Četiri meseca posle petooktobarskih promena u Beograd su stigli britanski stručnjaci da bi oblikovali program javnog servisa.

Za rokenrol nije bilo mesta nigde osim na Radiju Beograd 202. I naše nove vlasti su to prihvatile. Stari saveznik protiv bivših vlasti, rokenrol, prognan je na marginu. Zbog čega? Zato što upozorava na devijacije u društvu, zato što kreira stav, zato što njegova snaga kada se pretvori u kontrakulturu može da odnese.

Ovo je jedan od podataka koji se mogao čuti na tribini „Rokenrol u Srbiji – kontrakultura devedesetih“, održanoj prošle nedelje u Biblioteci grada Beograda u organizaciji Instituta za noviju istoriju Srbije. Istoričar Aleksandar Raković, urednik ciklusa tribina „Rokenrol u Srbiji“, koje će se održavati svakog meseca na istom prostoru, podsetio je da rok nije bio kontrakultura u vreme SFRJ, već je to postao tek početkom devedesetih.

– Razlozi su bili: rat, sankcije, kriza, beda, glad, isplivavanje iz taloga ljudi koji nisu bili prisutni u Srbiji pre devedesetih. Bila je to zlatna decenija za srpski rokenrol. Delovalo je na desetine kvalitetnih sastava u Beogradu, Novom Sadu, Zrenjaninu, Subotici, Šapcu, Kragujevcu, Nišu, širom Vojvodine, Šumadije i drugih delova Srbije. Izlazilo je nekoliko važnih rokenrol novina. Emitovane su rokenrol emisije na državnim i opozicionim medijima. Posle tri decenije razvoja rokenrola kao omladinske i glavne kulture u SFRJ, devedesete su srpski rokenrol formirale kao kontrakulturu. Neprekinuti niz od četiri decenije bujanja srpskog rokenrola je posle 2000. zaustavljen – objasnio je Raković.

Govoreći o početku borbe protiv režima Slobodana Miloševića i ratova u bivšoj SFRJ, on je pomenuo neke malo poznate činjenice. Recimo, da je maturant Brana Milinović, momak ubijen tokom velikih demonstracija 9. marta 1991. godine – bio poklonik pank, oi i ska muzike i jedan od prvih ovdašnjih fanova grupe The Pouges. Tada je ugušen Radio B92, koji je sebe reklamirao kao rokenrol radio. Zatim, da su veče pred početak rata u Bosni, 6. aprila 1992, u Sarajevu pred pedesetak ljudi svirali Partibrejkersi.

– Svedoci tog događaja se prisećaju da se tokom koncerta već čula paljba srpskih i muslimanskih formacija koje su razmenjivale vatru širom grada. Mladići iz Beograda i drugih delova Srbije, početkom rata u Hrvatskoj, poslati su na ratna žarišta. Među njima je bilo beogradskih, novosadskih i drugih rokera – Oliver Mandić u uniformi, Bora Đorđević pesmom. Neki su išli dobrovoljno, a neki su mobilisani. Neki su se vratili kućama, a neki su nažalost stradali. Jedan broj rokera je emigrirao. Bilo je onih koji su glas protiv rata digli u Srbiji. Preko radio-talasa B92 i kroz poruku grupe Rimtutituki načinjeni su prvi koraci u oblikovanju srpskog rokenrola kao kontrakulture državnoj politici. Dok su Rimtutituki pevali o miru, hrvatski rokenrol sastavi, sa izuzetkom KUD Idijota, slavili su borbu hrvatskih oružanih formacija – rekao je Raković.

Posetioci tribine su mogli da vide spot „Hrvatska mora pobijediti“ grupe Psihomodo pop, zapravo domoljubnu obradu pesme Seks pistolsa „God save the queen“.

– Kada su uvedene sankcije 15. maja 1992, Srbijom su potom zagospodarili glad, beda, hiperinflacija i turbo-folk. Iz taloga su na površinu isplivale kriminalne grupe. Bunt u srpskom rokenrolu tokom prve polovine devedesetih, protiv režimskih pritisaka i kriminalizacije društva, eksplodirao je na protestima 1996/97. Koaliciji Zajedno i studentima su se, pored ostalih, u protestima pridružili rokenrol sastavi. Nastupali su na dešavanjima širom zemlje. Radio Indeks je tome posvetio protestni rokenrol album „Nas slušaju svi, mi ne slušamo nikoga“. Brojni rokeri snimili su pesmu „Pustiću glas“, sa poznatim stihovima „ajmo, ajde – svi u napad“ – objasnio je Raković.

Aleksandar Petrović – Aca Seltik, frontmen Ortodoks Keltsa, setio se da su tokom tih zimskih šetnji Laza iz njegove grupe i Sabljar iz benda Dža ili bu prvi osmislili „bezbolan“ način za sukob sa policijom – svaki dan su bili u prvim redovima, oblačili po dve perjane jakne, da ih manje bole udarci pendreka. Aca Seltik je devedesetih bio voditelj i muzički urednik na Beogradu 202, pa je podsetio da su u početku sve pesme na engleskom prolazile, ali su morali paziti šta puštaju od srpskih „buntovničkih“ grupa. Kasnije, tokom bombardovanja, dobili su uputstvo da nazive engleskih pesama moraju najavljivati na srpskom. I to je trajalo sve dok on nije u Hitu nedelje naziv Metalikine pesme bukvalno preveo sa „Pa, jebi ga, šta…“ Odmah je stiglo uputstvo – može i bez prevoda.

– Pravo ime demokratije tih godina je bilo – rokenrol. Publika Ortodoks Keltsa se tih godina širila geometrijskom progresijom. I fanovi i ja smo tada hteli da se psihički izmestimo iz svega što se dešavalo u zemlji. Fanova je bilo i među političarima – Goran Vesić je u jednoj emisiji Aleksandru Vučiću rekao da mu je omiljeni bend Ortodoks Kelts – istakao je Aca Seltik.

Jedan od lidera Studentskog protesta 96/97. Vladimir Dobrosavljević objasnio je da se naslušao priča da pre devedesetih „niko nije slušao narodnjake“, ali misli da to nije tačno.

– Ni tada se nisu mogli uporediti tiraži Lepe Brene i Miroslava Ilića sa rokerima. Ali rokenrol prvi put devedesetih zauzima autentično mesto devedesetih. Imali smo žanrovski spektakl i prvi put su rokeri dobili razlog za postojanje – objasnio je Dobrosavljević.

On je podsetio na jednu nestvarnu scenu – kada na Vidovdanskom saboru 1992. ispred savezne skupštine pank grupa Direktori svira antirežimsku stvar „Čistićete ulice“, a „gomila četnika sa kokardama i šajkačama iz Ljiga i Mionice oduševljeno skače ispred bine“.

Rok kritičar Branimir Lokner istakao je da je u to vreme i na lokalnim televizijama bilo mnogo rok emisija, ali se se one počele gasiti nastankom TV „Košava“.

– Donosi se nepisani pravilnik da se revalorizuje dens muzika. Ni Peti oktobar nije ništa promenio što se toga tiče – rekao je Lokner, dok su ostali primetili da je rast uticaja densa počeo sa rastom uticaja JUL-a.

U knjizi Metjua Kolina „This is Serbia calling: rokenrol radio i beogradski pokret otpora“ (2001) B92 i rokenrol su dobili priznanje za rušenje Miloševića, kao što su isto takvo priznanje dobili Otpor i rokenrol dodelom MTV nagrade (2000).

Podrška odbrani zemlje i kampanji DOS

– Kada je usledila agresija NATO pakta na našu zemlju, rokeri su dali podršku odbrambenim naporima. Na Trgu republike u Beogradu se od kraja marta do 10. juna 1999. svirao protestni rokenrol. Povremeno su tu binu zaposedali i neki drugi, ali je ipak bilo najviše rokenrola. Snimljeno je više antiratnih i patriotskih pesama. Bora Đorđević, Bajaga, Dejan Cukić, Đule Van Gog i Đorđe David otpevali su pesmu „Samo sloga Srbina spasava“, Vampiri, Regina, Bebi Dol, Ana Stanić, Ivana Negativ pevali su svojoj „Zemlji“, i tako dalje. Demokratska opozicija Srbije je 7. avgusta 2000. predložila da Vojislav Koštunica bude protivkandidat Slobodanu Miloševiću na izborima za predsednika SR Jugoslavije. S tim u vezi pokrenuta je kampanja „Vreme je“, čiji je važan segment činila manifestacija „Rokenrol za izbore“. Preko 100.000 ljudi širom zemlje je u okviru ove manifestacije podržavalo DOS. U okviru „Rokenrola za izbore“ nastupali su: Kristali, Del Arno Band, Ortodoks Kelts, Veliki prezir, Ateist rep, Goblini, Kanda Kodža i Nebojša, Eyesburn, Ivana i Negativ, Darkvud dab, Sanšajn i Partibrejkersi – kaže Aleksandar Raković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari