Još se sećam trenutka kada sam 2003. godine, kao student druge godine Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, govorila da ću studije nastaviti na Kembridžu. Želja da studiram na prestižnom univerzitetu i romantična predstava o studentskom životu na kembridžskim koledžima, verovatno su presudno uticali na izbor univerziteta.

Na Kembridž sam zaista i otišla, šest godina kasnije i to na master program iz studija razvoja. Ovaj program me je prvenstveno privukao zbog interdisciplinarnog karaktera. Pružao je mogućnost izbora predmeta iz ekonomije, filozofije, sociologije, političkih nauka. Pored toga, studenti su mogli da se opredele između izrade master teze i dodatnog predmeta. Čak i danas osećam strepnju sa kojom sam prolazila kroz svaki korak koji je trebalo učiniti kako bih otišla na Kembridž: polaganje ispita iz engleskog jezika, prikupljanje dokumentacije, prevođenje, slanje, iščekivanje odgovora od Univerziteta, razgovori za stipendiju. Ono oko čega nisam strepela, o čemu nisam ni razmišljala, bilo je da li će Univerzitet u Kembridžu priznati studije koje sam završila na Univerzitetu u Beogradu. Bilo je dovoljno da dostavim prevode prepisa ocena i diplome koji svedoče da sam završila osnovne studije i ostvarila dobar uspeh.

Sa „postupkom priznavanja stranih školskih isprava“ susrela sam se tek kada sam, po povratku iz Kembridža, želela da upišem doktorske studije na Univerzitetu u Beogradu. Tada sam počela da razmišljam o tome koji fakultet će „priznati“ ove interdisciplinarne studije, kako će biti tretirano to što nemam master rad, koliko će proces trajati i koštati. Sve ovo me je odvratilo od nostrifikacije diplome sa Kembridža i navelo da za prijavu na doktorske studije koristim samo diplome stečene u Beogradu. Bila sam veoma razočarana činjenicom da Beogradski univerzitet zahteva poseban postupak za priznavanje diplome sa Univerziteta u Kembridžu, dok je Kembridž prihvatio moju beogradsku diplomu bez dodatnih procedura.

Da ovakvo iskustvo nije usamljeni slučaj uverila sam se kroz razgovor na fokus grupi u kojoj sam učestvovala krajem maja. Fokus grupa je održana u okviru projekta pod nazivom „Nacionalni dijalog u oblasti društvenih nauka u Srbiji, 2014-2016“, koji sprovodi Institut ekonomskih nauka pod okriljem Regionalnog programa podrške istraživanjima u oblasti društvenih nauka (RRPP). Na toj grupi, dvadesetak mladih istraživača i istraživačica zaposlenih na univerzitetima, naučnim institutima i organizacijama civilnog društva, kako onih koji su studije završili u Republici Srbiji, tako i onih koji su boravili na master i doktorskim programima u inostranstvu, razgovarali su o svojim iskustvima tokom studija i istraživačkog rada, o motivima za odlazak u inostranstvo, kao i o pobudama iz kojih su se po završetku studija vratili u Srbiju i izazovima sa kojima su se po povratku susreli.

Baš kao i u mom slučaju, mnoge kolege je na odlazak na studije u inostranstvo pokrenula želja za sticanjem diplome na prestižnom univerzitetu, pohađanjem programa kojih nema u Srbiji, zatim proširivanjem vidika i povezivanjem sa stručnjacima iz inostranstva. Kao otežavajući faktor za povratak u zemlju većina mojih kolega istakla je proces priznavanja diploma. Složili su se da je ovaj proces skup, da dugo traje, a da je ishod neizvestan. Pored neposrednih troškova u vezi sa procesom priznavanja diploma, koji iznose 10.000 dinara ukoliko se diploma nostrifikuje radi nastavka školovanja, odnosno 24.000, 36.000 i 54.000 dinara za osnovne, master i doktorske studije, ukoliko se diploma nostrifikuje radi zaposlenja, istakli su da treba uzeti u obzir i sve one plate koje jedan magistar ili doktor nauka propušta da ostvari dok nekoliko meseci čeka da mu diploma bude priznata.

Jedan od mojih kolega, takođe učesnik fokus grupe, rekao je: „Vratim se u zemlju i radim za platu od 400 evra i treba mi godinu dana da štedim da nostrifikujem diplomu.“ Neke moje kolege su ovaj proces doživeli kao ponižavajući: „Dobio sam tri stipendije za moj doktorat, išao sam na najprestižnije evropske konferencije koje mi je plaćao ili fakultet ili tamo neka druga zemlja, objavio sam sasvim dovoljno da taj doktorat prođe konferencije i publikacije i tako dalje, doktorat je javno dostupan… sve najviše ocene na odbrani, ne postoji prostor da se taj doktorat ospori, a meni je rečeno u šest očiju ‘ne sviđa nam se ovo’, takva nostrifikacija je prvo uvredljiva.“ Mnogi smatraju da zapravo ne postoji jasna procedura, da je „podložno različitim diskrecionim odlukama ‘ovo pusti, ovo nemoj da pustiš‘„.

Poseban problem predstavljaju diplome stečene na interdisciplinarnim studijama, gde su predmeti koje treba priznati razdvojeni po katedrama i smerovima, čak i različitim fakultetima. U takvom slučaju, pokušaj da se izvrši proces priznavanja diplome je izuzetno frustrirajući. Oni koji su završili interdisciplinarne studije su razočarani činjenicom da im je povremeno omogućeno da nostrifikuju svoje diplome samo ukoliko se odreknu jednog dela zvanja. Jedna koleginica je tokom fokus grupe ispričala da je završila Međunarodne odnose u razvoju, a da su joj rekli da može da se nostrifikuje diploma ukoliko se odbaci deo „u razvoju“. Magistri i doktori nauka sa takvim diplomama često su zaposleni sa srednjom stručnom spremom iako obavljaju poslove istraživača. Jedna učesnica fokus grupe kazala je: „Meni smeta što sam prijavljena sa srednjom školom, a imam tri diplome.“ Mnogi i odustaju od pokušaja nostrifikacije diplome i koriste one koje su stekli u Srbiji.

Proces priznavanja diplome stečene u inostranstvu ostavlja gorak utisak svima nama koji smo studije završili na najboljim svetskim univerzitetima. Ovaj proces je neophodno izmeniti. Jedno od mogućih rešenja jeste da se diplome univerziteta koji su na Šangajskoj listi bolje kotirani od Beogradskog priznaju po automatizmu, bez posebne procedure. Ukidanjem ove administrativne prepreke mladima koji su svoje znanje stekli na univerzitetima u inostranstvu poslala bi se poruka da su poželjni u Srbiji i da se mogu vratiti bez straha da li će njihov trud i znanje biti priznati.

Autorka je istraživačica saradnica Instituta ekonomskih nauka u Beogradu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari