Hedonizam Aleksandra Atanasijevića: Posle treninga idem u bure sa ledom 1foto: Srđan Stevanović /Starsport

„Posle treninga u toku dana spavam i odmaram se do drugog treninga, a posle drugog idem ili u saunu ili u bure sa ledom. To su neki svakodnevni rituali profesionalnog sportiste, ali isto tako ja u tome uživam i to je nešto što mi zaista prija“, priča za naš dodatak Prijatno Danas Aleksandar Atanasijević, korektor odbojkaške reprezentacije Srbije.

Aleksandar je u karijeri nastupao za Partizan, Peruđu, a trenutno živi u Poljskoj, gde nastupa za klub Belhatov.

Slobodno vreme posvećeno oporavku

Nemam previše slobodnog vremena i ne znam da li je to loše ili dobro, ali u odbojci čim se završi klupska sezona, počinje reprezentativna. Nemamo previše slobodnih dana da se posvetimo sebi, da odemo na neki duži odmor, duže letovanje, da uživamo sa prijateljima.

Raspored nam je stvarno paklen, a što se tiče neke svakodnevice između dva treninga – maksimalno sam posvećen oporavku i ono što me čini srećnim su ti pokušaji da se bolje i brže oporavim.

To mi je sad kao neki hobi – pokušavam da vodim računa o ishrani, da koristim neke najsavremenije mašine za oporavak… To je nešto čime se trenutno zanimam u slobodno vreme i dok god traje ta sportska karijera, moram tome da se posvetim kako bi ostvario što bolji uspeh.

Režim ishrane svaki dan isti

Ne menjam previše svoju ishranu, svaki dan jedem manje-više iste zdrave stvari. Ujutru su to žitarice, bademi i lešnici. Za ručak uvek jedem ugljene hidrate, najčešće je to neka pasta ili riža.

Uveče jedem ili neku salatu, ili ako je dobro prošla utakmica, ako sam zadovoljan treningom tog dana – sebe počastim sa picom ili nekom hranom koja bi mi u tom trenutku pričinjavala zadovoljstvo. Što se pića tiče, alkohol ne konzumiram i gledam maksimalno da ga izbegavam.

„Svako jutro kad ustanem, prvo što radim je da skuvam sebi kafu. Uz kafu čitam novine, trudim se da pratim sva moguća dešavanja u Srbiji. Imam i ritual da obavezno posle prvog dana treninga idem u bure s ledom. Raspored je baš gust sa utakmicama i treninzima tako da telo ne bi moglo da izdrži ukoliko ne vodimo računa o njemu.

Beograd sa porodicom i prijateljima

U Beograd dolazim na kraju sezone, u maju, odmah nakon poslednje utakmice sa klubom. Od maja do septembra sam tu sa nekim manjim prekidima jer kreće reprezentativna sezona.

Ako dobijemo neki dan pauze, to iskoristim da se vidim sa prijateljima i porodicom jer nemam toliko prilike da budem sa porodicom često preko godine. Taj period u Beogradu koristim da budem što više sa njima, sa izađem negde sa društvom.

Posle treninga ukoliko postoji šansa i ako sam sutradan ujutru slobodan, volim da odem sa prijateljima u jednu malu vinoteku na Vračaru, u Birčaninovoj. To je neko mesto gde nema previše ljudi i dovoljno je povučeno.

Tu imam priliku sa prijateljima da uživam i tako da iskoristim slobodno vreme. A između dva takmičenja u reprezentaciji pokušam da odem na more ili neki produženi vikend.

Aktivan odmor

Na zimovanje ne idem jer uvek imam treninge i utakmice sa klubom u tom periodu. Sa devojkom svake godine menjam destinaciju za letovanje, uvek volim da posetim neke nove zemlje i gradove… Isto tako, trudim se da taj odmor ne bude pasivan već aktivan koliko je to moguće, iako nekad dođemo na taj odmor iscrpljeni. Neko idealno mesto za mene gde imam mir i mogućnost da se zaista opustim je Beograd, to je mesto u kom se ja najlepše osećam. Ti trenuci sa prijateljima u Beogradu ne mogu da se porede ni sa jednim mestom na svetu.

Nemanjići i Senke kad Balkanom

Pre neki dan sam završio seriju „Nemanjići“ i odgledao epizode koje nisam imao priliku da gledam ranije. Uvek sam voleo srpsku istoriju, ona me je kao malog i zanimala, pa sam išao i u osnovnoj školi na takmičenja iz istorije. Da se nisam bavio odbojkom, bio bih istoričar ili nešto što ima veze sa tim. Tako da mi se serija baš svidela, nju bih preporučio. Na putovanjima najčešće imam vremena da gledam serije i filmove, a nešto što sam najskorije gledao je „Witcher“. Od srpskih serija bih još izdvojio i „Senke nad Balkanom“, koja drži pažnju i koja je po meni nešto neverovatno, gde je pomešano toliko dobrih likova, istorije… Svaka čast Bjelogrliću na onome što je tu napravio!

Naša muzika

Verovatno kao i svi sportisti, najviše slušam našu muziku. Da li je to pop ili narodna, nije važno. Jednostavno i kad sam u Beogradu, najbolji mogući način da izađeš u grad i da se osećaš kao kod kuće je uz svoju muziku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari