Mladić i Tribunal večna debata 1Foto: FoNet/ Nenad DJordjevic

Žustra reakcija manjeg dela publike preksinoć u Domu omladine nakon prikazivanja filma „Suđenje Ratku Mladiću“ prenela se i juče na debatu „Sudska pravda: između žrtava i počinioca“ koja je održana u Kolarčevoj zadužbini, takođe u okviru Međunarodnog festivala dokumentarnog filma – Beldocs.

Nekoliko osoba, među kojima su bili predstavnici Srpske radikalne stranke i kanadski novinar DŽon Bosnić negodovali su prvenstveno na izjave bivšeg tužioca Haškog tribunala Pitera Mekloskog, podržavajući Branka Lukića, advokat odbrane nekadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića, koji je u prvostepenoj presudi osuđen u Hagu na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida i drugih ratnih zločina tokom rata u BiH.

Bosnić je na kraju debate vikao i na moderatorku i na Mekloskog što je diskusija navodno ranije prekinuta. Iako je debata trebalo da bude fokusirana na film „Suđenje Ratku Mladiću“, uglavnom se na početku govorilo o snimanju filma i reakcijama, da bi se diskusija razvila u pravcu toga da li je u Srebrenici izvršen genocid i kakvo je nasleđe Haškog tribunala.

Autori Robert Miler i Henri Singer ukazali su na to da su šest godina snimali film, da su imali preko 450 sati snimljenog materijala, arhivske snimke, svedočenja, te da su se na kraju odlučili da se fokusiraju na dve tačke optužnice protiv Ratka Mladića koje se tiču genocida u Srebrenici, pogotovo što je u vreme kada su snimali dokumentarac pronađena masovna grobnica „Tomašica“.

Miler i Singer su pokušali, kako su i sami istakli, da objektivno prikažu suđenje Mladiću, dajući prostor publici da sama odluči da li im se argumenti u filmu dopadaju ili ne. Obojica su svesni da su reakcije publike podeljene i upravo su zbog toga zadovoljni. Na pitanje da objasne zašto je u filmu predstavljena i Mladićeva porodica, Miler je rekao da je Mladić „ljudsko biće“ i da „ljudska bića rade divne stvari ali i grozne“, te da nisu želeli da se drže ideje da je on samo „čudovište“.

Jovana Spremo iz Komiteta pravnika za ljudska prava JUKOM, rekla je joj je najveća impresija filma to što je više orijentisan na žrtve nego na Mladića. I Mekloski i Lukić su pohvalili film.

– Očekivali smo da film bude balansiran što je više moguće i zadovoljni smo krajnjim produktom – izjavio je Lukić.

Nakon priče o filmu, Mekloski je govorio o tome da nije bilo teško dokazati da se u Srebrenici dogodio genocid, te da je genocid kada neko namerava da uništi u celini ili delom neku grupu zbog etničke pripadnosti. On je, između ostalog, istakao da Mladić nije hteo da ubije sve muslimane u BiH već da se usredsredio na Istočnu Bosnu.

Lukić je, s druge strane, istakao da je Haški tribunal izvrnuo definiciju genocida i na taj način doneo odluku da je u Srebrenici počinjen genocid.

– Za genocid mora da postoji plan. Mekloski ima moć da hipnotiše, pa je tako uspeo da ubedi veće da je postojao nekakav treći sastanak na kome je odlučeno da se izvrši genocid, a tog sastanka nije bilo – rekao je Lukić. Mekloski i on se nisu usaglasili ni u vezi sa krivičnim delom „udruženi zločinački poduhvat“, ni u vezi sa masovnom grobnicom „Tomašica“, ali ni oko broja ubijenih u genocidu. Iako su negodovali zbog međusobnih komentara, u jednom trenutku je Lukić rekao da su prijatelji.

Neumesno pitanje

Na neumesno pitanje predstavnika radikala, Ivana Trkulje, da li Mekloski zna da je Mladić junak u srpskom narodu, Mekloski je kratko odgovorio: „Naravno“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari