Godinama posle Drugog svetskog rata, u Crnoj Gori bila je omiljena izreka: „Ili Dedinje, ili Cetinje“. Ta izreka najbolje ilustruje želje onih Crnogoraca koji su, trbuhom za kruhom, odlazili u ekonomski razvijenije krajeve. Neko će reći Crnogorcima je u „krvi“ da rado odlaze tamo gdje će im biti najbolje, a beogradsko elitno naselje Dedinje bilo je (i ostalo) sinonim za uspjeh i moć. Mada ima i onih drugih koji, ni po koju cijenu, ne bi napustili svoje ognjište. Na ovo vraćanje filma decenijama unazad podstakla nas je aktuelna priča o iseljevanju velikog broja stanovnika sjevernog dijela Crne Gore u zapadne zemlje (najviše u Njemačku i Luksemburg) zbog, kako kažu, nemogućnosti da sebi i svojim porodicama obezbijede egzistenciju.
Jedna od „omiljenih destinacija“ iseljenika svakako je i Podgorica, gdje je mogućnost da se dođe do posla, ili bar do socijalne pomoći, znatno veća. Toliko bolja da bi sada izreka pomenuta na početku teksta mogla da glasi: „Ili inostranstvo, ili Podgorica“. U prilog konstataciji da se broj žitelja Podgorice, iz godine u godinu, povećava govore i rezultati popisa stanovništva iz 2011. godine prema kojima Crna Gora broji 622.000 stanovnika, od čega čak 187.000, ili oko 30 odsto, živi u glavnom gradu. Taj broj se stalno uvećava ne naravno zbog prirodnog priraštaja već isključivo zbog doseljavanja što i te kako utiče na ukupna ekonomska dešavanja u državi.
Sekretar Opštinskog sekretarijata za socijalno staranje Podgorice Goran Miranović potvrdio je za Danas da je povećan broj zahtjeva za jednokratnu novčanu pomoć i da je među podnosiocima zahtjeva, veliki broj građana koji su se doselili sa sjevera Crne Gore.
– Opštinskom sekretarijatu mjesečno se obrati oko 300 građana glavnog grada sa zahtjevom za jednokratnu novčanu pomoć i u odnosu na prethodni period broj podnosilaca zahtjeva raste. Činjenica je, međutim, da migracija stanovništva sa sjevera u glavni grad Crne Gore nije novi fenomen. Naprotiv, taj trend je prisutna već decenijama unazad – ističe Miranović.
On podsjeća da jednokratna novčana pomoć iznosi u prosjeku oko 100 eura, dok osobe koje imaju zdravstvenih problema mogu da računaju na maksimalnih 150 eura. Naglašava, takođe, da isti korisnik ovu vrstu pomoći može primiti najviše dva puta godišnje, odnosno novi zahtjev može podnijeti šest mjeseci pošto je primio prethodnu pomoć.
Opštinskim budžetom za ovu godinu za isplatu jednokratne novčane pomoći opredijeljeno je 240.000 eura što je nedovoljno imajući u vidu broj zahtjeva. U Opštinskog sekretarijata za socijalno staranje ističu da svi podnosioci zahtjeva koji ispunjavaju uslove mogu da računaju na pomoć, koja ponekad može biti i manja od 100 eura. Osim novčane pomoći socijalno ugroženi dobijaju i hranu iz Narodne kuhinje u Podgorici, gdje se dnevno spremi i podijeli oko 500 obroka – za te namjene godišnje se izdvoji oko 500.000 eura. Osim narodne kuhinje u Podgorici (otvorena je 2011. godine) u funkciji je i Narodna kuhinja Srpske pravoslavne crkve, koju je otvorila Mitropolija crnogorsko-primorska.
Ima li razloga za brigu
Preciznih podataka o broju iseljenika nema, ali se procjenjuje da je u prethodnih nekoliko mjeseci sjever Crne Gore napustilo od 500 do 3.000 stanovnika. Za predstavnike vlasti, kao i za većinu analitičara, situacija nije alarmantna jer su se, kako tvrde, migracije dešavale i u vrijeme bolje ekonomske situacije. Za opoziciju, međutim, to je razlog za brigu, utoliko prije što je prema podacima Zavoda za zapošljavanje u Crnoj Gori bez posla oko 30.000 ljudi, dok broj penzionera premašuje 125.000.
Odložena primena Zakona o strancima
Vlada Crne Gore bila je prinuđena da odloži, do 1. novembra, primjenu Zakona o strancima, preciznije rečeno, pojedinih zakonskih odredbi kojima se reguliše zapošljavanje stranaca. oko kojeg se digla velika prašina odnosno da odloži primjenu pojedinih zakonskih odredbi koji reguliše zapošljavanje stranaca. Podsjetimo, prema novom Zakonu o strancima, koji je stupio na snagu 1. aprila, nijedan strani državljanin nije mogao da dobije posao u Crnoj Gori ukoliko na evidenciji Zavoda za zapošljavanje ima domaće radne snage. Ponuđenom zakonskom rešenju naročito su se protivili poslodavci u turizmu i ugostiteljstvu, koji su kao argument isticali da na birou nema dovoljno stručne domaće radne snage. Upozoravali su, takođe, da će im to upropastiti sezonu jer će morati da zapošljavaju nestručan kadar, umjesto stranaca sa iskustvom, mahom iz Srbije i BIH, koji već godinama unazad rade kod istih poslodavaca.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
