Poštovani gospodine Vujoviću, iz vaših dosadašnjih izjava može se zaključiti da je smanjenje plata i penzija glavna mera stabilizacije fiskalnog sistema. Svakako da je to jedna od mera stabilizacije, ali vaši modeli smanjenja plata i penzija su neodrživi. U javnosti su prisutna dva modela. Prvi model: linearno smanjenje svih plata i penzija i drugi model: smanjenje plata iznad minimalne zarade (20.000 dinara) i penzija iznad prosečne penzije (25.000 dinara).

Evo zašto su ovi modeli neodrživi: cena prosečne potrošačke korpe u Srbiji, za tročlanu porodicu u mesecu maju je iznosila 65.922,53 dinara. Uz napomenu da porodice u Srbiji nisu tročlane, već da od jedne plate ili penzije živi prosečno pet ili šest članova porodice. U istom mesecu prosečna zarada u Srbiji je bila 44.184 dinara. Što znači da prosečna zarada u Srbiji pokriva 67 odsto cene prosečne potrošačke korpe za tročlano domaćinstvo. Ali pošto su u Srbiji domaćinstva brojnija, prosečna zarada u Srbiji jedva pokriva 50 odsto prosečne potrošačke korpe. Međutim, u pojedinim opštinama prosečna zarada pokriva svega jednu trećinu cene prosečne potrošačke korpe: Kuršumlija 24.352 dinara, a Babušnica 23.541 dinar. Kao što se iz sadržaja prosečne potrošačke korpe vidi, samo trošak tročlanog domaćinstva za stanovanje, vodu, struju, gas i druga goriva mesečno iznosi 12.756,89 dinara, što znači oko 30 odsto od prosečne zarade u Srbiji, 52 odsto od zarade u Kuršumliji i 54 odsto od zarade u Babušnici.

Što se tiče penzija, tu je situacija još gora. Prosečna mesečna penzija u Srbiji iznosi 26.000 dinara, a neke se kreću i oko 10.000 dinara. Kod ovakvog stanja, pravo je čudo kako uopšte građani Srbije uspevaju da prežive, jer je, prema cenama iz mesečne prosečne potrošačke korpe, samo za hranu tročlane porodice potrebno 25.930,31 dinar. I naravno da prioritet predstavlja hrana, a o dažbinama za komunalije i električnu energiju nema ni govora.

Kod ovakvog ekonomskog stanja, potpuno je neprihvatljiv nijedan od objavljenih modela za smanjenje zarada i penzija. Mere za konsolidaciju fiskalnog sistema se ne mogu donositi u kabinetu uz olovki, papir ili kompjuter.

Život je taj koji diktira moguće i održive mere. Smanjenjem i ovako malih zarada i penzija, smanjiće se i onako mala kupovna moć građana, što znači da će opasti promet a samim tim i smanjiti punjenje budžeta a javnokomunalna preduzeća i elektroprivreda će imati sve veće gubitke, jer neće imati ko da plati njihove usluge. To je naša perspektiva, ukoliko se budu primenile do sada objavljene mere konsolidacije fiskalnog sistema.

Analiza ukazuje da granica za smanjenje plata i penzija, ispod koje se ne sme da ide, jeste cena prosečne potrošačke korpe, što je u ovom trenutku negde oko 70.000 dinara, kako bi se održao promet i nastavilo punjenje budžeta a javnokomunalna preduzeća i elektroprivreda radili bez gubitaka. Za održivost ovih mera je potreban još jedan uslov, a to je da se ne dozvoli rast onih cena koje kontroliše Vlada Republike Srbije. Visina stope smanjenja plata i penzija većih od 70.000 dinara može da bude različita i da zavisi od njihovih iznosa, ali se mora voditi računa da nakon smanjenja njihov iznos ne sme biti ispod 70.000 dinara.

Međutim, ukazao bih vam na jednu meru o kojoj do sada niko nije govorio. Poznato je da je povećanje zaposlenosti jedan od osnovnih proklamovanih ciljeva Vlade Republike Srbije. I naravno, revnosni članovi političkih partija na vlasti su krenuli u ispunjenje tog cilja. Samo što su ostvarivanje tog cilja pogrešno protumačili, pa su umesto zapošljavanja ljudi sa tržišta rada, što je i bio cilj Vlade, sebe proglasili za supermene i preuzimali po dve, tri, četiri i više funkcija. Takođe je poznato da onaj ko vrši dve funkcije ne vrši dobro nijednu od njih, sem supermena koji mogu da obavljaju i pet funkcija.

I naravno za sve te funkcije se primaju zarade iz budžeta, iako je jedno od osnovnih pravila u Evropskoj uniji da se iz budžeta može primati samo jedna zarada. Da paradoks bude još veći, kadar koji se nalazi na tržištu rada je obrazovaniji od kadra političkih partija koji obavlja veći broj funkcija.

Ovde se pojavljuje mogućnost da se bez ikakvog investiranja zaposli veći broj ljudi sa tržišta rada odgovarajućih kvalifikacija. Samo je potrebno da donesete zakon koji će obezbediti kriterijum „jedan čovek jedna funkcija“, što bi oslobodilo nemali broj radnih mesta i bez ikakvog investiranja smanjilo broj nezaposlenih, kao jednog od najvećih problema u Republici Srbiji.

Autor je predsednik Centra Forum iz Niša i član Nacionalnog saveta za zaštitu potrošača Vlade Republike Srbije

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari