Zakon o zabrani diskriminacije, usvojen u martu 2009. godine, postao je ključni domaći propis u oblasti sprečavanja diskriminacije, a njegova puna primena trebalo bi da usledi u 2010. godini. Zakon je ustanovio Poverenika za zaštitu ravnopravnosti kao samostalan i nezavisan organ.

Narodna skupština Republike Srbije ima obavezu da izabere poverenika u roku od šezdeset dana, počevši od 1. januara 2010. godine. Poverenik za zaštitu ravnopravnosti će imati odlučujuću ulogu u nadziranju primene Zakona i biće ovlašćen da prima i razmatra predstavke građana. Njegova uloga će, između ostalog, biti da oceni da li je do diskriminacije došlo u pojedinačnom slučaju, kao i da sprovodi mere zaštite u skladu sa zakonom.

Prvu, i do pre neki dan jedinu kandidaturu za poverenika, onu Gorana Miletića, dugogodišnjeg aktivste i stručnjaka za zaštitu ljudskih prava koji je aktivno učestvovao u lobiranju za usvajanje Zakona, formalno je predložila Liberalno-demokratska partija. Zakonom je, inače, predviđeno da kandidate predlažu poslaničke grupe. Miletićevu kandidaturu podržava i oko 160 organizacija civilnog društva.

Tokom nedelje iza nas proces nominacije kandidata krenuo je zabrinjavajućim tokom. Posle isteka Zakonom predviđenog roka, Demokratska stranka kandidovala je dr Milutina Đuričića, pravnika koji se zaštitom ljudskh prava i diskriminacijom nikad nije bavio, niti se javno zalagao za uvođenje Zakona.

Koalicija protiv diskriminacije pozvala je zato političke partije da podrže kandidata za poverenika koji ispunjava sve zakonske uslove i koga podržavaju organizacije koje se bave pravima manjinskih grupa i ljudskim pravima. Apelovala je na Demokratsku stranku da povuče svoj predlog za kandidata jer ne uživa podršku korisnika Zakona o zabrani diskriminacije, ali i zato što se čini da ne ispunjava Zakonom propisane uslove za izbor.

Prema podacima kojima raspolaže Koalicija, a koji su dostupni na internet stranici Ministarstva za ljudska i manjinska prava, kandidat Demokratske stranke ne ispunjava zakonske uslove u pogledu profesionalnog iskustva u oblasti ljudskih prava, jer se nije bavio diskriminacijom, manjinskim ili ljudskim pravima u periodu od 10 godina. Istovremeno, ovaj kandidat nema podršku onih grupa stanovništva radi čije zaštite je Zakon o zabrani diskriminacije usvojen, što ga lišava moralnog legitimiteta za izbor na ovu funkciju.

Imajući u vidu skoriji odnos zapadne međunarodne zajednice prema procesima uspostavljanja vladavine prava i zaštite ljudskih prava u Srbiji, kao i ignorišući odnos, Demokratske stranke i Borisa Tadica prema nekim drugim zahtevima organizacija civilnog društva, pre svega zahtevu za usvajanje rezolucije o Srebrenici, te visok stepen „tolerancije“ koje vladajuće LSV i G17 plus i opoziciona LDP imaju prema problematičnim potezima DS i njenih zvaničnika kada su u pitanju nediskriminacija i zaštita ljudskih prava, ima razloga za zabrinutost. Iako na njihovom poštovanju u Srbiji formalno i dalje insistira, zapadna međunarodna zajednica u praksi sve češće vladajućoj eliti, koju sada čine i okosnice Miloševićevog režima, progleda kroz prste za vrlo krupne propuste, u čemu je u stopu prate pojedine parlamentarne stranke koje su birače i reputaciju stekle zalaganjem za isto.

Opravdano je zato pitati se da li će u izboru poverenika biti poštovana procedura, i da li će neko biti upozoren ili kažnjen ako ne bude. Da li će biti izabran najbolji kandidat, Goran Miletić, koji se materijom bavi već deceniju, ili dr Milutin Đuričić, koji se materijom nikad nije bavio, i koji se nije borio za usvajanje Zakona. Ne govori li i činjenica da je posle roka predložen relativno nepoznat kandidat o tome koliko je DS zaista stalo do suzbijanja diskriminacije u Srbiji.

Biće interesantno pratiti da li će predstavnici zapadne međunarodne zajednice i manjih parlamentarnih stranaka, koje inače mogu da utiču na ishod, na ovaj važan izbor uopšte obratiti pažnju i uložiti neke resurse. Pokazale bi tako da im proces uspostavljanja vladavine prava u Srbiji još uvek nešto znači.

Inače, u vladajućoj koaliciji su G17 plus, ali pre svega LSV, koje imaju proceduralnu mogućnost da predlog DS ne prođe skupštinske odbore, što je vrlo važno imati u vidu. Biće ovo test njihove formalne, a u slučaju LSV ranije i u praksi doslednije borbe za nediskriminaciju. Pa, i test za LDP. Da se vidi da li se sve svodi na sad već više puta oprobano: „Mi smo to i to predložili vladajućoj većini, ali na DS nemamo nikakav uticaj, pa od tog predloga zato nema ništa, no ipak i dalje podržavamo vladine pro EU poteze“ . Bez transparentne naznake kako kažnjavaju neevropske poteze ili ignorisanje njihovih inicijativa od strane DS.

U filmu Big Lebovski postoji scena kad Džef Bridžis i njegovi prijatelji pokušavaju da srede posla oko neke sahrane dok ih zaposleni iz pogrebne firme non-stop zavrću. U jednom momentu Bridžisu pada roletna na oči i kaže im: „Čujte, jesmo ožalošćeni, jesmo sluđeni, al’ nismo glupi.“

Autorka je direktorka Centra za evroatlantske studije iz Beograda

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari