EPA/WU HAONešto neobično se događa u Kini.
Prema podacima kompanije JPMorgan, kineska potražnja za naftom pala je za devet odsto u odnosu na period pre rata sa Iranom.
To je scenario koji obično ukazuje na ozbiljne ekonomske probleme. Za poređenje, globalna potražnja za naftom pala je za svega dva odsto tokom veliike recesije 2008. godine.
Međutim, Kina nije ni blizu ekonomskog kolapsa, piše CNN u analizi.
Uprkos najvećem šoku u snabdevanju energijom koji je svet ikada video, uprkos činjenici da Kina uvozi 70 odsto svoje nafte i uprkos tome što je najveći kupac iranske nafte, situacija sa naftom u Kini deluje sasvim stabilno.
Kina je postigla taj pad potražnje ne kroz državne mere štednje goriva, već kroz brze promene u ponašanju potrošača.
Kineski građani zamenili su automobile sa velikom potrošnjom goriva električnim vozilima i javnim prevozom, a međunarodna putovanja zamenili su putovanjima na bliže destinacije.
Sličan trend prisutan je i u drugim delovima sveta. Neke od tih promena već su dovele do trajnih promena u potražnji za naftom.
Drugim rečima, moguće je da smo već dostigli takozvani „naftni pik“ – trenutak kada svet počinje trajno da se udaljava od sirove nafte i više se nikada ne vraća na prethodne rekordne nivoe potrošnje.
Šta se dešava u Kini?
Kina se zaštitila od nestašica i racionalizacije goriva koje su pogodile susedne zemlje uglavnom zahvaljujući ogromnim strateškim zalihama sirove nafte. Vlada je te rezerve gradila godinama pre izbijanja rata.
Međutim, to je samo privremeno rešenje. Mnogo značajnija promena je trajna: kineski potrošači suočili su se sa rastom cena goriva, zaključili da im to više nije prihvatljivo i prešli na električna vozila.
Na početku petodnevnog praznika rada u maju, poznatog kao May Day, punjenje električnih vozila na kineskim autoputevima poraslo je za 55,6 odsto u odnosu na prethodnu godinu, prema podacima kineskog Ministarstva saobraćaja.
Tokom praznika, skoro četvrtina svih automobila na kineskim autoputevima bila su električna vozila, što predstavlja rast od 33 odsto u odnosu na godinu dana ranije.
Istovremeno, broj putovanja avionom tokom praznika opao je za 5,7 odsto. Taj pad uglavnom je posledica značajnog smanjenja međunarodnih putovanja. Regionalni letovi porasli su za 3,5 odsto, dok je broj putovanja železnicom tokom prazničnog perioda porastao za 4,6 odsto.
Slična situacija odvija se i u Evropi: prema podacima JPMorgan, broj registracija novih automobila dostigao je najviši nivo u poslednjih sedam godina, predvođen rastom prodaje hibridnih vozila.
Električni automobili postali su još pristupačniji jer cene električne energije u Evropi padaju, zahvaljujući velikim ulaganjima u energiju vetra i sunca tokom protekle decenije.
Međutim, to nije slučaj svuda. Prodaja električnih vozila nije značajnije porasla u SAD nakon što su republikanci u Kongresu, uz podršku Donalda Trampa, ukinuli državne podsticaje za kupovinu električnih automobila.
Međutim, prema rečima Nataše Kaneve, direktorke za strategiju na tržištu sirovina u JPMorgan, trajni pad potrošnje nafte, čak i ako dolazi samo iz pojedinih sektora u dve velike svetske ekonomije, mogao bi dovoljno da smanji potražnju da se ona nikada više u potpunosti ne oporavi.
„Istorija pokazuje da su prethodni naftni šokovi često dovodili do trajnog pada potražnje za benzinom, a moguće je da ni ovaj slučaj neće biti drugačiji“, rekla je ona.
Pouke iz 1973.
Svet se prilagodio prethodnoj iranskoj naftnoj krizi 1973 na izuzetne i trajne načine.
Države su se udružile i osnovale Međunarodnu agenciju koja se bavi energetskim pitanjima (IEA), koja je koordinisala aktivnosti članica i podsticala ih da smanje zavisnost od nafte. Tokom te decenije naglo je porastao broj nuklearnih elektrana, prošireni su sistemi javnog prevoza, a uvedeni su i novi standardi energetske efikasnosti za vozila i izolaciju stambenih objekata.
SAD i druge zemlje izgradile su strateške rezerve nafte. Američki Kongres osnovao je Odsek za ergetiku SAD a nacionalno ograničenje brzine na putevima smanjeno je na oko 89 kilometara na sat.
Sedamdesete godine prošlog veka obeležile su najveće smanjenje potražnje za fosilnim gorivima u istoriji Sjedinjenih Država.
„To je bio svojevrstan kolektivni šok za američki sistem, koji je zaista podstakao kreatore politika da smanje zavisnost od nafte“, rekao je Džejson Bordof, osnivač i direktor Centra za globalnu energetsku politiku pri Univerzitetu Kolumbija.
I druge krize dovele su do trajnih promena. Na primer, pandemija je učinila rad na daljinu uobičajenim, što je trajno smanjilo broj ljudi koji svakodnevno putuju na posao, kao i potrebu za velikim kancelarijskim prostorom.
Slično tome, nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, EU je usvojila propise koji su značajno smanjili njenu zavisnost od prirodnog gasa i podstakli prelazak na obnovljive izvore energije.
Kako bi moglo da izgleda trajno smanjenje potražnje?
Rat sa Iranom značajno je smanjio globalnu potražnju za naftom. U martu je potražnja pala za 2,8 miliona barela dnevno. U aprilu za 4,3 miliona, a u maju za 5,6 miliona barela dnevno.
To još nije nivo pada zabeležen tokom pandemije, kada je svet izgubio oko 10 miliona barela dnevne potražnje. Ali približavamo se toj brojci.
Dobar deo te potražnje će se vratiti. Ali ne i sva.
IEA procenjuje da će do kraja godine globalna potražnja za naftom i naftnim derivatima u proseku biti manja za 418.000 barela dnevno.
Od 180.000 barela dnevne potražnje za benzinom koja je nestala sa kineskog tržišta, čak 70 odsto nikada se neće vratiti, predviđa JPMorgan.
„Kada potrošači jednom pređu na električna vozila, ta promena obično postaje trajna“, rekla je Nataša Kaneva.
Još nije poznato kada će se ponovo otvoriti Moreuz Ormuz. Što duže zatvaranje bude trajalo, veća je verovatnoća da će mnoge promene postati trajne.
„Prethodni poremećaji u snabdevanju i ratovi naučili su domaćinstva i kompanije lekcijama koje neće brzo zaboraviti“, rekao je Džo Braselas, glavni ekonomista kompanije RSM US. „Trenutno prolazimo kroz proces prilagođavanja u realnom vremenu“.
Zašto bi potražnja ipak mogla da se oporavi?
Ipak, teško je preceniti koliko je svetu i dalje potrebna nafta. Fabrike, elektrane, proizvođači plastike i brojni drugi sektori zavise od sirove nafte. Nafta neće nestati preko noći.
Zbog toga je potražnja za naftom kratkoročno relativno neelastična, ističe Alan Gelder, direktor istraživanja tržišta prerade nafte, hemikalija i energetike u Wood Mackenzie.
Kada se moreuz ponovo otvori, većina opreme i infrastrukture koja danas zavisi od nafte neće se promeniti i ponovo će zahtevati gorivo – uglavnom fosilna goriva.
Takođe, deo trajnog pada potražnje mogao bi narednih godina da bude neutralisan time što će zemlje želeti da obnove svoje strateške rezerve nafte nakon otvaranja moreuza. Prema proceni Dena Pikeringa, osnivača kompanije Pickering Energy Partners, to bi moglo da doda više od milion barela dnevne potražnje do 2028. godine.
Moguće je da se efekti promena u ponašanju potrošača neće jasno videti u podacima o tržištu nafte sve do naredne decenije.
Ali trajne promene znače upravo to – trajne. Ako ljudi usvoje nove navike, one će se pre ili kasnije odraziti na ekonomiju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


