlja „svojom glavom“ zvala se IBM 704.

Pošto je pedesetih godina prošlog veka hardver prestavljao najveći problem istraživačima veštačke inteligencije, teško se napredovalo na polju kreacije kompjuteskih šah-mašina. Ipak 1959. godine izlazi još jedno čudo tehnike pod nazivom „MiniMax“.

Stvorili su ga „AI“ pionir Alen Nevel i Herbert Simon. Inače, Simon će ostati upamćen po izjavi 1965. godine da će mašine za dvadeset godina biti u stanju da rade sve poslove koje ljudi danas obavljaju. Neke mašine i jesu počele da zamenjuju ljude 80-ih, ali napredak šahovskih računara tekao je daleko sporije.

Dalji tok evolucije AI se nastavlja i u 1967. godini zahvaljujući američkom šahisti i programeru, studentu Ričardu Grinblatu koji je napravio mašinu sposobnu da se nosi sa prosečnim igračima. Te godine se prvi put pominje bodovanje partija koje igraju kompjuteri.

Grinblatov kompjuter je imao rejting od 1.400 bodova (snaga majstorskih kadidata u to vreme je odgovarala snazi Grinbaltovog kompjutera).

Po prvi put u istoriji 1978. godine pojavljuju se mašine koje prete intermajstorima i velemajstorima. Tako je te godine David Levi intermajstor jedva pobedio „Chess 4.7″ program.

Osamdesete unose šah u lične računare. Commodore, Apple II i TRS80 se useljavaju u sobe običnih ljudi i samim tim šah bez drvene table postaje dostupan svim srećnim vlasnicima ovih, tada, genijalnih izuma ljudske rase.

Deset godina kasnije, 1988. nam stiže program „Duboka misao“ koji počinje da pobeđuje svetske velemajstore poput Mihaila Talja, Mihaila Gureviča i Benta Larsena. „Duboka misao“ je te godine svetu otkrio šta ga čeka u skorijoj budućnosti, a to je svakako potpuna dominacija kompjutera nad čovekom bez povratka.

Poslednji trzaj je napravljen 1996. godine gde je legendarni Gari Kasparov tukao „Duboko plavo“ (Deep blue) sa 4:2 u 6 mečeva i to je bilo to za ljudsku vrstu kad je šah u pitanju. Totalna dominacija veštačke inteligencije se bliži…

Dolazi do drugog okršaja između superkompjutera i Garija Kasparova gde, tada, svetski prvak 1997. godine igra sa poboljšanom verzijom IBM superkompjutera zvanog „Duboko plavo“ (Deep Blue) i zvanični svetski šampion gubi u šest mečeva rezultatom 2.5 – 3.5. Posle poraza čuveni Kasparov je izjavio: “Igrao je kao sam Bog“. I nije mnogo pogrešio, Deep Blue je tom pobedom preskočio ljudsku vrstu i zauvek okrenuo ljudski rod ka usavršavanju veštačke inteligencije. Ceo svet je razumeo poruku ovog superkompjutera i nadmoć mašina je postala gotova stvar!

U novom milenijumu rađaju se „čuda tehnike“ poput „Stockfish-a“, „Deep Mind-a“, „Komodo-a“, „Houdini-ja“, „Deep Schredder-a“ i „Fire“ superkompjutera da bismo u poslednjih nekoliko godina dobili IV generaciju pametnih mašina koje igraju šah pod imenom „AlphaZero“.

„Alpha Zero“ ili Alfa nula je prvi superkompjuter koji misli svojom glavom i nema učitan ni jedan sofver sa istorijom poteza u partijama. Ne poseduje banku partija u svojoj memoriji već je jedino „upoznat“ sa šahovskim pravilima. Otkad je pokrenut, uspeo je za samo jedan dan da dosegne znanje velemajstora dok je za tri dana samoanalize uspeo da nadigra, dotad nepobedivi superkompjuter „StockFish“.

Kakve će nove generacije veštačke inteligencije doći ne znamo još, ali kao što reče legendarni Kasparov ovih dana: „Mi više ne treba da se plašimo mašina, već da ih prihvatimo“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari