Da li može da bude ministar pravde neko ko nije video ni sud ni sudnicu?! Njihovo pravno obrazovanje je samo delimično, akademsko, ono koje se dobija diplomom završenog Pravnog fakulteta. Prethodni ministar pravde Snežana Malović nema u radnoj dokumentaciji dokaze gde je i šta je radila pre nego što je postala ministar, ali sam siguran da nema položen pravosudni ispit. Aktuelni ministar pravde bio je asistent na fakultetu. Ni on nema položen pravosudni ispit. Zašto govorimo o pravosudnom ispitu kao tzv. specijalističkom ispitu za sve diplomirane pravnike koji rade u pravosuđu? Zato što je potrebno da se određeno vreme provede u sudu, tužilaštvu ili advokatskoj kancelariji. Ova pravila postoje u skoro svim profesijama.

Određeni staž i iskustvo se mora steći da biste konkurisali za poziciju sudije i to prvostepenog suda. I taj izbor iziskuje dug rad i obrazovanje. Taj staž predstavlja uslov za izbor i za viši sud. Niko ne može da postane advokat dok ne prođe staž u nekoj advokatskoj kancelariji, kao što niko ne može da bude hirurg ili kardiolog, ako ne prođe dugi put do specijalizacije. Mali broj njih stigne da sebe osposobi za najtežu hirurgiju.

Ministar pravde Selaković mogao je osnovano da bude asistent fakulteta, i da je tamo ostao, morao bi da prođe dug radni staž koji bi mu omogućio da stekne zvanje docenta. To zvanje se ne dobija bez doktorata i objavljenih stručnih radova. Iza toga mora da prođe jedan novi, dugi staž da bi stekao zvanje vanrednog, a potom i redovnog profesora Pravnog fakulteta. Kako je onda moguće da gospodin Selaković sa mesta asistenta, bez bilo kakvih drugih ozbiljnijih kvalifikacija koje bi dokazale njegovo dodatno pravno obrazovanje, odjednom postaje ministar pravde i to tako neprikosnoven da ga nijedan drugi autoritet ne može uveriti da on nije za to najstručniji?!

Veliki napori i ogroman rad su potrebni predsedniku vlade da u ovim teškim vremenima, teškim ekonomskim i političkim odnosima, ne samo u Srbiji, nego i u celoj Evropi, pa i šire da ostvari ono što je nužno ostvariti da bi Srbija stala na noge. Predsedniku vlade u ovom iskrenom naporu nanosi štetu jedan broj ambicioznih, nedovoljno iskusnih ministara. Među te ministre spada i ministar pravde, gospodin Selaković. Ličnost predsedinka vlade u javnosti se meri ne samo njegovim radom i ozbiljnim državničkim pristupom otvorenim pitanjima nego i pitanjem ko su njegovi saradnici i koliko su u stanju da mu pomognu ili bolje rečeno da mu odmognu. Ovo je pitanje za predsednika vlade, koji uzgred rečeno stigne da ode u Priboj zbog štrajka dve stotine radnika fabrike FAP, ali nema vremena da u vezi sa štrajkom 8.500 advokata primi njihove predstavnike, bez obzira što je u pitanju grupacija posebno obrazovanih i iskustvenih ljudi, čija asocijacija ne predstavlja budžetski teret za državu.

Ministar pravde gospodin Selaković mora prvo da očisti svoje dvorište, pa onda da se meša u periferna pitanja kao što je notarska profesija, koju pokušava, iz nekih svojih razloga, da digne na nivo advokatske odnosno sudijske funkcije, iako je ta profesija omeđena arhaičnim obavezama. Notari su, u neku ruku, šalterski službenici koji overavaju javne isprave, ali bez prava da se pojavljuju na sudu i da brane svoj zapis. Dakle, ministar pravde mora da podnese ostavku i da prekine taj povezani lanac šteta pre svega za sud i za državu, a potom i za advokate. Predsednik vlade ne može da čeka novu rekonstrukciju ni da tako čuva ugled ministra koji taj ugled ne zaslužuje. Predsednik vlade, očigledno, nema vremena da shvati koliko su velike štete nastale greškom ministarstva pravde i njenog prvog čoveka.

Autor je advokat

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari