Foto: Privatna arhivaIvica Dulić iz Inicijative „Složno za Hrvatsko nacionalno veće“, u razgovoru za Danas kaže da se u ovoj nacionalnoj zajednici pred izbore za veće koji treba da se dese na jesen, vodi pravi rat botova na društvenim mrežama koji podržavaju Jasnu Vojnić. predsednicu HNV sa jedne i Tomislava Žigmanova predsednika Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini sa druge strane.
Zbog sve većeg sukoba unutar svoje zajednice, dodaje, Hrvati iz Tavankuta okupljeni oko lokalnih institucija – Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Matija Gubec“ i Galerije Prve kolonije naive u tehnici slame, osnovali su pomenutu inicijativu.
“Trenutačna situacija u našoj zajednici dosegnula je vrhunac usijanja zbog dubokog sukoba između vodećih struktura u krovnim institucijama i vodećoj političkoj stranci Hrvata u Srbiji. Prosječnom članu hrvatske zajednice apsolutno je neshvatljivo u čemu je zapravo problem, imajući u vidu da je aktualno vodstvo vijeća provelo dva mandata na čelu HNV-a upravo uz punu potporu te iste političke opcije koja ih je 2018. godine i kandidirala”, kazao je Dulić.
*Sa strane, neupućenima, deluje da je to lični sukob dvoje ljudi.
– S jedne strane, imamo dugogodišnjeg političkog lidera koji je postavio temelje gotovo svih profesionalnih hrvatskih institucija u Srbiji Tomislava Žigmanova, a sa druge strane aktualnu predsjednicu HNV-a koja obnaša i dužnost zastupnice u Hrvatskom saboru Jasnu Vojnić. Odluka naše inicijative „Složno za HNV“ bila je jasna: distancirati se od obiju struja.
Ova se odluka pokazala iznimno hrabrom, ali nas je stavila pod paljbu s obje strane. Politička opcija okupljena oko stranke ne vjeruje u našu neovisnost jer naši vijećnici nisu podnijeli ostavke u HNV-u, već u njemu i dalje sudjeluju i odlučuju po vlastitoj savjesti, zbog čega nas optužuju da surađujemo s vodstvom HNV-a. Istodobno, strana predvođena vodstvom HNV-a smatra da smo proizvod suprotne političke opcije i da radimo u njihovom interesu.
*Ko odnosi moć odlučivanja?
– Struktura oko aktualnog vodstva HNV-a, budući da ono donosi ključne preporuke o financijskim projektima na svim razinama. Upravo s te pozicije moći, s njihove je strane upućen poziv našem vodstvu i predstavnicama udruge na sastanak s jasnom namjerom i ultimatumom: zatraženo je da se pod hitno i potpuno povučemo s našom inicijativom „Složno za HNV“. U suprotnom nam je zaprijećeno da će nas, ustrajemo li u svojim namjerama, skrajnuti na svim razinama – medijski, logistički i financijski. Za naše članove je to bio šok, imajući u vidu veliki doprinos koji smo dali u izgradnju HNV-a u prošlosti. No, umjesto da nas ova prijetnja pokoleba, taj nas je čin ohrabrio. Vrijeme je pokazalo da nismo sami. U protekla dva mjeseca saznali smo da ovakve ucjene i prijetnje nisu bile upućene samo nama, nego i mnogim drugim udrugama u zajednici. Neke su se, nažalost, pod tim pritiskom pokolebale i odustale od svojih namjera, ponajprije zbog posve razumljivog straha za opstanak i uništenje vlastitih udruga.
*Zna li iko zbog čega traje ovaj sukob?
– Mislim da je to pitanje na koje odgovor trenutačno traži cjelokupna hrvatska zajednica na ovim prostorima. Ako bismo bili potpuno iskreni, pravo je pitanje hoćemo li prave razloge ikada do kraja i saznati. U svakom sukobu, pa tako i u ovome, obje strane imaju svoju priču, svoje argumente i svoje viđenje situacije koje plasiraju u javnost. Ono što je sigurno jest da običan čovjek na terenu ne vidi nikakav opravdan razlog za ovoliku razinu podjela i netrpeljivosti, osobito unutar zajednice koja je brojčano mala i koja bi trebala disati kao jedno. Do tada, naša je dužnost ne dopustiti da ti osobni i politički sukobi unište ono što su generacije prije nas mukotrpno gradile na kulturnom i tradicijskom planu.
Dok u širim medijima vlada prividni mir, društvene mreže unutar zajednice doslovno su usijane. Jednakim dijelom, kada malo dublje analizirate tko zapravo generira taj golemi šum, vidjet ćete da većinu objava i komentara s obje strane ostavljaju takozvani botovi. Iznimno je malo realnih, autentičnih osoba koje se pod svojim imenom i prezimenom oglašavaju o ovoj temi. Zbog toga se na društvenim mrežama stvara potpuno lažna slika o masovnosti i stvarnom raspoloženju naroda. To je opasna matrica koja unosi nemir među obične ljude i truje prostor za bilo kakav normalan dijalog.
*Da li ste vi „treća opcija“ ili se ne vidite tako?
– Jesmo li mi doista ta treća opcija ili ne, pokazat će isključivo rezultati predstojećih izbora. Članovi naše inicijative ne vode se političkim kalkulacijama, već isključivo vlastitim instinktom i jasnim nezadovoljstvom koje prepoznajemo među ljudima na terenu. Pokušavali smo i željeli našu inicijativu proširiti i na druga mjesta izvan Tavankuta, no suočili smo se s bolnom spoznajom da se ljudi u manjim sredinama boje i ne žele se javno izložiti i aktivirati zbog straha od odmazde i gubitka financiranja. Zbog toga mi danas preuzimamo tu odgovornost. Koja će uloga inicijative „Složno za HNV“ biti, ovisit će isključivo o volji i hrabrosti naših Hrvata koji će izaći na ove izbore.
Mi čvrsto vjerujemo da cjelokupna hrvatska zajednica ne smije ovisiti o volji jednog centra. Naše je stajalište da bi svaki kraj u kojem Hrvati žive trebao imati svoje autentične predstavnike – od Sjeverne i Zapadne Bačke, preko Srijema i Banata, pa sve do Beograda i Niša. Smatramo da bi se svaka regija trebala osnažiti, formirati svoje liste i sama animirati zajednicu na svome terenu. Naša je zajednica geografski iznimno razuđena i brojem mala, te je izrazito opasno i štetno kada se sve centralizira i rješava iz jednog ureda.
*HNV je osnovan 2002. godine, a krajem ove godine ističe mandat petom sazivu. Hrvatska zajednica bila je među četiri manjine koje su svoje predstavnike birale putem elektorske skupštine. Sada se zbog sve manjeg broja Hrvata to menja?
– Osobno smatram da je elektorski sustav loš i pretjerano kompliciran. On u startu ograničava pluralizam jer se svodi na najviše dvije liste, a ishod ovisi isključivo o tome tko je i kako unaprijed okupio elektore, što ostavlja malo prostora za stvarnu demokratsku raspravu. Međutim, nakon posljednjeg popisa stanovništva iz 2022. godine, situacija se dramatično promijenila. Broj Hrvata u Srbiji smanjio se za gotovo trećinu i trenutačno iznosi 39.107. Paradoksalno, zbog tog smanjenja i zakonskih proporcija, broj upisanih u Poseban birački popis sada automatski prelazi zakonski prag, što znači da ćemo na predstojećim izborima prvi put birati članove HNV-a izravno – na biračkim mjestima. Naše dvije udruge aktivno su sudjelovale u svim dosadašnjim sazivima, uvijek osiguravajući desetak svojih elektorskih kandidata.
*Kako je danas biti Hrvat u Srbiji?
– Biti Hrvat u Srbiji danas, na razini običnog čovjeka, zapravo se ne razlikuje od života bilo kojeg drugog građanina, bio on Hrvat ili Srbin. Svakom je čovjeku najvažnije da ima uređenu državu, siguran posao i mogućnost da živi normalnim, dostojanstvenim životom.
Iako ispred naše inicijative nemamo ambicije baviti se „visokom politikom“, svjesni smo da ulazak u bilo koji javni angažman donosi i ovakva pitanja koja nam nisu u primarnom fokusu. Naš je fokus isključivo naša lokalna zajednica. Pritom treba imati na umu da su Hrvati u Srbiji sastavljeni od nekoliko subetničkih skupina i da odgovor na ovo pitanje možda nije isti za sve, posebice za one koji su se doselili u vrijeme Jugoslavije u veće gradove.
Mi na sjeveru Bačke imamo drukčiju povijest. Moji su preci na ove prostore doselili prije više od 350 godina – moj se prvi predak ovdje spominje još oko 1680. godine. Živeći na ovome tlu, naši su stari promijenili pet država, a da se nikada nikamo nisu selili. Kada pustite tako duboko korijenje u povijest nekoga mjesta, onda ste tu doista svoji na svome.
*S jedne strane država deluje zainteresovano da ulaže finansije u bitne stvari za Hrvate u Srbiji, poput kuće Bana Jelačića u Petrovaradinu, ali sa druge strane svakodnevno se u režimskim medijima može čuti kampanja protiv nepostojećih ustaša, ali i protiv Hrvata koji se predstavljaju kao neprijatelji Srba.
– Želim posebno naglasiti jednu stvar: unatoč ponosnom očuvanju i njegovanju vlastitoga nacionalnog identiteta, kulture, tradicije i jezika, mi smo uvijek bili, i danas jesmo, apsolutno lojalni građani države u kojoj živimo i radimo. Naša privrženost lokalnoj zajednici i domovini nikada nije bila upitna. Naravno, svako spominjanje „ustaša“ s jedne ili „četnika“ s druge strane izaziva nelagodu i strah kod pripadnika nacionalnih manjina, bilo da je riječ o Srbima u Hrvatskoj ili Hrvatima u Srbiji. Kada neki političar u javnom prostoru koristi takve etikete i sve Hrvate naziva ustašama, mi to oštro osuđujemo. Za nas postoje samo dvije vrste ljudi: dobri i loši. I u jednom i u drugom narodu ima i jednih i drugih i apsolutno je nedopustivo generalizirati i nanositi kolektivnu krivnju bilo kome.
Spomenuli ste ulaganje države i obnovu rodne kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu. To je iznimno važan spomenik kulture za našu zajednicu. Istodobno, slušamo i o izgradnji i obnovi dvadeset kulturnih centara za Srbe u Hrvatskoj. To su pozitivni pomaci, ali se iskreno moramo zapitati: koliko se na obje strane zapravo posvećuje pažnje živom čovjeku i živoj zajednici? Opstanak i budućnost jednog naroda neće osigurati samo sagrađeni zidovi i kuće, nego ljudi koji u njima borave. Ako jedna zajednica ostane bez ljudi, tada nam ni centri ni kuće neće biti od koristi. Naravno da je infrastruktura neophodna, ali fokus politike i potpora mora biti usmjeren na čovjeka koji ovdje živi, radi i želi odgajati svoju djecu.
*Na koji način treba graditi poverenje između dva naroda?
Osobno sam, i tijelom i dušom, vezan za očuvanje naše tradicijske kulture, naših nacionalnih i vjerskih vrijednosti. To nije samo moj posao, to je moj životni poziv. I upravo u tome vidim ključni odgovor na vaše pitanje. Smatram da se istinsko povjerenje između dvaju naroda ne gradi velikim političkim deklaracijama za govornicama, nego izravnim susretom ljudi i otvorenim predstavljanjem onoga što jesmo. Kada s ponosom, ljubavlju i bez ustručavanja predstavljate i promovirate svoju kulturu većinskom narodu u sredini u kojoj živite, vi zapravo otvarate vrata upoznavanju i razumijevanju. Kultura ima tu jedinstvenu moć da spaja.
Naša izvorna tamburaška glazba, pjesma, nošnje i naša autentična umjetnost u tehnici slame – sve su to univerzalni jezici koje svatko razumije i poštuje. Mi u Tavankutu to činimo svakoga dana, kroz svaku izložbu, svaki koncert i svaki susret. To je naš put, jedini ispravan i jedini koji donosi trajni mir i suživot.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
