Rušenje Jugoslavije bila greška

Takva ključna odrednica svakako je Berlinski kongres 1878. godine kada se djelomično razrješava „istočna kriza“ i trasira budućnost Balkana. Srbiji i Crnoj Gori priznata je nezavisnost, ali su istovremeno stvoreni i novi modeli hegemonizma i podjele Balkana. Početkom dvadesetog stoljeća vode se dva balkanska rata. Prvi je vođen s ciljem konačnog obračuna s Turskom dominacijom, a drugi se već vodi među balkanskim državama radi preotimanja nacionalnih teritorija. Slomom centralnih sila u Prvom svjetskom ratu u jesen 1918. godine dolazi do stvaranja Jugoslavije. Ideja jugoslavenstva, stara dva stoljeća, nije nastala u jednom narodu, jednoj klasi, jednoj političkoj partiji ili čak jednoj generaciji, već, naprotiv, plod je stremljenja više naraštaja i najrazličitijih političkih činilaca. Velike sile pobjednice, po okončanju rata, priznale su nastalu situaciju i suglasile se da treba stvoriti jedinstvenu državu na jugoslavenskoj osnovi. Izgledalo je da je konačno ostvaren vjekovni san – međutim, velika ideja je iznevjerena u Kraljevini Jugoslaviji.

Naši narodi tek će u NOR-u krupnim koracima izaći na veliku historijsku pozornicu, oblikovati vlastitu poziciju i sami se izboriti za svoje mjesto u suvremenom svijetu. Ovaj je rat bio sinteza narodnooslobodilačke i revolucionarne borbe. Na tim tekovinama stvorena je jugoslavenska državna zajednica novih političkih osnova i novog društvenog karaktera – model jedino moguć u uvjetima date strukture i tradicionalnih obilježja jugoslavenskih naroda. Historijski je značajno da su strategijom NOB-a Tito i KPJ utemeljili bratstvo i jedinstvo kao glavnu istinsku formulu i princip uspostavljanja odnosa u budućoj državnoj zajednici. Avnojska Jugoslavija je obezbijedila sve neophodne uvjete za ostvarivanje suvereniteta svakog od njezinih naroda. Nijedan od njih nije imao nacionalnih kapaciteta da u vrijeme ratnih sukoba na ovim prostorima samo svojim snagama ostvari nacionalno djelo oslobođenja. Četrdeset pet godina razvoja socijalističke Jugoslavije bio je period izuzetno brzog napretka, dubokih promjena u ekonomskoj, socijalnoj, kulturnoj i svim ostalim sferama. Nasljeđeno siromaštvo predratne Jugoslavije postalo je još teže breme zbog ogromnih ljudskih žrtava i razaranja koja je zemlja podnijela u toku rata. Jugoslavija je, poslije SSSR-a, imala najveće ljudske gubitke u oružanoj borbi, a po ukupnim gubicima stanovništva bila je na trećem mjestu među zemljama antifašističke koalicije. Šteta koju su okupatori nanijeli u materijalnim dobrima zemlje procijenjena je na 47 milijardi dolara prema kursu iz 1938. godine.

Socijalistička Jugoslavija bila je zapaženi učesnik krupnih zbivanja koja su u prošlom stoljeću mijenjala svijet, političke i socijalne odnose u njemu. Tragala je za novim, boljim i uspješnijim rješenjima od onih koje je nametnula utakmica dvaju blokova i Hladni rat. Socijalizmu, koji je dospio u stagnaciju, samoupravljanjem je dala civilizacijsku perspektivu i otvorila put ka demokraciji, samoupravi i tržištu. Posustala je kada su se pripremale krupne promjene nestankom jednog od protivničkih blokova i društvenih sistema. Nekonsolidirana unutar svojih granica, nije bila spremna dočekati svu agresivnost i neizvjesnost događaja koji su udarali na vrata. Uslijedio je tragičan kraj, a slučaj Jugoslavija postat će paradigma stoljeća. Rušenje avnojske Jugoslavije je bezuman zločin i historijska greška. Paradoksalno je da danas Evropska unija putem svojih asocijacija, komisija i inicijativa za ulazak u samu Uniju zahtjeva od postjugoslovenskih samostalnih država da međusobno koordiniraju gotovo sve: od kulture i sporta, saobraćajne infrastrukture, graničnih režima i carina, do bezbjednosti, a da ne shvaća da je to bio i ostao smisao jugoslavenske ideje i države, koja je razbijena uz njihovo sudjelovanje.

Jugoslavenstvo je prirodno stremljenje ovih naroda i takvo će ostati. Nisu ga stvarale kraljevske dinastije, ni monarhija, ni komunisti. SFRJ mu je dala pune sadržaje i vrijednosti koje će ostati trajne. Njihova se veličina doživljava danas, a distance od dvadeset pet godina bolje i jasnije nego za vrijeme postojanja SFRJ. Generacije koje stasavaju tražit će nove sadržaje u zajedništvu naroda s jugoslavenskih prostora i naći rješenja za politički i socijalno skladniji, mirniji i bogatiji život ljudi.

*Autor je admiral flote JNA u penziji.

(Delovi izlaganja na Svečanoj akademiji povodom 70. godišnjice pobede u Muzeju istorije Jugoslavije)