
U pokušaju da razume i odupre se udarima studentskog bunta koji neumoljivo i svakim danom sve jače ugrožava režim, Aleksandar Vučić izgovara pred narodom brojne neistine, predstavljajući sebe istovremeno kao žrtvu ali i onoga čija dela će u istoriji ostati upamćena kao dela velikog i značajnog državnika, u najpozitivnijem smislu. Poslednji u nizu takvih slučajeva je poređenje sa čuvenim Šarl De Golom, predsednikom Francuske.
Predsednik Srbije je pritom, osim što se stavio u ravan sa Šarl De Golom, omalovažio značaj i veličinu studentskih protesta 1968. godine.
Obraćajući se građankama i građanima Severnobanatskog i Srednjebanatskog okruga u okviru dvodnevne turneje tim krajem Srbije, Vučić je ispričao da je 1968. bila godina „nekog ludila u svetu i nejasnih motiva za različite revolucije, studentske i svakakve, a da su u Frnacuskoj bile najveće demonstracije“.
– Veliki lider Francuske Šarl de Gol, suočio se sa 11 miliona demonstranata, dođu takvi trenucu u istoriji dogodi se, tri meseca kasnije pobedio je na izborima, samo strpljenje, samo mir, naveo je Vučić.

„Jedina analogija između Francuske 1968. i Srbije 2025. je pouka da kada studenti ustanu protiv lidera, on završava karijeru“
– Za početak, kada se neko poziva na istorijske događaje, bilo bi dobro da ih poznaje. Dakle, analogija sa događajima u Francuskoj 1968, godine po meni nema baš nikakve osnove – ocenjuje za Danas Žarko Korać, profesor Univerziteta u Beogradu u penziji.
Prvo, identifikovati se, makar indirektno, sa Šarl De Golom, jednim od autentičnih heroja Drugog svetskog rata, je neukusno, da ne kažem nešto teže, dodaje.
– Drugo, demonstracije u Francuskoj koje su počele na univerzitetu, bile su izrazito levičarske. Protiv kapitalizma, kako su govorili i “američkog imperijalizma”. Gde je tu sličnost za zahtevima studenata u Srbiji koji traže funkcionalnu pravnu državu i poštovanje zakona? I borbu protiv korupcije. Treće, pričati o “ludilu u svetu” kao uzroku demonstracija u francuskoj 1968. godine, znači uvoditi pojmove psihopatologije u tumačenje političkih dogašaja. Što je ne samo opasno, već može Vučiću da se vrati kao bumerang. Jer se onda postavlja pitanje, šta je sa “ludilom” političkih lidera, pa recimo i u Srbiji? – objašnjava sagovornik Danasa.
De Gol jeste raspustio skupštinu i ubedljivo pobedio na izborima, napominje, ali je njegova politička karijera tada bila u suštini završena.
– Rigidan i vrlo konzervativan, izgubio je vezu ne samo sa mladošću Francuske, već i većinom Francuza. Sledeće godine je raspisao referendum o reformi državne uprave, izgubio ga, dao ostavku i završio političku karijeru. Jedina analogija između Francuske 1968. godine i Srbije 2025. godine je pouka, da kada studenti i mladost jedne zemlje ustanu protiv lidera te zemlje, njegova politička karijera je završena, prihvatao on to ili ne. Jer niko nije dobio bitku sa budućnošću jedne zemlje. Istorija će se samo ponoviti – zaključuje Žarko Korać.

„Prvo Tito, pa De Gol…“
Prema rečima Janka Baljka, reditelja i profesora Fakulteta dramskih umetnosti, Vučić je ovim poređenjem visoko podigao lestvice.
– Prvo Tito, pa Šarl de Gol. Visoko podignute lestvice. Lepo je što se nada. Nada umire poslednja. Nažalost po njega istorija će ga pamtiti sasvim drugačije a studenti i građani su mu već dali nadimak i smestili na tamnu stranu istorije – ističe za Danas Janko Baljak.
Dokaz da Vučić ne oseća puls mladosti, naš sagovornik vidi u njegovom opisivanju događaja iz 1968.
– Ništa tu nije bilo ni ludo ni nejasno. Bio je to jedan od najveličanstvenijih buntova za slobodu u modernoj evropskoj istoriji – zaključuje naš sagovornik.

„Šarl De Gol je podigao Francusku iz pepela a Vučić je bio sitnošićardžijski ratni huškaš“
Svetomir Nikolić iz PP Solidarnost za Danas kaže da je Šarl De Gol bio veliki antifašista i čovek koji je Francusku podigao iz pepela tokom Drugog svetskog rata, dok je, napominje, „predmetna nenadležna institucija, kako ga je precizno oslovio plenum studenata pravnog fakulteta, bio sitnošićardžijski ratni huškaš tokom najsramotnije serije ratova u celokupnoj istoriji našeg naroda“.
– Hrabrost i snaga koju je Šarl De Gol pokazao kada je odlučio da okonča kolonijalnu okupciju Alžira i suoči Francusku sa svim posledicama tog čina ne može ni na koji način da se uporedi sa nizom kukavičkih ustupaka i bujice laži našeg državnog vrha kada je reč o Kosovu. Ipak, ono što je najvažnije u ovom slučaju je da francuski predsednik nije bio na vrhu koruptivne paradržavne piramide vlasti odgovorne za niz afera od kojih je upravo pad nadstrešnice u Novom Sadu, prilikom kog je poginulo 15 ljudi, ta kap koja je prelila čašu i izazvala demonstracije i pobunu studenata, dok individua koja je nažalost zvanično naš predsednik to jeste – objašnjava naš sagovornik.
Zato je ovo poređenje potpuno neadekvatno, zaključuje, jer je on sada kao kapetan gusarskog broda koji tone i koji ubeđuje svoju posadu da ne paniči, da on drži sve pod kontrolom, dok sa druge strane gleda kako da se prvi dokopa čamca za spasavanje u kritičnom momentu.
– Šarl de Gol jednostavno sebi nikad ne bi dozvolio da tako nisko padne – zaključuje Svetomir Nikolić.
Inače, ovo nije prvi put da se Aleksandar Vučić dovodi u vezi sa čuvenim Šarl De Golom. Brojne javne ličnosti pravila su takva poređenja u periodima naklonosti prema njegovoj politici u prethodnoj deceniji. Uglavnom, zbog kosovskog pitanja i problema.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.