Čekam Nikolića i Dačića

Poznati novinar za Danas govori o knjizi, koja će danas biti predstavljena u Kulturnom centru Beograda, o pojedinim ličnostima koje je ugostio, zatim o planovima, te budućnosti novinarstva.

Šta ste saznali tokom pripreme za emisiju o Slobodanu Miloševiću?

– Saznao sam to da je posljednja stvar koju je napravio na slobodi bila ta da je oprao kosu svojoj ženi Mirjani Marković.

Zašto zamalo niste odustali od intervjua s Borisom Tadićem? Kako ste uopšte i dobili taj intervju?

– Intervju s Borisom Tadićem, kao predsjednikom, dobio sam nakon dvije godine čekanja. Puno mi je pomogao Srđan Šaper. Dva dana prije emisije iz njegovog kabineta tražili su pitanja. Poslao sam pitanja, a onda u samoj emisiji od tih pitanja nije bilo skoro ništa. Postavljao sam neka druga. To je jako naljutilo njegovu PR službu, pa se nismo rastali baš u ljubavi.

Zbog čega vam je drag vladika Grigorije?

– Vladika Grigorije u emisiji se predstavio kao čovjek s kojim se može razgovarati skoro o svim temama. Kukao je kako je u velikim kreditima i to mi se kod njega svidjelo. Pokazao se kao običan čovjek koji se ne srami priznati da ima probleme kao i sav normalan svijet.

Šta je obeležilo gostovanje Bogoljuba Karića?

– Karić je u Zagreb došao kao Džek. Htio je ostaviti dojam pa se prije emisije pred mladim studenticama pravio važan sa svojim prezimenom, aludirajući kako je kod njega sve veliko osim prezimena. Šala je bila dosta jeftina, pa su studentice ostale rezervirane prema srednjovječnom muškarcu koji ih pokušava fascinirati krivim stvarima. Karić je u Zagreb došao sa svojim bijelim maybachom i to je, a ne šale, ostavilo dojam na kamermane i snimatelje s HRT-a.

Zašto je najviše prostora u knjizi dobila Jadranka Kosor?

– Bivšu hrvatsku premijerku poznajem već dvadeset godina. Nekada smo zajedno radili na radiju, a poslije je ona otišla u politiku, a ja ostao u novinarstvu. Ona je najbolji primjer kako vlast kvari ljude. Deset godina mi nije htjela doći u emisiju. Zato sam joj posvetio najviše prostora. Danas, kada je otišla s vlasti, u dobrim smo odnosima.

Kako vam je bivši hrvatski premijer Ivo Sanader došao glave?

– Ivo Sanader skoro mi je došao glave jer me javnost nakon njegovog posljednjeg gostovanja, prije godinu dana, žestoko napala da sam se kao novinar pokvario, da nema više one moje oštrine i britkosti i da je intervju sa Sanaderom bio fijasko. Moj odgovor je bio, a i danas je, da u situaciji kada je Sanader već u knock-downu, kada se protiv njega vodi šest sudskih procesa, ja kao voditelj nemam razloga cipelariti nekoga tko je već na podu. Neka mu sudi sud, ja sam u toj emisiji htio istražiti psihološki profil čovjeka koji je imao predispozicije da na čelu Hrvatske bude još sljedećih 15 godina, a od svega je odustao zbog toga što previše voli novac i slavu.

Da li emisija u kojoj je gostovala Lepa Brena i dalje drži rekord u gledanosti?

– Da. Emisiju u kojoj je ona gostovala gledalo je milijun i dvjesto tisuća ljudi.

Koga iz Srbije želite da ugostite u narednom periodu?

– Vašeg premijera i predsjednika, ministra privrede, te Đorđa Balaševića…

Zbog pozivanja kojih gostiju ste imali nesuglasica sa Hloverkom Novak Srzić, nekadašnjom glavnom urednicom informativnog programa HRT-a?

– S njom je uvijek bilo problema kada sam dovodio goste koji su kritički progovarali o vlasti ili koji su bili, da tako kažem, jugoslavenske provinijencije. Međutim, nijednog gosta nije zabranila, tako da to i nisu bili neki veliki problemi.

U knjizi niste bili nimalo blagi u ocenama gostiju. Ko je ostao u najlepšem, a ko u ružnom sećanju? Koju emisiju je bilo najteže uraditi?

– Najljepše je bilo raditi sa Igorom Mandićem, Rambom Amadeusom, Čedom Jovanovićem, Perom Lukovićem, Milom Đukanovićem, Abdulahom Sidranom, Acom Tijanićem. Najteže je bilo raditi sa Emirom Kusturicom. Uostalom, taj intervju i nije dovršen, ali ja se, nekako, nadam da ćemo ga Emir i ja kad-tad dovršiti.

Knjiga je u Zagrebu objavljena pre dva-tri meseca, kakve su prve reakcije? Da li se neko ljutio zbog načina na koji je predstavljen u knjizi?

– Jednom od zagrebačkih kritičara, koji me konstantno napada, u knjizi sam poručio „kad već pišaš po meni, priđi bliže, nije ti toliki“. Tjedan dana nakon izlaska knjige žestoko me oprao u „Jutarnjem listu“. Inače, za druge nepovoljne reakcije ne znam. Što se tiče prijema kod šire publike, mjesec dana „Sto faca i Aca“ bila je najprodavanija knjiga u Hrvatskoj.

Kažu da ste jedan od najhrabrijih novinara u Hrvatskoj. Koliko je zaista hrabrosti potrebno za ovu profesiju? Kakva je budućnost novinarstva?

– Budućnost novinarstva nije blistava. Treba se oduprijeti diktatu kapitala i velikih oglašivača, a danas to rijetki mogu. Inače, nisam prehrabar novinar. Radim svoj posao najbolje što mogu, ali u Hrvatskoj znam barem desetero novinara koji su hrabriji od mene.

Džajić ne kopa rovove

„Dragan Džajić pet puta je igrao za reprezentaciju svijeta. Došao je u Zagreb zbog emisije. Ne sjećam se kada sam imao ugodnijeg sugovornika. Čovjeka koji mi 15 sekundi drži ruku prilikom rukovanja. Koji se gotovo ispričava zato što je došao. Koji nikoga ne proziva, ne kopa rovove prezira i mržnje, ne povisuje glas. Dogode se s vremena na vrijeme tako neki gosti koji ti uljepšaju dan“, piše Stanković u knjizi.

Čeda o Mladiću

„Čeda Jovanović razmišlja o Ratku Mladiću. Čeda Jovanović je dramaturg i ima dobro razvijen osjećaj za imaginaciju. Kaže kako, vjeruje da se Mladić krije negdje u centralnoj Srbiji, u nekom memljivom podrumu, jede čvarke i pije rakiju. ‘Koju rakiju?’, pitam. ‘Pa šta ja znam, valjda lozu, pa kad potegne, usta briše rukavom i klipom od kukuruza zatvori flašu.’

‘Zanima me taj klip kukuruza, Čedo. Je l’ dobro dihta? Koliko košmara stane u bocu? Sadizma i poniženja. Kada puca boca? Gdje živi seljak koji bere kukuruz, gdje živi staklar koji radi flaše, gdje je podrum Ratka Mladića? Sve me to zanima.’ Čeda zna neke odgovore 2006. godine, i tu emisiju pamtim kao bolju“, napisao je Stanković u knjizi.