Standardi Evropske unije koji se odnose na stočarstvo i stočarske proizvode su među najstrožim u svetu, i s obzirom na to da je cilj Srbije priključenje zajednici evropskih država, potrebno je još efikasnije raditi na dostizanju visokih standarda u toj oblasti, zaključak je panelista konferencije „Stočarstvo u Srbiji i proces pridruživanja EU“, koju je organizovao Danas konferens centar.

Pred učesnicima ovog skupa našlo se nekoliko pitanja na koja su, kroz svoja izlaganja, nastojali da daju iscrpne odgovore. Jedna od dilema sa kojom su se panelisti suočili glasila je: Da li je Srbija spremna za promene koje u oblasti proizvodnje mesa i mleka donosi proces pridruživanja EU? Proizvođače mleka i mesa zanima i to kako će primena Prelaznog trgovinskog sporazuma uticati na njihovu poziciju na domaćem tržištu, ali i koje standarde kvaliteta moraju da zadovolje kako bi mogla da plasira svoje proizvode na tržište EU. Na dnevnom redu konferencije našla se i politika subvencija jer, svima je jasno, da bez ozbiljne podrške države domaća industrija mesa i mleka ne može da bude cenovno konkurentna čak i na tržištu Srbije. Ionako lošu situaciju dodatno otežava drastično smanjenje stočnog fonda čiji oporavak takođe nije moguć bez mere državne pomoći.

– Nadležne službe Ministarstva poljoprivrede, već godinama unazad, rade na stvaranju uslova za poštovanje načela bezbednosti hrane. U tom kontekstu treba posmatrati i donošenje Zakona o bezbednosti hrane, kao i podzakonskih akata, kojima se uređuje oblast higijene hrane i njen kvalitet. Osim toga, radi se i na primeni standarda koji će omogućiti da ceo sistem bude pripremljen za pridruživanje Evropskoj uniji – izjavio je Nenad Terzić, rukovodilac Grupe za stočarstvo Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Srbije.

Prema njegovim rečima, postupak pripreme i implementacije počeo je donošenjem Zakona o veterinarstvu, bezbednosti hrane i dobrobiti životinja kojim je regulisano da sve informacije u lancu hrane počinju od mesta za uzgoj i držanje životinja, računajući i podatke o njihovom zdravlju i dobrobiti. On je podsetio da je formiranjem Centralne baze podataka počeo postupak obeležavanja životinja, uvođenjem podataka o gazdinstvu, odnosno o mestu uzgoja i držanja životinja, praćenjem njihovog kretanja, što je omogućilo lakšu primenu mera za sprečavanje pojave i rano otkrivanje zaraznih bolesti životinja. Terzić je naglasio da smo u prethodnom periodu imali česte promene politike subvencija, što je zavisilo od trenutne političke situacije i usvojenih uredbi.

– Ove godine je Skupština Srbije, na predlog Vlade i resornog ministarstva, usvojila Zakon o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju. Tim zakonom je omogućena predvidljivost ambijenta za poljoprivrednu proizvodnju, lakše planiranje investicija, unapređenje konkurentnosti, uvođenje jedinstvene evidencije u podsticajima kao i usaglašenost sa propisima EU. Činjenica je, međutim, da u Srbiji dominiraju gazdinstva koja imaju jednu, ili dve krave. Broj farmi koje poseduju samo jednu kravu premašuje 120.000, dok onih sa dve krave ima oko 80.000. S druge strane, bez stabilne stočarske proizvodnje nema ni razvijene poljoprivrede. A sudeći prema zvaničnim statističkim podacima koji ukazuju na to da učešće stočarstva u proizvodnoj strukturi poljoprivrede iznosi 37,9 odsto, ili izraženo u novcu 1,83 milijarde dolara, a biljne proizvodnje 62,1 odsto, odnosno 2,99 milijardi dolara, situacija nije na zavidnom nivou – istakao je Terzić.

On je objasnio da Srbija već nekoliko godina unazad radi na usklađivanju standarda vezanih za stočarstvo i stočarske proizvode sa, inače veoma strogim, propisima koji važe u Evropskoj uniji, ali i na uvođenju novih standarda. Taj posao nije brz ni lak, ali je ipak proces koji ide napred iz godine u godinu.

– Usvajanjem propisa koji regulišu oblast bezbednosti hrane iz takozvanog Higijenskog paketa EU 2011. godine i sprovođenjem mera kontrole u objektima koji se bave proizvodnjom hrane životinjskog porekla, kroz veterinarsku službu i evropske inspekcije, znatno smo unapredili sistem, usklađujući ga sa zahtevima EU. Time je omogućen izvoz u EU, bez posebnih uslova, mesa i proizvoda od mesa goveda i ribe, zatim izvoz proizvoda od svinjskog mesa i živine. I proizvodi od mleka mogu se naći na tom tržištu ukoliko su toplotno obrađeni na temperaturi iznad 700 Celzijusa, dok se med, hrana za životinje i sporedni proizvodi životinjskog porekla, izvoze bez posebnih zahteva EU – rekao je Terzić.

On je ukazao i na to da su prestanak vakcinacije protiv svinjske kuge i iskorenjivanje te bolesti preduslovi za izvoz svinjetine i proizvoda od svinjskog mesa bez toplotne obrade. Potpuna harmonizacija propisa u oblasti suzbijanja i iskorenjivanja salmoneloze na farmama živine uslov je za izvoz svežeg mesa i živine na tržište EU. Terzić je naglasio da, kad je reč o proizvodnji mesa, Srbija raspolaže odličnim potencijalom imajući u vidu povoljne klimatske uslove za proizvodnju stočne hrane, kao i rasni sastav, odnosno ima razvijenu primarnu proizvodnju, što se dodatno stimuliše i merama Ministarstva koje se odnose na subvencionisanje životinja za klanje.

– Registrovano je oko 40 većih industrijskih kapaciteta za klanje goveda i veliki broj malih individualnih klanica. Kapaciteti za klanje goveda iznose oko milion grla, ali se u klanicama zakolje manje od 200.000 grla goveda svih kategorija. Treba podsetiti da Srbija ima dozvolu za preferencijalni izvoz 8.700 tona junećeg mesa na tržite EU, dok osam objekata poseduje takozvani izvozni broj. To su Big bul, Bačinci, IM Koteks, Surčin, IM Topola, Bačka Topola, SZTR „Đurđević“, Subotište, Juhor, Jagodina, IMES, Knjaževac, Kolbis, Novi Sad i Karneks, Vrbas – objasnio je Terzić.

Uz konstataciju da će paralelno sa aktivnostima u vezi sa pridruživanjem Evropskoj uniji biti nastavljena liberalizacija tržišta započeta primenom Privremenog trgovinskog sporazuma, Terzić je precizirao da će 1. januara 2014. godine taj proces biti okončan za sve industrijske proizvode poreklom iz EU kao i za većinu poljoprivrednih proizvoda. S druge strane, međutim, a u cilju zaštite interesa domaćih proizvođača, za neke od poljoprivrednih proizvoda biće zadržane carinske stope. „To znači da domaći proizvođači nisu ostavljeni bez zaštite, jer smo u toku pregovora o sporazumu uspeli da liberalizujemo oko 80 odsto tržišta poljoprivrednih proizvoda, dok je 20 odsto proizvoda, a tu spadaju pšenica, kukuruz, meso i mleko, zaštićeno“, podsetio je Terzić, koji je, govoreći o proizvodnji mleka, zaključio da bi to trebalo da bude okosnica poljoprivrednog i ruralnog razvoja Srbije kao dela zajedničke agrarne politike EU.

– Značaj ovog sektora ogleda se u tome što je proizvodnja mleka među sektorima sa najvećom vrednošću primarne proizvodnje, koji se još dodatno značajno uveća preradom. Zanimljivo je, takođe, da se najzahtevniji standardi, koje treba ispuniti prilikom pristupanja EU, odnose upravo na taj sektor u kojem Srbija ima značajne potencijale za dalji razvoj. Ilustracije radi, godišnje se preradi oko 1,5 milijardi litara mleka, pri čemu mlekare otkupe 59 odsto ponuđenih količina, a 41 odsto se preradi i utroši u domaćinstvima. U proteklih nekoliko godina prerađivački kapaciteti su bili usmereni na unapređenje kvaliteta proizvodnje i kao rezultat tih aktivnosti usledilo je dobijanje dozvole za izvoz na tržišta Rusije, Belorusije i Kazahstana – rekao je Terzić.

Frik Janmat, šef Odeljenja za evropske integracije i ekonomiju Evropske komisije u Beogradu, naglasio je da mesni i mlečni proizvodi iz Srbije da bi se našli na tržištima zemalja Evropske unije moraju da ispune njene standarde i da je u tom segmentu izuzetno važno razvijanje kontrolnih mehanizama kvaliteta mesa i mleka.

– Posebno je važno da se u Srbiji formiraju referentne laboratorije u kojima bi na pouzdan način moglo da se utvrdi da li je mleko zaraženo aflatoksinima. S druge strane, podatak da dominiraju farme sa malim brojem goveda koje su nekonkurentne na tržištu ne iznenađuje jer je to problem koji je karakterističan za sve države, naročito one koje su tek pristupile, ili su u fazi pristupanja, Evropskoj uniji. To je, inače, posledica globalizacije ekonomskih tokova i ne postoji neki magični štapić koji bi to mogao da zaustavi. Ako je za utehu, Srbija bi s tim procesom bila suočena čak i da nije u fazi pridruživanja EU – istakao je Janmat.

Milenko Đurđević, vlasnik Industrije hrane „Đurđević“, upozorio je da se svinjarstvo polako gasi i procenio da ćemo, ukoliko se takav trend nastavi, biti zavisni od uvoza, preciznije iz uvoza ćemo pokrivati čak 70 odsto potreba.

– Država pruža podršku oživljavanju industrijskih kapaciteta, subvencionišući otvaranje novih radnih mesta. Nažalost, to ne čini kada je reč o zapošljavanju u poljoprivredi. Kada bi država za subvencije agraru izdvajala samo deo novca koji obezbeđuje za industriju, drastično bi se smanjio broj farmi sa jednom kravom – bio bi dvostruko manji. Nasuprot tome, broj domaćinstava sa više od 10 krava znatno bi porastao – kazao je Đurđević.

On je naveo da svinjsko meso iz Srbije po kvalitetu i kontinuitetu ponude nije konkurentno na tržištu EU, „iako postoje klanice koje ispunjavaju sve tehnološke standarde“. Zbog toga je istakao da bi Srbija kada je reč o izvozu trebalo da se okrene drugim tržištima čije potrebe i standarde može da ispuni.

Miladin Ševarlić, predsednik Društva agrarnih ekonomista Srbije, postavljajući pitanje da li je Srbija spremna za promene u oblasti proizvodnje mesa i mleka u procesu pridruživanja EU, kategorički je konstatovao da nije i da 99 odsto aktera te priče ne zna šta ih očekuje. Podsetivši na probleme sa aflatoksinima u mleku, sa kojima je Srbija svojevremeno bila suočena, Ševarlić je naglasio da nije trebalo podići dozvoljeni prag aflatoksina u mleku, već je trebalo ići na proširenje postojećih rešenja. Drugim rečima, smatra on, trebalo je uvesti tri klase mleka, pri čemu bi za ono iz prve klase važio nivo aflatoksina dozvoljen u EU. Shodno toj kategorizaciji i cene mleka na tržištu bi bile različite, pa bi potrošači birali koje žele da kupe.

– Primena Prelaznog trgovinskog sporazuma pozitivno će uticati na domaće proizvođače mleka i mesa i na mogućnosti izvoza u države EU. Treba podsetiti da će time naši proizvođači dobiti tržište od sedam miliona potrošača na tacni i jeftine resurse – zaključio je Ševarlić.

*****

Spoljnotrgovinski bilans

Podaci govore da čak 46 odsto poljoprivrednih proizvoda Srbija plasira na tržištu Evropske unije. Sledi tržište CEFTA, na kojem završi oko 34 odsto proizvoda iz Srbije, dok izvoz u ostale zemlje iznosi oko 20 odsto. U periodu od 2006. do 2012. godine izvoz u EU kretao se u proseku oko 48 odsto, a na tržište CEFTA oko 44 odsto. Kad je reč o uvozu, na tržište Srbije najviše poljoprivrednih proizvoda stiže iz EU – u periodu od 2006. do 2012. godine uvoz registrovan sa tog područja kretao se u proseku oko 46 odsto. Na drugom mestu su tržišta ostalih zemalja sa učešćem od 34,3 odsto, a na trećem CEFTA sa učešćem od 20 odsto.

 

*****

Nenad Terzić, rukovodilac Grupe za stočarstvo Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede

– Paralelno sa aktivnostima u vezi sa pridruživanjem Evropskoj uniji biće nastavljena liberalizacija tržišta započeta primenom Privremenog trgovinskog sporazuma. To znači da će 1. januara 2014. godine taj proces biti okončan za sve industrijske proizvode poreklom iz EU kao i za većinu poljoprivrednih proizvoda, dok će za neke od njih biti zadržane carinske stope. Domaći poljoprivredni proizvođači, dakle, nisu ostavljeni bez zaštite, jer smo liberalizovali oko 80 odsto tržišta, dok je 20 odsto proizvoda zaštićeno.

Frik Janmat, šef Odeljenja za evropske integracije i ekonomiju Evropske komisije

– Podatak da u Srbiji dominiraju farme sa malim brojem goveda koje su nekonkurentne na tržištu ne iznenađuje, jer je to problem koji je karakterističan za sve države, naročito one koje su tek pristupile, ili su u fazi pristupanja, Evropskoj uniji. To je, inače, posledica globalizacije i ne postoji magični štapić koji bi to mogao da zaustavi. Ako je za utehu, Srbija bi s tim procesom bila suočena čak i da nije u fazi pridruživanja EU.

Milenko Đurđević, vlasnik Industrije hrane „Đurđević“

– Država pruža podršku oživljavanju industrijskih kapaciteta, subvencionišući otvaranje novih radnih mesta. Nažalost, to ne čini kada je reč o zapošljavanju u poljoprivredi. Kada bi država za subvencije agraru izdvajala samo deo novca koji obezbeđuje za industriju, drastično bi se smanjio broj farmi sa jednom kravom – bio bi dvostruko manji. Nasuprot tome, broj domaćinstava sa više od 10 krava znatno bi porastao.

Miladin Ševarlić, predsednik Društva agrarnih ekonomista Srbije

– Srbija nije spremna za promene u oblasti proizvodnje mesa i mleka u procesu pridruživanja EU i uverena sam da čak 99 odsto aktera te priče ne zna šta ih očekuje. Činjenica je, međutim, da će primena Prelaznog trgovinskog sporazuma pozitivno uticati na domaće proizvođače mleka i mesa i na mogućnosti izvoza u države EU jer će time naši proizvođači dobiti tržište od sedam miliona potrošača na tacni i jeftine resurse.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari