Kombinujući Internet i biotehnologiju, etiku i filozofiju brazilski umetnik Eduardo Kac već četvrt veka pomera granice umetnosti. Jedan od njegovih najkontroverznijih radova je GFP Bunny, odnosno laboratorijski uzgojen albino zec koji u mraku isijava zelenu svetlost, a u zagrebačkoj galeriji C.

Kombinujući Internet i biotehnologiju, etiku i filozofiju brazilski umetnik Eduardo Kac već četvrt veka pomera granice umetnosti. Jedan od njegovih najkontroverznijih radova je GFP Bunny, odnosno laboratorijski uzgojen albino zec koji u mraku isijava zelenu svetlost, a u zagrebačkoj galeriji C.A. nedavno je predstavio svoj višegodišnji projekat kojim prati reakcije i implikacije koje je izazvalo rođenje tog stvora.
Kreacija zeca koji zbog usađenog gena pacifičke meduze odašilje fluorescentnu zelenkastu svetlost, samo je jedan od projekata Eduarda Kaca, koji izaziva žučne polemike i preispituje društvenu odgovornost i komunikacijske procese. Bez obzira na to da li stvara projekte koji se zasnivaju na upotrebi Intreneta ili najnovijih biotehnoloških otkrića, Kac u svojim radovima uvek pokušava da isprovocira diskusiju o važnim društvenim pitanjima.
„Došli smo do stanja kulture u kome je teško odvojiti ono što smo nekada shvatali kao život od onoga što smo nekada shvatali kao tehnologiju. Ta podvojenost i opozicija više ne funkcionišu na većini društvenih nivoa. U medicini, recimo, kloniranje i genetsko modifikovanje produžavaju ljudski život… U nizu slučajeva, nailazimo na novo tumačenje pojmova prirodno, ljudski, uobičajeno… A šta je tek s umetnošću? Umetnost u 21. veku ne može da se svodi na razgovore i predstavljanje tih problema. Umetnici moraju da rade s istim alatima kojima se kreira stvarnost u kojoj živimo“, objašnjava Kac za radio Dojče Vele. Transgenetičkog zeca, Kac je nazvao Alba, jer ta reč osim što označava „belu boju“, ima i značenje „izlazak sunca“, čime implicira početak novog doba. Naravno, ne sviđa se svima Kacovo promišljanje naše budućnosti u sadašnjosti. Neke grupe za zaštitu životinja čak su pozivale na bojkot Kacovog zagrebačkog gostovanja, ali on tvrdi da, što se tog aspekta njegovog rada tiče, niko ne mora da se brine.
„Životinjama se ne nanose povrede u procesu stvaranja, recimo, fluorescentnog zeca. Život se ili stvori ili ne. Tako da se ne može govoriti o proizvodnji mutiranih čudovišta koja pate zbog umetničkog čina. Aktivisti za prava životinja nisu se pre bunili protiv ovog rada. Štaviše, kada je TV mreža ABC tražila od čuvene organizacije PETA da iznese stav o ovom projektu, odgovorili su da on čak služi njihovim ciljevima jer skreće pažnju na patnju laboratorijskih životinja uopšte. Ali ja ne želim da služim nečijoj svrsi. Ja sam umetnik koji samo stvara svoj rad“, ističe Kac.
Ali, problema ipak jeste bilo – kada je Kac trebalo da preuzme Albu iz francuske laboratorije u kojoj je stvorena, i da je udomi kod kuće direktor laboratorije je – bez obrazloženja – odbio da dozvoli iznošenje zeca – što Kac smatra cenzurom:
„Zašto je on odlučio da cenzuriše moj rad, nikada neću pouzdano saznati. Mogu samo da spekulišem da se bojao odjeka koje bi projekat mogao da izazove u medijima. A pažnju medija je u stvari mnogo više privukla upravo cenzura, a ne kreacija zeca.
Zbog te odluke Kac nije mogao da nastavi projekt čija je sledeća faza trebalo da bude socijalizacija zeca, koja bi pokazala da i laboratorijski stvorene transgenetičke životinje mogu da ostvare emocionalni i kognitivni život. Umesto toga, on se upustio u borbu za oslobođenje zeca: oblepio je Pariz protestnim plakatima, na svoj američki dom okačio je zastavu sa siluetom zelenog zeca (to se događa u trenutku kada se zbog američke invazije na Irak na većini kuća vijori nacionalna zastava), a beleži kako štampa u raznim delovima sveta na različite načine interpretira priču – upravo ta dokumentacija je i predstavljena na zagrebačkoj izložbi.
Prvi dolazak tog zanimljivog brazilskog umetnika u ovaj deo Evrope bio je i dobra prilika za upoznavanje njegovih drugih projekata: „Davne 1994. godine napravio sam rad „Teleportacija nepoznate države“ koji se sastoji od biljke smeštene u tamnoj prostoriji. Biljka svetlost potrebnu za fotosintezu dobiva isključivo putem slike koju stvaraju kamere uperene u nebo niza svetskih gradova koje aktiviraju posetioci veb stranice na kojoj se može pratiti i rast biljke. Tako da recimo iz Zagreba možete da šaljete svetlost neba Pariza biljci koja se nalazi u Njujorku“, pojašnjava Kac.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari