Venecija: Simbolika i asocijacije Jana Fabra 1

Susret sa Venecijom posle nekoliko decenija je uzbudljiv ne samo kao podsećanje na neprolaznu lepotu grada, koji je lepši nego što je ostao u sećanju, već iz zbog 57. venecijanskog Bijenala umetnosti i pratećih izložbi raspoređenih po celom gradu.

Vozeći se Kanalom Grande, pod tmurnim nebom i malo jačim vetrom, jedan manji transparent na ne tako velelepnoj palati je davao do znanja da je u toku izložba Jana Fabra Staklo i kost skulpture 1977-2017. Sećajući se njegove blistave bronzane skulpture velike kornjače sa malim jahačem (U potrazi za utopijom) na glavnom trgu u Firenci prošle godine, uputili smo se u manastir Svetog Gregorija koji se nalazi između dva mosta Akademije i Dogana. Tri kustosa i tri svetska muzeja su se udružili da prezentiraju preko 40 skulptura poznatog belgijskog vizuelnog umetnika, skulptora, performativnog umetnika, režisera, koreografa i pisca rođenog u Antverpenu 1958.

Izložba još nije bila zvanično otvorena, drugih posetioca nije bilo, vladala je skoro apsolutna tišina. U sredini unutrašnjeg vrta, bivšeg benediktanskog manastira, dočekuje nas skulptura od zelenog murano stakla Sveti balegar sa drvetom lovora (skarabeja i drvo života). U prizemlju, kojeg zapljuskuju talasi Grand Kanal i kroz čije prozore se vidi ikoničan pogled na Veneciju, nalaze se skulpture od stakla sa ponekim životinjskim kosturom iz ciklusa Planeta, Golubice mira koje seru i leteći pacovi i Katakombe mrtvih uličnih pasa pune simbolike i asocijacija. Impresivno deluje osvetljen krst sastavljen od skarabeja različitih nijansi zelenog murano stakla sa kosturom zmije u sredini (Krst bašte uživanja). Sam izolovan, zaustavlja lutajući pogled pomalo uznemirenog posetioca i prisiljava ga da zastane bilo da se divi lepoti ili da razmišlja o simbolici. Početna nelagodnost spoznaje da su pitanju ljudske ili životinjske kosti ili skeleti se polako povlači pred umetnikovom kreativnom pristupu upotrebe materijala i radoznalošću da se vidi ono što nam je nevidljivo a što svi posedujemo.

Na gornjem spratu, u hodniku, 16 lobanja (ljudskih) od bic plavog stakla, poređanih pored prozora, u zubima drže skelete životinja koje simbolizuju srednjovekovne gilde Antverpena. Preko puta njih u ćoškovima su forme dugačkih kabanica sa kapuljačama (Kaluđeri) sastavljene od kostiju isečenih na tanje ili deblje šnitove različitih nijansi i tekstura koje prazno i sablasno stoje u prostoru. U jednoj od soba je veliki originalni čamac iz Konga (Kanu) obložen kostima (ljudskim), umetnikov komentar na kolonijalizam Belgije, sa veslima od stakla na čijem kraju su plave staklene šake.

Izložba je velika, upečatljiva i provokativna, odražava umetnikovu dugodecenijsku preokupaciju metamorfozama, transformacijama koje se dešavaju tokom života, interakciji između ljudskog, životinjskog i biljnog života, povezivanjem prošlosti i sadašnjosti, života i smrti.

Izlazimo pomalo ošamućeni, nesigurni da smo sve videli, a kiša samo što nije pala. Bezbroj izložbi su tek pred nama, ali kad se budu sveli računi, ovo će biti izložba koja se dugo pamti i o kojoj se dugo razmišlja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari