Dug put od njive do trpeze i poverenja potrošača

Naočito ako se ima u vidu da je prema poslednjem popisu evidentirano oko 48.800 registrovanih poljoprivrednih proizvođača, kao i da postoje dobri uslovi za organsku proizvodnju, računajući i podršku resornog ministarstva. Da ne govorimo o tome da Crna Gora, kao ekološka država, ima obavezu da razvija organsku proizvodnju. Poljoprivrednicima naruku ide i to da je zemljište sačuvano od zagađenja, s obzirom na to da se u malim količinama koriste mineralna đubriva i sredstva za zaštitu bilja. Osim toga, u Crnoj Gori postoje velike površine poljoprivrednog zemljišta koje decenijama nijesu korišćene, pa samim tim ni tretirane hemijskim preparatima, što znači da su gotovo idealne za organsku proizvodnju.

S druge strane, sudeći prema izjavi Petra Ivanovića, ministra poljoprivrede i ruralnog razvoja u Vladi Crne Gore, broj registrovanih proizvođača iz godine u godinu raste. On je kao ilustraciju naveo podatak da je 2007. bilo evidentirano 13 proizvođača organskih proizvoda, a danas ih ima 167. O svesrdnoj podršci Ministarstva poljoprivrede svedoči i činjenica da proizvođači organske hrane mogu da računaju ne samo na stručnu već i na finansijsku pomoć, s obzirom na to da se raznim olakšicama i premijama stimuliše taj vid proizvodnje. Vetar u leđa organskoj proizvodnji moglo bi da bude i sve veće interesovanje potrošača koji prednost daju konzumiranju organskih proizvoda.

Podaci dalje govore da se od ukupno 28 sertifikovanih poljoprivrednih proizvođača organskih proizvoda njih 11 bavi ratarskom proizvodnjom, deset ih je šansu potražilo u voćarstvu, pet u stočarstvu, dok se troje bavi sakupljanjem i preradom šumskih plodova i ljekovitog bilja. U Nacionalnom udruženju organskih proizvođača kažu za Danas da je jedan od razloga relativno malog broja proizvođača ove vrste hrane u tome što je put do dobijanja sertifikata dug i skup. Dodaju, međutim, da se na kraju posao isplati. Za izdavanje sertifikata o organskoj proizvodnji zadužena je agencija Monteorganica u Podgorici, a kontrola proizvoda vrši se svake godine i te usluge se ne naplaćuju. To je, kako kažu, svojevrsni vid podrške koju ta agencija pruža proizvođačima. Plaća se samo taksa za izdavanje sertifikata koja košta 30 eura i te troškove snosi Ministarstvo poljoprivrede.

Ohrabruje podatak da je sve više poljoprivrednih proizvođača zainteresovano za prelazak na organsku proizvodnju. Na listi sertifikovanih proizvođača je i Zemljoradnička zadruga Vrbica, koja se nalazi na teritoriji opštine Berane i već je prepoznatljiva po kvalitetu svojih proizvoda, riječ je prije svega o krompiru i kupusu. Osim toga, uzgaja i žitarice: heljdu, pšenicu, raž, ječam, ovas i kukuruz.

– Obrađujemo 156 hektara zemljišta, pri čemu na 47 hektara uzgajamo krompir, a ostatak oranica rezervisan je za žitarice i kupus. Načinom obrade zemljišta i uzgajanjem povrća i žitarica spojili smo tradicionalan i savremen način proizvodnje, što daje dobre rezultate. Napomenuću da je podrška Ministarstva poljoprivrede veoma bitna za našu proizvodnju – kaže za Danas Avdul Adrović, izvršni direktor Zemljoradničke zadruge Vrbica, dodajući da sa plasmanom nemaju problema.

Jedan od poznatijih crnogorskih proizvođača organskih proizvoda je i Dimitrije Diljo Mugoša iz Donje Gorice, nadomak Podgorice, koji uzgaja smokve i divlji nar. Osim svježih i suvih smokava Mugoša kupcima nudi i rakiju od tog voća koje, doduše, na tržištu nema u velikim količinama. „Proizvodnja ovog pića je prilično skupa jer osim što je potrebno dosta smokava i to suvih, nikako svježih, treba uložiti mnogo truda. Zato ne čudi da litar ove rakije košta 15 eura“, komentariše za Danas Mugoša i dodaje da posjeduje i plantažu divljeg nara od kojeg proizvodi sok izuzetnog kvaliteta za koji nema problema kada je riječ o plasmanu.

Kad brojke govore

– Kada upoređujemo Crnu Goru sa drugim zemljama, onda se najčešće kao pokazatelj koristi broj organskih proizvođača per capita. Prema tom pokazatelju Crna Gora ima 60 odsto više registrovanih organskih proizvođača nego Srbija, na primjer, gdje je evidentirano 1.200 proizvođača, odnosno sedam puta više nego u Crnoj Gori. Važnu ulogu u toj statistici igra i površina poljoprivrednog zemljišta koje je u režimu organske proizvodnje. U Crnoj Gori je 1,38 odsto poljoprivrednog zemljišta u tom režimu, a u Srbiji 0,23 odsto. Ipak, najvažnije je da registrovani organski proizvođači zadovoljavaju potrebe tržišta, jer bez obzira na apsolutne i relativne pokazatelje kupci daju poslednju riječ – komentariše za Danas Petar Ivanović, ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja u Vladi Crne Gore.