Kina ipak daleko od vodećeg investitora u Srbiji 1Foto: FoNet/ MUP Srbije

Samo su Rusija, Nemačka i Španija prošle godine imale više direktnih kineskih investicija od Srbije, dok je gledano prema procentu BDP-a najviše grinfild investicija iz Kine u svetu došlo upravo u našu zemlju.

Kineske kompanije su prošle godine najavile 16 grinfild projekata u Srbiji i investicije od 625 miliona dolara čime je Kina postala najveći izvor tih ulaganja u zemlji, piše Fajnenšel tajms, kritikujući Srbiju da nije bila mnogo izbirljiva u privlačenju investitora i da je privukla biznise „niskog kvaliteta i male transparentnosti“.

Prilično intenzivna saradnja, odnosno česta gostovanja kineskih zvaničnika kod nas i naših u Pekingu dovela su do toga da se Kina u široj javnosti shvata kao jedan od najvećih investitora u Srbiji, iako je još daleko od toga.

Osim toga, kada se govori o kineskim investicijama još odzvanjaju najave najviših državnih zvaničnika naše zemlje koji su tokom 2017. govorili o ukupno šest milijardi evra kineskih investicija, iako su veći deo toga ustvari zajmovi, gde se može tražiti i najveći razlog zbog kog je Benk of Čajna odlučila da dođu u Srbiju.

Prva velika investicija Kine u Srbiji bila je Pupinov most, a posao vredan 260 miliona evra završen je posle tri godine decembra 2014.

Usledila je 2016. prodaja smederevske železare Hestilu za 46 miliona evra, da bi početkom 2017. u Srbiju došla i Benk of Čajna.

Kompanija Ziđin je privatizovala RTB Bor, a taj posao će vredeti 1,4 milijarde dolara kada sve investicije u RTB budu sprovedene.

Spisak konkretnih investicija iz Kine se tu završava, iako je potpisano još mnogo memoranduma, a palo je i nekoliko obećanja koja još nisu ispunjena.

Prilikom zvanične posete Kini aktuelni predsednik države Aleksandar Vučić je u septembru 2018. doneo vesti o novim ulaganjima – dolazak Šandong Linglonga u Zrenjanin.

Dolazak kineskog investitora u centar Banata još je aktuelan, pristupne saobraćajnice su privedene kraju, a najavljen je početak gradnje fabrike u kojoj bi jednog dana trebalo da radi 2.500 radnika.

Linglong bi u Zrenjanin uložio prema najavama nepunu milijardu dolara. Osim toga, dogovoreno je i ulaganje u fabriku za preradu cinka u istom ovom gradu vrednu 100 miliona dolara.

Potpisano je nekoliko memoranduma o saradnji, ali i ugovor sa kompanijom Huavej o nabavci opreme, radova i usluga za realizaciju kapitalnog projekta nadzora, kao i ugovor za Ikarbus, u koji bi trebalo da se investira, kako je najavljeno, 2,6 miliona dolara.

Među najavama kineskih ulaganja koje još nisu sprovedene u delo je industrijski park u Borči.

Ugovoren je i zajam za izgradnju obilaznice oko Beograda, od Ostružnice do Bubanj potoka, a kineske kompanije davale su zajmove i radile na delovima Koridora 11 i na projektu brze pruge Beograd-Budimpešta.

„Srbija otvara svoju ekonomiju i diversifikuje bazu investitora od 2014. kako ne bi zavisila od EU, Rusije, Kine ili SAD“, rekao je ministar finansija Siniša Mali komentarišući saradnja sa Kinom kao potez „veoma, veoma pametne spoljne politike“.

Iako ta politika privlačenja ulaganja poslednjih godine deluje prilično prokineska, što su primetili i strani stručnjaci, konkretni podaci Narodne banke Srbije nude, ipak, malo drugačiju sliku.

Na toj slici od ukupno 13 milijardi evra koliko je za devet godina ušlo stranih direktnih investicija u našu zemlju iz Kine je svega 2,65 odsto, odnosno nekih 500 miliona evra.

Za tih devet godina, od 2010. do kraja 2018. gotovo 70 odsto od ukupnih SDI stiglo je iz EU. Nešto više od devet odsto je došlo iz Rusije, slede Švajcarska, Hong Kong, UAE, tek onda Kina koja je ispred SAD, Crne Gore i Turske.

Vodeći investitor u Srbiji je ustvari Italija (najviše zahvaljujući Fijatu), koja je prva na spisku i po broju projekata, ali i po njihovoj vrednosti.

Gledano po vrednosti odmah iza nje je SAD, potom Francuska i Austrija, dok je Kina (koje nema u prvih sedam po broju projekata) po vrednosti projekata u našoj zemlji na petom mestu sa učešćem od 9,2 odsto u ukupnoj vrednosti SDI.

Stranci su, prema podacima Razvojne agencije Srbije, u Srbiji najviše ulagali u automobilsku industriju čak 17,8 odsto, u industriju hrane pića i poljoprivredu uloženo je 10,4 odsto od ukupne vrednosti SDI, a u tekstilnu industriju 9,1 odsto.

Direktor Mreže za poslovnu podršku Dragoljub Rajić kaže za Danas da država treba da balansira sa svim partnerima, da ne odustaje od Kineza, ali i da napravi jasna pravila igre, koja će za sve biti jednaka.

„To što na prvi pogled izgleda da Kina ulaže mnogo u Srbiju i nije baš tako kada se pogledaju stvarna ulaganja. Više je tu bilo najava, manje je realizovano. Činjenica je da Kina ima izvanrednu tehnologiju, ali ono što oni grade kod nas nije po evropskim standardima, jer mi ovde još nismo počeli da primenjujemo te standarde, a moraćemo“, kaže Rajić i navodi primer izgradnje pruga.

Netransparentnost u Srbiji je generalno problem, i tu, kako kaže, nije problem samo sa kineskim investicijama jer Kina ulaže i u EU, samo što tamo postoje stroga pravila.

„Kinesko tržište nikada neće moći da zameni evropsko i to treba da znamo. Ako pokvarimo odnose sa EU mogli bismo dugoročno da zaustavimo ekonomski razvoj zemlje. Zato mislim da je neophodno da država balansira“, ističe Rajić.

Ekonomista Mlađen Kovačević za naš list kaže da se SAD i EU sa razlogom pribojavaju Kine u ekonomskom smislu i da ona zbog ogromnih deviznih rezervi koje ima, ima i mogućnost da ulaže dosta.

„Mislim da su kineske investicije za nas prilagodljivije, manje nas koštaju, za razliku, na primer, od nekih drugih poput Fijata. Kinezi ne traže mnogo, ali s druge strane kada dođu gledaju da uštede što više, tako da dovode svoju radnu snagu jer je imaju mnogo“, ističe Kovačević.

On kaže da država treba da vodi računa i da je prodala mnoge kompanije, koje on, kako kaže, ne bi dao – RTB Bor, PKB ili Komercijalnu banku.

„Ne bih bio tako otvoren prema stranim investicijama, samo još Telekom i EPS da prodamo i da budemo kolonija. Problem je i što nemamo dovoljno snage kao država da obezbedimo radnicima bolje plate u tim kompanijama koje uglavnom, čast izuzecima, plaćaju naše radnike bedno“, kaže Mlađen Kovačević.

Najviše investicija bilo 2011.

Počevši od 2007. do prošle godine u Srbiju je, prema podacima RAS, ušlo 29 milijardi evra stranih direktnih investicija. U poslednjih 10 godina najviše novca slilo se na konto SDI tokom 2011. kada je u zemlju ušlo 3,54 milijardi evra i 2018. kada je vrednost investicija bila na 3,49 milijardi evra. Prošla godina bi, kada se svedu računi, mogla da bude blizu tog nivoa, dok je u međuvremenu između 2011. i 2018. najviše investicija bilo 2017. godine 2,4 milijarde evra, a najmanje 2012. kada je vrednost ulaganja jedva prešla milijardu evra.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari