Romansiranje brutalne svakodnevice

– Svaka nagrada jeste neka vrsta podsticaja, pogotovo ovakva. Mogu reći da nijesam očekivao ovu nagradu i zahvaljujem žiriju što je imao razumijevanja za moj autorski rukopis, kazao je Nikolaidis, dodajući da je „Odlaganje. Parezija“ knjiga o odlaganju i pokušaju da izbjegnemo ili-ili situacije, one koje određuju ko smo mi u stvari. „Nas određuju radikalni izbori – kao što nas određuje i odlaganje, odbijanje radikalnog izbora. Ako bih tvrdio da sam sposoban za pareziju, za takav tretman istine, bih bio idiot ili hulja. Narator u mojoj knjizi tvrdi upravo suprotno: da se divi konceptu parezije, da žudi za parezijom, ali za nju nije sposoban. Čujte, meni će trideset deveta. Oni koji stvarno, ali stvarno valjaju, do tog doba su ili mrtvi ili na robiji. Istina koja nas nije uništila, i tek kroz to uništenje oslobodila, nije istina“, istakao je Nikolaidis.

Ministar Mićunović je istakao da Andrej Nikolaidis pripada književnoj generaciji koja je početkom ovog stoljeća predstavljala pravo otkrovenje ne samo u našim već i u internacionalnim razmjerama. „Ovdje je riječ o romansiranju brutalne svakodnevice. Sa jedne starne odvija se priča bazirana na dokumentima, stvarima dostupnim na internetu, a paralelno s njom Nikolaidis pripovijeda priču punu religijskih motiva. Tenzija koju izaziva suprostavljenost ova dva pola sve do kraja neće biti razriješena. Napokon, za to je i riječ „odlaganje“ u naslovu knjige. Antropološki pesimizam koji odlikuje cjelokupni Nikolaidisov opus i ovdje je prisutan“, rekao je Mićunović.

Obrazlažući odluku, predsjednik žirija Zuvdija Hodžić je kazao da je „Odlaganje. Parezija“ roman neuobičajene forme, mišljenja fakcije i fikcije, dnevnopolitičkog i trajnog, autobiografskog i univerzalnog, publicističkog i eseističkog. „To što bi kod drugog pisca bilo mana, kod Andreja Nikolaidisa je kvalitet. „Odlaganje. Parezija“ je roman koji obogaćuje i crnogorsku književnost i čini čast nagradi „Miroslavljevo jevanđelje“, naveo je Hodži.

Izvinjenje koje sadrži „ali“ nije izvinjenje

Književni kritičar Vlatko Simunović je u razgovoru sa Nikolaidisom istakao kako odluka da Nikolaidis bude dobitnik nagrade „Miroslavljevo jevanđelje“ nije prošla bez šovinističkog huka u dijelu javnosti i medija, pitajući se šta je u osnovi nezadovoljstva koje se često pokrene i na sam pomen imena Andrej Nikolaidis, je li to nepostojanje pravih informacija o piscu i prirodi njegovih intelektualnih angažmana, deficit znanja, predrasude?

– Temeljno etičko pitanje za ljude našeg vremena sa naših prostora je Srebrenica. Kao neko za koga bi se po imenu i prezimenu moglo pretpostaviti da nacionalno, religijski, kulturološki, kako god pripada onima koji su počinili genocid u Srebrenici, imam snažnu potrebu da ne jednom, nego više puta, i to koliko mogu direktno, kažem kako sa srebreničkim dželatima, njihovim političkim i medijskim servisom, njihovim aktivnim ili pasivnim braniteljima, ne dijelim ništa, nego bih čak istakao kako se nadam da ni ontološki nismo isto. Ako neko ima koju riječ, ili znak interpunkcije, opravdanja za „našu stranu“ u Srebrenici? Na primjer, oni koji kažu „osuđujem to što se desilo u Srebrenici, ALI?“. U rečenicama koje sadrže „ali“ bitan je jedino dio iza tog „ali“. Izvinjenje za Srebrenicu koje sadrži „ali“ nije izvinjenje, nego odbrana tog zločina, rekao je Nikolaidis. „Ako neko, dakle,á ima takav stav o Srebrenici, ili ima razumijevanja za takav stav, ili ga još gore promoviše, uopšte me ne zanima da li je ono što ja o tome imam reći za njega uvredljivo i da li mu nanosi duševne boli. Zapravo: nadam se da da“, dodao je on.