Za one koji to možda ne znaju – u pitanju nije operska pevačica, već glumica. Jedna od retkih kojoj ovaj epitet u potpunosti pristaje zbog slične vrste težine, raskoši i harizme ličnosti, kakvu obično nose samo operske dive.

Jasna Đuričić sa njima deli još nešto – neretko u svojim predstavama (pa i filmovima) ona peva i to jednako dobro kao što glumi. Stoga bi zapravo kabare, onaj vrhunski, koji je koliko umetnost istovremeno i oštra društvena satira, mogao biti njena idealna predstavljačka forma, a ona nešto poput legendarne Marlen Ditrih. I zaista, svojom pojavnošću Jasna Đuričić najviše asocira na zanosne glumice zlatnog doba Holivuda, ne obavezno vrhunske lepotice, ali zanosne i fatalne zavodnice. Ili, možda, pre ima upečatljivost pojave jedne Hane Šigule.

U jednom od najlepših prikaza njenog lika i dela, pozorišna kritičarka Branka Krilović ovako je opisala: „Izgledom pripada tipu zapadnoevropske glumice. Čisto lice, nenašminkan pogled, samo vrisak karmina. Obavezno crveno kojim je toliko puta, nepogrešivo, sred scene, obojila usne i unela purpur u sivu paletu bola. Karmin i cigara. Kakva šarmantna ekološka prestupnica!“

Jasna Đuričić dobitnica je Dobričinog prstena, verovatno najvažnije ovdašnje (pozorišne) nagrade za životno delo, iako je za ovakvo svođenje računa kad je ona u pitanju još uvek rano. I sama je prokomentarisala nešto u tom smislu: „Do sada su je dobijali veliki glumci, stariji od mene, pokosile su mi se noge malo. Ne mislim da je nisam zaslužila – imam mnogo nagrada, gotovo sve, ali ova nosi posebnu težinu.“

Rođena je 16. aprila 1966. u Rumi. Završila je Akademiju umetnosti u Novom Sadu u klasi profesora Branka Pleše, a sada je profesorka na toj akademiji. Bila je stalni član novosadskog Srpskog narodnog pozorišta, potom i prvakinja ovog teatra, da bi životni poziv nastavila kao samostalni umetnik. Njene pozorišne uloge obeležene su, između ostalog, saradnjom sa rediteljem Tomijem Janežičem i dramskom spisateljicom Milenom Marković. Štaviše, ima epitet Milenine glumice, jer je igrala u njenim dramama „Nahod Simeon“, „Brod za lutke“, „Šuma blista“, kao i u filmu „Beli, beli svet“, za koji je Milena pisala scenario. Od ovog filma počinje i njena češća „upotreba“ u sedmoj umetnosti („Krugovi“, „Odumiranje“, „Varvari“), a i pre i posle njega bilo je na televiziji. U braku je sa glumcem Borisom Isakovićem. Ima kćer Unu.

A o njenoj umetnosti glume Branka Krilović napisala je i ovo: „I najsnažnija stanja može da plasira haiku gestom… Natprosečne moći transformacije… Glumica sto deset posto, što bi rekla rediteljka Ana Tomović. Jasna Đuričić, autentična scenska diva, vlastitog, pa hajde, i evropskog formata.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari