HNV traži reakciju Čomić, Pašalića i Janković 1Izvor: HNV

Hrvatsko nacionalno vijeće (HNV) u Srbiji zatražilo je juče zaštitu i reagovanje Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog, Zaštitnika građana i Poverenice za zaštitu ravnopravnosti zbog „novog slučaja diskriminacije kojem je izložena hrvatska nacionalna manjina u Srbiji“, saznaje Danas.

U pismu čelnicima ovih institucija – ministarki Gordani Čomić, Zoranu Pašaliću i Brankici Janković, u koji je naš list imao uvid, HNV ocenjuje da je stav Odbora za standardizaciju srpskog jezika o statusu hrvatskog jezika u udžbenicima srpskog „diskriminišući i štetan“.

Ukazuju da se pored otvorenog negiranja postojanja jedne manjine i njenog jezika, krše i ključni zakoni Republike Srbije, kao i međunarodni standardi iz područja zaštite manjina.

Mišljenje Odbora o tome koji jezici spadaju u grupu južnoslovenskih, a koga su se držali autori nekih udžbenika za srpski jezik za osmi razred, danima izaziva oštre reakcije hrvatskih zvaničnika.

Podsetimo, na zahtev Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja da se izjasni o ovom pitanju, kako bi se ujednačile formulacije različitih autora udžbenika, Odbor je izneo stav da su južnoslovenski jezici  bugarski, makedonski, slovenački i srpski, a da uz srpski jezik u napomeni treba dodati da Hrvati, Bošnjaci i neki Crnogorci ovaj jezik nazivaju hrvatski, bosanski/bošnjački i crnogorski jezik.

Takav stav su iz Odbora juče su potvrdili i u pisanom odgovoru našoj redakciji, na molbu da prokomentarišu reakcije, pre svega, u hrvatskoj javnosti.

„Odbor za standardizaciju srpskog jezika svoje stavove zasniva na mišljenju nauke – lingvistike i sociolingvistike. I u mišljenju koje je Odbor uputio Zavodu za unapređivanja obrazovanja i vaspitanja se ističe da treba razlikovati pojmove lingvistički jezici i politički (simbolički) jezici i preporučuje da to pisci udžbenika objasne“, poručili su iz Odbora.

S druge strane, HNV u dopisu gore pomenutim institucijama ocenjuje da ovakvo ponašanje „jedne eminentne znanstvene institucije, osim što diskriminira pripadnike naše manjinske zajednice, ne doprinosi razvoju međunacionalnih odnosa, jer su djeca od najranije dobi dužna učiti kako njihovi sugrađani drukčijih etnokulturoloških posebnosti nemaju svoj jezik te kako praktično ne postoje“.

Iz HNV-a podsećaju da je Srbija prihvatajući Evropsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima 1992. i ratifikujući je zakonom, usvojila ovaj dokument kao jedan od ključnih delova vlastitog zakonodavstva koji se tiču zaštite prava pripadnika nacionalnih manjina.

„Spomenutom ratifikacijom Republika Srbije je, istodobno, prihvatila hrvatski jezik kao manjinski jezik koji je dužna štititi i poduzimati aktivnosti na području njegovog očuvanja. Ovakvim djelovanjem Republika Srbija i njezine institucije krše bilateralni Sporazum između Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj, posebice s obzirom na članak 6. u kojem se pripadnicima hrvatske manjine jamči pravo na službenu uporabu hrvatskog jezika i pisma te se istim stvara obveza stvaranja uvjeta za unaprjeđenje ovog prava. Republika Srbija je spomenuti bilateralni sporazum, također, učinila dijelom svojeg zakonodavstva, a ne samo da nije došlo do njegove pune primjene od strane srbijanskih institucija, već se otišlo i korak dalje u pravcu potiranja značaja Sporazuma“, navodi se u dopisu HNV-a, koji je potpisala predsednica Jasna Vojnić.

Hrvatski premijer Andrej Plenković je juče rekao da je o ovoj temi razgovarao sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

– To ne pridonosi niti dobrosusjedskim odnosima, niti međusobnom uvažavanju i poštovanju, a naravno da je definitivno na štetu hrvatske manjine koja živi u Srbiji, a u konačnici i obrazovnog ciklusa svih mladih ljudi u Srbiji koji na taj način stječu dojam kao da je hrvatski jezik neka podvarijanta nekog drugog jezika, što, naravno, nije slučaj. Prema tome, tu smo snažno markirali poziciju – rekao je Plenković.

Saopštenjem se juče oglasio i Izvršni odbor Srpske akademije nauka i umetnosti, koji demantuje navode da je Odbor za standardizaciju srpskog jezika zapravo odbor SANU, uz napomenu da se Akademija nije izjašnjavala o statusu hrvatskog jezika u udžbenicima za srpski jezik.

„U medijskom prenošenju izjave predsednice Hrvatskog nacionalnog veća u Srbiji Jasne Vojnić, na više mesta se navodi da je Odbor za standardizaciju srpskog jezika, zapravo Odbor SANU, što ne odgovara istini. Osnivači Odbora za standardizaciju srpskog jezika, koji u svom nazivu i ne sadrži odrednicu SANU, ravnopravno su tri akademije nauka i umetnosti (SANU, CANU i ANURS), Institut za srpski jezik SANU, Matica srpska i fakulteti iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore na kojima se studira i izučava srpski jezik, te Srpska književna zadruga.

Odbor deluje pri Institutu za srpski jezik SANU, koji je takođe samostalna naučna institucija, čiji SANU jeste osnivač, ali koja ima svoje nezavisne naučne i upravne organe. U konkretnom slučaju, Odbor za standardizaciju srpskog jezika, čiji je rad visoko cenjen u našoj kući, dao je svoj stav povodom određenog udžbenika za srpski jezik, pri čemu SANU nije bila konsultovana, te nije razmatrala, niti se oglašavala tim povodom“, navodi se u saopštenju Akademije.

Do zaključenja ovog izdanja Danasa iz Ministarstva prosvete nismo dobili odgovor da li će reagovati ministar prosvete Branko Ružić, s obzirom da je sa više strana zatraženo da se povuku udžbenici za srpski jezik čiji su autori uvažili mišljenje Odbora.

Umesto tog odgovora, iz Ministarstva nam je prosleđeno saopštenje u kojem navode da je Srbija obezbedila uslove da svi građani imaju pravo na obrazovanje na maternjem jeziku, da se na manjiskim jezicima izdaje preko 1.200 udžbenika, te da je takav sistem obrazovanja nacionalnih manjina pohvalila EU i sve relevantne međunarodne institucije.

„Ovakav sistem obrazovanja na jezicima manjina nije obezbedila ni jedna zemlja u okruženju“, uvereni su u Ministarstvu prosvete.

Nastavnici različito predaju

Zahtev da se o ovom pitanju zauzme jedinstven stav se čini opravdan, s obzirom da su u udžbenicima različitih izdavača postojale različite podele južnoslovenskih jezika. Što je još zanimljivije, i nastavnici ovu lekciju predaju po sopstvenom nahođenju. Profesorka iz jedne beogradske osnovne škole rekla nam je da je do sada u južnoslovenske jezike ubrajala srpski, hrvatski, makedonski, bugarski, slovenački i bošnjački, jer ta podela postoji i u udžbeniku po kojem radi, a čiji je autor profesor Filološkog fakulteta. Međutim, njena koleginica iz druge škole bošnjački i crnogorski nije smatrala južnoslovenskim, ali potvrđuje da su i oni pominjani u nekim udžbenicima. Do sada je, kaže, nabrajala i hrvatski, ali ga izostavlja od kako je izašao novi udžbenik za srpski jezik.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.