Novinarka Danasa na noćnom pecanju u Donjem Milanovcu: Miloš, Toške, Steva i Dodić otkrivaju sve čari čekanja da riba zagrize 1Pecaroši na keju u Donjem Milanovcu /Foto: J. B. K.

Pecanje je jedna od onih stvari koje ne mogu da se do kraja izgustiraju. Verovatno zato što uvek postoji nesto nedokučivo i nepoznato, garnirano nadom da će sledeći izlazak na vodu biti bolji. Pecanje, kažu pasionirani ribolovci, hobi koji čoveka najviše i najduže drži jer nikad ne može da se savlada do kraja i uvek te vuče da nešto dokučiš. A još je vezano za čist vazduh, prirodu i opuštanje živaca, pa šta ćeš lepše.

Strastvenim pecarošima ne smeta ništa. Ni to što umeju da provedu sate i sate u čeprkanju po torbama, i kutijama za pribor, kuvanju valjaka, kukuruza i pravljenju najbolje moguće smeše hrane. I još u traženju glista, kupovanju crvića, kopanju rovaca ili prevezivanju udica.

Da ustanu u cik zore, nekad i oko četiri ujutru, voze se kilometrima do svog idealnog mesta za pecanje kako bi zabacili udicu. Ili da noć zamene za dan pecajući. To su obično posebni ljudi koji na svet gledaju „malo drugačije od većine“.

Oktobarsko veče. Temperatura oko 15 stepeni, nema vetra. Dunav kao ogledalo, a duž keja u Donjem Milanovcu načičkani ribolovci pod punom ratnom opremom.

Pod opremom ne podrazumevamo samo kante sa hranom za ribe, rezervne štapove, meredove, čuvarke, već i zimske jakne, pa i ćebad u koju će se uviti kad veče dobrano odmakne prema ponoći.

Na par desetina metara od šteka, kako Donjomilanovčani zovu svoje pristanište, na po par metara razmaka njih četvorica. Miloš, Toške, Steva i Dodić.

Jedan je Kragujevčanin, a trojica su iz Bora, od čega jedan već godinama živi u Španiji. Spojila ih je ribolovačka strast.

Toške i Steva imaju pogolemi pecaroški staž, Dodić nešto manji, a Miloš otkriva čari ribolova na Dunavu u koje ga upućuje Toške.

Novinarka Danasa na noćnom pecanju u Donjem Milanovcu: Miloš, Toške, Steva i Dodić otkrivaju sve čari čekanja da riba zagrize 5
Miloš pecaroš /Foto: J. B. K.

-Dunav mi je proširio vidike, jer ne može da se poredi ni sa jednom rekom u Srbiji – kaže Miloš kome je ribolov hobi od malih nogu.

Objašnjava da mu ne smetaju mrak, hladnoća, “poneseš ćebe pa se zamotaš u njega kad postane hladno”. Kaže da ume da ostane i do tri ujutru.

-Osećaj kada upecaš ribu je neponovljiv, kao i borba sa njom – reče nam Miloš i vrlo brzo svetleći plovak je pokazao da je riba zagrizla udicu i za par minuta završila u čuvarki.

– Ovde radi bela riba – kaže nam Toške koji dva, tri puta nedeljno ume da iz Bora “zapuca” u Donji Milanovac na pecanje.

-Pecanje je moj hobi. Sednem u kola, krenem iz Bora, dođem ovde. Pecam do ponoći, ponekad i koji sat duže i vratim se kući. Posle dan, dva ponovo – priča nam ovaj ribolovac sve gledajući u svetleći plovak.

Novinarka Danasa na noćnom pecanju u Donjem Milanovcu: Miloš, Toške, Steva i Dodić otkrivaju sve čari čekanja da riba zagrize 6
Pecaroš Steva/Foto: J. B. K.

Steva ima višedecenijski pecaroški staž na Dunavu na koji je dolazio i u vreme kada je radio u borskoj “Zastavi”, kao i sada kada je penzioner.

Najviše voli da peca sa gradskog keja u Donjem Milanovcu.

– Meni je ovde najbolje. Ovde, na keju riba radi kad padne mrak i upali se rasveta na šetalištu – kaže Steva, dodajući da je kao mlađi učestvovao na takmičenjima sportskih ribolovaca, a da sada kao penzioner uživa u ovoj noćnoj varijanti.

Priču na kratko prekidamo dok je izvlačio pristojan komad bele ribe, koja je nakon fotografisanja vraćena u vodu.

-Nikada ne nosim upecanu ribu kući i to što upecam vratim u vodu – kaže Steva kome se te večeri na pecanju pridružio prijatelj Dodić.

-Došao je na odmor iz Španije i došli smo na pecanje – reče nam Steva, prebacujući priču na Dodićev kolosek.

Novinarka Danasa na noćnom pecanju u Donjem Milanovcu: Miloš, Toške, Steva i Dodić otkrivaju sve čari čekanja da riba zagrize 7
Pecaroš Dodić /Foto: J. B. K.

Uz osmeh, ovaj pecaroš koji se oprobao na domaćim i stranim ribolovnim vodama, pecanje definiše kao “nadmudrivanje sa ribom”.

-Kad uloviš prvu ribu to je kao da progutaš udicu. I onda hoćeš još jednu, pa još jednu i to onda traje – ispričao nam je Dodić koji je na španskom Ebru ulovio soma od 82 kilograma i vratio ga u vodu, kao i belu ribu koju je izvukao iz Dunava dok smo razgovarali.

Oko naših sagovornika, kao i drugih pecaroša koji su bili na keju sa zabačenim štapovima motale su se dve mačke, već navikle da ih ribolovci “počaste” ribom.

Novinarka Danasa na noćnom pecanju u Donjem Milanovcu: Miloš, Toške, Steva i Dodić otkrivaju sve čari čekanja da riba zagrize 8
Labud Milan / Foto: J. B. K.

Plivajući prema svetlećim plovcima, hranu je očekivao i Milan, labud sa povređenim krilom koji se već odomaćio u Donjem Milanovcu.

Miloša, Tošketa, Stevu i Dodića ostavili smo na keju da se i dalje nadmudruju sa dunavskim ribama uživajući u svakom trenutku jer oni kada je pecanje u pitanju, očigledno, ne znaju drugačije, jer to kad uhvati, ne pušta.

Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari