Shvatimo to kao znak vremena u kome živimo, ali mobilni telefon, koji je nekada bio samo sredstvo komuniciranja, postaje i sredstvo umetničkog izražavanja za sve veći broj filmskih stvaralaca. To je bilo vidljivo na drugom godišnjem festivalu Cellflix Film koji je nedavno održan na koledžu Itaca u Njujorku.

Shvatimo to kao znak vremena u kome živimo, ali mobilni telefon, koji je nekada bio samo sredstvo komuniciranja, postaje i sredstvo umetničkog izražavanja za sve veći broj filmskih stvaralaca. To je bilo vidljivo na drugom godišnjem festivalu Cellflix Film koji je nedavno održan na koledžu Itaca u Njujorku. Za Festival je prijavljeno gotovo stotinu vrlo kratkih videa snimljenih u potpunosti kamerama mobilnog telefona. Kako javlja Glas Amerike, ono što tim snimcima nedostaje u smislu dužine i kvaliteta snimaka nadoknađuje se kreativnim i zanimljivim iznošenjem priče.
Kad je Zak Vilson odlučio da učestvuje na ovom filmskom festivalu izabrao je jednostavnu priču zasnovanu na ličnom iskustvu. „Bio sam primljen u bolnicu u Australiji. Tada sam upoznao jednog starijeg muškarca koji je imao 70-tak godina. Zbog raka mu je uklonjeno plućno krilo. Samo dva dana posle operacije hodao je unaokolo, pun života. Za to vreme ja sam se osećao grozno. Tada sam uvideo da bih možda trebalo drugačije da gledam na život“ – opisuje svoje iskustvo Zak Vilson.
Vilson je svoj film nazvao Život u staračkom domu. „Reč je o preispitivanju odnosa između jednog starijeg pacijenta u staračkom domu i njegove bolničarke. Hteo sam da poručim da život treba živeti što je bolje moguće i na način na koji to želite tako da, kad pogledate unatrag, imate razloga za zadovoljstvo“, kaže Zak Vilson.
Vilson priča svoju priču u svega 30 sekundi koristeći svoju kameru na mobilnom telefonu. Bilo je teško, kaže on, ali sam zadovoljan. Vilson je dobio nagradu stručnog žirija vrednu pet hiljada dolara. Istu novčanu nagradu osvojio je Bili Feldman, koji studira filmsku produkciju. Za svoj komični video nazvan ‘Shellfish’ dobio je nagradu publike.
„Inspiracija mi je bila moja devojka. Bilo je faza kad naša veza nije išla onako kako treba jer sam bio sebičan. Svidelo mi se da svoju sebičnost pokažem kroz lik jastoga i da od toga napravim šalu“,kaže Bili Feldman.
On dodaje da mu je trebalo deset minuta za snimanje, a toliki snimljeni materijal sveo je na samo 20 sekundi.
Dajan Linč, dekan Fakulteta za komunikacije pri koledžu Itaka, dodaje da je svrha festivala da se mladi filmski entuzijasti nauče kako da u kratkom vremenu iznesu celokupnu priču koja je emocionalna i zanimljiva: „Student koji izađe s bilo kog fakulteta za komunikacije trebalo bi da bude u stanju da predoči priču. Ako je reč o sebičnosti ili starom roditelju, deki ili baki, oni treba da znaju kako na najbolji način da prepričaju radnju. Danas im je na raspolaganju ogroman spektar sredstava. Takođe, nekada smo verovali da je za privlačenje većeg broja gledalaca potrebno imati profesionalnu produkciju. Sada to više nije slučaj. Ako odete na internet možete da pronađete filmove koji privlače milione gledalaca bez profesionalnog kvaliteta slike i produkcije. Gledaocima je važnija priča.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari