Sporazum o slobodnoj trgovini CEFTA, kao dugoročni projekat Evropske unije, sve više dobija na značaju, a privrednici država potpisnica tog dokumenta gotovo svakodnevno se suočavaju sa prednostima bescarinske trgovine, kao i pune liberalizacije robne razmene unutar regiona Zapadnog Balkana. Posredno, benefiti se ispoljavaju kroz lakši pristup susednim tržištima, koja su bila teže dostupna (za Srbiju je to hrvatsko tržište) i povećanje robne razmene. Ne treba zanemariti ni još jednu, ne manje značajnu, prednost koja se ogleda u tome što svaku od zemalja iz ovog regiona čini atraktivnijom destinacijom za dolazak stranog kapitala.

– CEFTA je svojevrsna igraonica na putu priključenja EU, gde bi sve zemlje Zapadnog Balkana trebalo da se pripreme za obaveze koje članstvo u EU podrazumeva. Jer zajedničko tržište ekonomski sličnih zemalja može da posluži kao poligon za testiranje spremnosti da se uđe u otvorenu tržišnu utakmicu koja vlada u EU. Ali trebalo bi imati u vidu i politički značaj zone slobodne trgovine u jugoistočnoj Evropi, odnosno činjenicu da je ona u dobroj meri projekat EU čiji je cilj, između ostalog, pacifikacija regiona. U tom kontekstu posmatrano, dobijanje finansijske podrške, kao i brzina približavanja EU, ali i Svetskoj trgovinskoj organizaciji, zavisiće, u značajnoj meri, od trgovinske saradnje Srbije sa susednim državama. Ilustracije radi, EU je samo od 2007. do kraja 2010. godine uložila više od milijardu evra u poboljšanje regionalne saradnje na Balkanu – komentariše za Danas Dejan Jovović, naučni savetnik i redovni član NDES.

Činjenica je da je saradnja zemalja povezanih CEFTA sporazumom značajno napredovala, ali nesporno je, takođe, da region još nije dostigao stope privrednog rasta zabeležene pre globalne ekonomske krize, pa je, tvrde analitičari, utoliko važnije uveriti investitore da na tom prostoru postoji vladavina prava i da potencijal tržišta od oko 24 miliona potrošača nije sasvim iskorišćen. Za Srbiju je ovaj region posebno značajan, s obzirom na to da se čak 90 odsto ukupnog spoljnotrgovinskog suficita ostvaruje upravo u razmeni sa državama CEFTA i posle EU to je drugi po značaju spoljnotrgovinski partner. Na to tržište Srbija plasira 30 odsto ukupno izvezene robe i sa većinom zemalja (osim Hrvatske i Moldavije) ostvaruje suficit u robnoj razmeni.

– Osim što doprinosi političkoj stabilnosti regiona, CEFTA sporazum odigrao je važnu ulogu na planu rasta konkurentnosti proizvoda i usluga, kao i izvoza. Sve to pozitivno se reflektuje na stopu zaposlenosti, a krajnji rezultat trebalo bi da bude rast životnog standarda stanovništva. Jedna od važnijih prednosti CEFTA sporazuma jeste primena dijagonalne kumulacije (sabiranja) porekla robe, koja se, nažalost, nedovoljno primenjuje u privrednoj saradnji iako za to ne postoje nikakva ograničenja. Rešenje bi trebalo potražiti u sektorskim povezivanjima na nivou privrednih grana i delatnosti, kao i klastera pri čemu bi privredne komore mogle da odigraju značajnu ulogu – smatra Jovović.

Poseban problem u uspostavljanju slobodne trgovine predstavljaju necarinske barijere zbog kojih nije u potpunosti ostvaren jedan od prioriteta CEFTA sporazuma – uspostavljanje zone slobodne trgovine zaključno sa 31. decembrom 2010. Od 2009. do 2013. godine zvanično je evidentirano 114 različitih necarinskih barijera, a otklonjeno je ukupno 73. Srbija je prijavila 26 različitih vrsta barijera koje su primenile druge CEFTA potpisnice. Ohrabruje podatak da su se sve potpisnice CEFTA sporazuma obavezale da će ukinuti postojeće barijere i da neće uvoditi nove. Naš sagovornik procenjuje da je Hrvatska, koja je 1. jula 2013. ušla u EU, najviše profitirala od implementacije CEFTA sporazuma, pa potom Srbija.

– Najveći izvoznik roba u regionu Zapadnog Balkana bila je Hrvatska mada se njen učinak smanjio u korist onih zemalja, pre svega Srbije, koje su značajno povećale svoj izvoz. Struktura robne razmene zasnovana je na proizvodima niže faze prerade (sirovine, polufabrikati) i u manjoj meri na gotovim proizvodima sa niskom dodatom vrednošću. Posle ulaska Hrvatske u EU, Srbija u okviru CEFTA sporazuma ima potpunu liberalizovanu trgovinu svih proizvoda, kako poljoprivrednih tako i industrijskih. Hrvatska je dostavila zahtev Evropskoj komisiji za adaptaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Srbije i EU, kao i ostalih članica CEFTA i EU, a radi zaštite svojih izvoznih interesa posle ulaska u EU. Suština je da se koncesije koje je Hrvatska imala u skladu sa CEFTA sporazumom ugrade u SSP svake članice CEFTA, koja ima potpisan ovakav sporazum sa Evropskom zajednicom. Najznačajnija stavka u tim pregovorima odnosi se na trgovinski režim cigareta – kaže Jovović.

On podseća da je EU tražila za Hrvatsku uvođenje kvote u iznosu od 1.625 tona godišnje za cigarete (25 tona bez carine i 1.600 tona po carinskoj stopi od 15 odsto) koje se izvoze u Srbiju, dok bi se na ostale količine obračunavala carina od 57,6 odsto. Time bi se, kako tvrde u EU, omogućilo nesmetano funkcionisanje „tradicionalnih trgovinskih tokova cigareta“ između Hrvatske i Srbije nakon što je Hrvatska postala 28. članica EU. Iz Hrvatske je, inače, na srpsko tržište godišnje dolazilo oko 1.620 tona cigareta, uz carinu od 15 odsto predviđenu CEFTA sporazumom.

– Srbija je u kontaktu sa EU i radi se na finaliziranju protokola koji se odnosi na adaptaciju SSP. Izmene će stupiti na snagu tek kad se okonča tehnički rad na protokolu, ali to se, po svemu sudeći, neće desiti pre februara 2014. godine. Kvota od 1.625 tona, po povlašćenoj carini od 15 odsto, važiće za sve članice, dok će se izvoz iznad te količine cariniti po stopi od 57,6 odsto. Srbija je u povoljnijoj poziciji kad je reč o izvozu cigareta u Hrvatsku, jer se primenjuje režim trgovine koji važi za EU, što znači da za izvoz cigareta u Hrvatsku ne važi više carina od 38 odsto, nego nulta carinska stopa. Taj režim je za domaću duvansku industriju povoljniji nego onaj koji se primenjivao u okviru CEFTA – objašnjava Jovović.

Da je reč o respektabilnoj privrednoj delatnosti, govori i podatak da duvanska industrija, u kojoj je zaposleno oko 130.000 ljudi, doprinosi bruto domaćem proizvodu Srbije sa 2,6 odsto, dok su akcize u 2012. godini činile čak 11 odsto budžetskih prihoda. Nivo stranih investicija u duvansku industriju u Srbiji premašuje 1,2 milijarde evra.

Rampa za necarinske barijere

– Izvoz cigareta iz Srbije na tržište EU, pa prema tome i u Hrvatsku, nema nikakvu tarifnu stopu, i tu poziciju bi trebalo iskoristiti. Osim toga hrvatski proizvođač cigareta neće moći da zloupotrebljava dominantan položaj na domaćem tržištu, niti da primenjuje necarinske barijere prema zemljama izvoznicama, jer će uz konkurenciju važiti i druga pravila EU koja onemogućavaju državama članicama da pribegavaju necarinskim preprekama. Evropska komisija će razmatrati zahtev Srbije da joj se zauzvrat kvota od 180.000 tona za bescarinski izvoz šećera u EU poveća za 45.000 tona – kaže Dejan Jovović, naučni savetnik i redovni član NDES.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari