Srbija će morati da otvori tajne arhive službi državne bezbednosti ukoliko želi da postane članica Evropske unije, smatraju sagovornici Danasa. Istovremeno, prema Akcionom planu za ispunjavanje preporuka Evropske komisije, koji je Vlada Srbije usvojila, dosijea je trebalo otvoriti do septembra 2013, ali je taj rok već sada probijen.

Ni 13 godina posle demokratskih promena niko sa sigurnošću ne može reći kada će se pristupiti otvaranju tajnih dosijea komunističkog i režima Slobodana Miloševića. Evropski parlament je već pozivao srpske vlasti da „nastave posao oko uklanjanja nasleđa bivših tajnih službi iz doba komunizma kao korak napred u demokratizaciji Srbije“, akcentujući pritom potrebu otvaranja dokumenata nekadašnje Uprave državne bezbednosti – UDBA, kao i Nacionalne arhive.

Ranije demokratske vlasti nisu imale dovoljno hrabrosti da se uhvate ukoštac s teškim nasleđem komunističkog i Miloševićevog režima. Ipak, ni nove vlasti u Srbiji nisu još pristupile ovom poslu, pa tako ni skoro godinu i po dana po dolasku novih vlasti javnost Srbije nije bliža odgovoru na pitanje ko je sve bio meta srpskih tajnih službi.

Jadranka Joksimović, poslanica Srpske napredne stranke i predsednica skupštinskog Odbora za kontrolu službi bezbednosti, za Danas objašnjava da je Akcioni plan za ispunjavanje preporuka Evropske komisije predviđao formiranje interresorne radne grupe koja bi analizirala potrebe donošenja zakona o otvaranju tajnih dosijea.

– Nemam informacije da li je ova radna grupa formirana i da li je počela sa radom. Svakako, ovo pitanje je veoma kompleksno i zahteva ozbiljnu analizu i definisanje jasnih, objektivnih kriterijuma, koji bi prevenirali zloupotrebu i ostvarivanje pojedinačnih interesa. Neophodno je voditi računa o interesima i zaštiti nacionalne bezbednosti na prvom mestu, a zatim voditi računa o striktnom poštovanju ljudskih prava pojedinca. Ne treba zaboraviti da, pored Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, moramo da se pridržavamo i odredaba Zakona o zaštiti podataka o ličnosti – kaže Joksimovićeva i naglašava da bilo kakvo rešenje mora da garantuje jasan balans između interesa nacionalne bezbednosti, ljudskih prava pojedinca i interesa javnosti da sazna informacije iz ove oblasti.

Najistrajniji u zahtevu za otvaranje dosijea već godinama je Srpski pokret obnove (SPO), koji je dva puta – 2004. i 2010. godine – predlagao nacrte zakona, ali bez uspeha. Aleksandar Jugović, potpredsednik SPO, za Danas podseća da je DOS 19. avgusta 2000. godine predstavio svoj predizborni program i nazvao ga „Ugovor sa narodom“ u 10 obećanja, a da je jedno od obećanja bilo otvaranje dosijea.

– Dosijei do dana današnjeg, iako su mnoge članice DOS-a bile na vlasti do prošle godine, nisu otvoreni. Da bismo postali članica EU, moraćemo otvoriti tajne arhive. Aktuelna vlada je u prvoj godini mandata mnoge prepreke na putu ka EU uklonila, pa se nadam da će i kada je u pitanju otvaranje dosijea slediti dosadašnju proevropsku politiku – kaže Jugović.

Istovremeno, Predrag Petrović, izvršni direktor Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, naglašava da je otvaranje tajnih dosijea obaveza Srbije na putu pristupanja EU i dodaje da će se oni „otvoriti kad-tad“.

– Mnogo je važnije pitanje da li će se postići neka od svrha zbog kojih se dosijea otvaraju i na koji način će to biti učinjeno, kaže Petrović. On dodaje da zakon o otvaranju dosijea nije usvojen iz nekoliko razloga.

– Nakon uvođenja višestranačja u Srbiji sistem je bio formalno demokratski, dok je suštinski bio autoritaran, pa do otvaranja dosijea i nije moglo doći kao u drugim postkomunističkim državama. Kasnije su se razlozi samo množili. Pretpostavka pojedinih stručnjaka je da je DB među svojim saradnicima imala i visoke funkcionere opozicije koji su nakon pada Slobodana Miloševića postali vlast, te im nije odgovaralo da se dosijei otvore – navodi Petrović.

Kao drugi razlog izostanka zakona on navodi i to da je potpuna promena vlasti nakon 5. oktobra tekla kroz svojevrsne kompromise sa Miloševićem, kao što je prelazna vlada, što je onemogućilo brze promene u bezbednosnim strukturama, pa je i došlo do paljenja dela dokumentacije DB.

– Za ovo niko nije odgovarao, iako je vođena istraga, te je postojalo dosta materijala da se procesuiraju odgovorni. Treće, neke partije iz DOS koalicije nisu bile za brže promene u bezbednosnim strukturama, zbog situacije na jugu Srbije, dok su druge bile više deklarativno nego suštinski za promene. Posle je došlo i do ubistva premijera, što je takođe bila prilika da se otvori dokumentacija i „počisti unutar kuće“, ali je i ta prilika propuštena – kaže Petrović.

I Dačić za otvaranje dosijea

Ivica Dačić, premijer Srbije i lider SPS, izjavio je prošle godine da se ni on ni stranka ne plaše otvaranja dosijea. „Nemamo razloga da se plašimo. Oni koji su bili protiv Miloševića treba da brinu, jer tamo piše ko je i kada sarađivao sa obaveštajnim službama. U stvari, jedva čekam da se ti dosijei otvore“, kazao je Dačić.

Štazi

Predrag Petrović ističe da se često otvaranje dosije Štazija navodi kao uspešan primer i pored toga što je ogromna količina dokumentacije uništena, a da retko ko navodi da je taj posao vodila komisija sa velikim brojem stručnih i disciplinovanih ljudi, te da je ovo iziskivalo jako mnogo para. „Sumnjam da je ovako nešto moguće u Srbiji. Pre sam mišljenja da će se dosijei otvoriti radi formalnog ispunjenja zahteva EU. Treba napomenuti da otvaranje dosijea samo radi ispunjenja forme može dovesti do jako loših posledica. Primeri su neke od postkomunističkih država, u kojima su dosijei tajne policije prodavani na crnom tržištu, a od kojih su mnogi od njih bili lažni, te su naneli nepopravljive štete za živote pojedinaca“, objašnjava Petrović.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari