Kada su krajem 20. veka pojedini autori poput Hantingtona i Fukujame pisali o „sukobima civilizacija“ i „kraju istorije“, hteli su da naznače neminovnost i univerzalnost principa slobodnog tržišta i deregulacije kao trase ka demokratskom društvu. Danas čak i najtvrdokorniji protivnici države blagostanja, uključujući i pomenutog Fukujamu, kao i Bžežinskog, ističu u svojim tekstovima značaj i potrebu, svojevrsnih, levih skretanja. Vrednosti i taktike za koje su se zalagali dok je padala „crvena zavesa“ evoluirale su u ono što Ron Pol, jedan od republikanskih kandidata za glavnog kandidata na predsedničkim izborima, naziva fašizmom korporacija i autoritarne vlasti. U svetlu levih skretanja ovih ličnosti, kao i pojavom brojnih društvenih pokreta, Srbija ostaje anemična.


Nestanak socijalističke Jugoslavije značio je i prihvatanje pomenutih ideja neoliberalizma kroz nacionalističku demagogiju. Sva kasnija nastojanja da se (nacional)socijalistička vlast Miloševića sruši okupljala su koalicije koje su u sebi imale najmanje ideologije obojene crvenim. To govori da je, sa izuzetkom određenog dela intelektualne elite, ostatak društva uspešno povezao nacionalizam sa nasleđem socijalizma, a da zapravo nije razumeo šta se zaista dogodilo. Promene iz 2000. godine bile su pokušaj bezustavne konsolidacije institucija u cilju evropskih integracija, a rezultirale su učvršćivanjem narodnjačkog konzervativizma.

Uzalud svi napori zaposlenih u Jugoremediji, uzalud nastupi Zagorke Golubović, uzalud i ekstremizam anarhosindikalista koji deluje tragikomično u odnosu na grčka gibanja. Prosečan čovek još uvek kao da ne razume kapitalizam kao fenomen, a kamoli određene ideološke interpretacije kapitalizma. Da stvar bude još gora, ni najveće stranke nisu sigurne gde su na ideološkom spektru. Razlozi zašto je to tako imaju svoje uzroke u politici petooktobarskih promena, ali i u daljoj prošlosti koja cementira dublje i snažnije.

U Srbiji postoje dve vrste levičarenja kod prosečnog čoveka. Jedna je jugonostalgičarskog karaktera i ona je po prirodi stvari agrarnog tipa i angažuje se tek pod pretnjom spoljašnje opasnosti. Dok Marksova prorokovanja priželjkuju revolucije u urbanim sredinama, ruska, jugoslovenska, kineska, kubanska revolucija izbijaju u seljačkim društvima i to kao posledica globalnih ratnih gibanja. U Srbiji sa naglašenim centralizmom, kraljevskim dinastijama iz naroda, velikim ljudskim gubicima iz Prvog svetskog rata, niskim stepenom urbaniteta, levica nikada nije imala snažno uporište.

Glavninu partizanskog pokreta jesu činili Srbi, ali Srbi iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine (činjenica da je Prva proleterska brigada formirana u Rudom, kao i prva oslobođena teritorija Užička republika, ističe značaj, uslovno, sandžačkog kraja) i Hrvatske, a kako su ideje pokreta bile humanističke njima se priklonio i veliki broj drugih naroda. Sa raspadom Jugoslavije srbijanska levica je ostala koncentrisana u Beogradu zahvaljujući njegovom nekadašnjem saveznom administrativnom položaju. I tu zaista treba odati priznanje novonastalim urbanim pokretima koji su bili mikrokosmos svetskih dešavanja.

Postoji i druga struja koja simpatiše levicu, ali je praktikuje samo u modnom smislu. Povratak prirodi, promena svesti, odbacivanje nauke i tehnologije, samo su neke od fraza ove hipnotizovane levice. To je nasleđe 1968. godine za koju je Rejmon Aron rekao da je bila psihodrama i delirijum frustracija prošlosti, za koje je uspešno predvideo da ne vode u suštinsko menjanje sistema.

Hobsbaum će kasnije potvrditi ovo zapažanje i istaći ‘68. samo kao kulturnu revoluciju i uvod u potrošačko društvo profesionalnih manekena levice. Ističući zahteve za zabranu zabranjivanja, ovi supkulturni pokreti utiru put postmodernizaciji u cilju jednakih mogućnosti. Bumerang se danas vraća u vidu izreke da nema veće nejednakosti od jednakog tretmana nejednakih.

Levici u Srbiji predstoji dug put afirmacije kroz sindikate, ali kroz one sindikate koji ne ulaze u stranačke koalicije.

Autor je sociolog

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari