Tekst objavljen u listu Danas od 14. februara 2011. godine pod naslovom „Aida Ćorović sa ravnogorcima i Ljajićem“, potpisan od strane Aide Rašljanin u ime Muslimanskog omladinskog kluba Islamske zajednice u Srbiji svakako predstavlja šok na medijskoj sceni Srbije. Nije doskora bilo zamislivo da Danas objavi tekst koji ni u čemu ne odudara od „slavnih“ dostignuća režimskih medija iz devedesetih, od „Odjeka i reagovanja“ do tekstova o mentalnom zdravlju Danice Drašković ili otporaša u Hadži-Antićevoj Politici.


Polemika je uvek korisna, ali samo kada je polemika. To znači da se sagovornici drže argumentovane rasprave, da se ne tolerišu lični napadi i diskvalifikacije i da nema govora mržnje. Ovaj tekst je sve, samo ne polemika. Bujica otrovnih uvreda, pretnji i podmetanja, korišćenje rečnika mržnje i harangiranje čija posledica lako može da bude ugrožavanje lične bezbednosti Aide Ćorović zaštitni su znaci pomenute paškvile. Optužbe za izdaju, ruženje sopstvenog naroda, pa čak i pripremu genocida ne spadaju u slobodu štampe ili izražavanja.

Ekstremizam vođstva Islamske zajednice u Srbiji prešao je sve granice. Više se gospodinu Zukorliću ne sme tolerisati teror nad aktivistkinjama u Sandžaku. Nema mesta ovde nikakvoj priči o pravima verskih manjina niti o demokratiji i slobodi reči. Ovo je linč. Lov na veštice u izvedbi moćnog i osionog čoveka. Podrška koju je do sada dobijao od raznih „liberalnih“ krugova u Beogradu mora hitno da bude preispitana. Sistem demokratskog uređenja, vladavine prava i zaštite ljudskih prava ne trpi izuzetke u zavisnosti od toga ko krši ljudska prava. Ne sme da ih krši niko. Pa ma kojoj grupi pripadao i ma kakvim se opravdanjima koristio.

Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari