Svake godine 8. april donosi nam slične poruke – da je položaj Roma i Romkinja izuzetno težak, uslovljen teškim siromaštvom i socijalnom isključenošću i da je Republika Srbija opredeljena da unapređuje njihov položaja. Ove poruke se ponavljaju iz godine u godinu, ali se položaj Roma i Romkinja suštinski ne menja, a oni su i dalje najmarginalizovanija grupa u Srbiji.


Početkom godine isteklo je važenje Strategije za unapređivanje položaja Roma u Republici Srbiji i akcionih planova za njeno sprovođenje. Sprovođenje Strategije donelo je pomake u pojedinim oblastima, pre svega u pogledu rešavanja problema „pravno nevidljivih“ Roma, povećanja broja romskih učenika i studenata u obrazovnom sistemu i poboljšanja pristupa zdravstvenoj zaštiti. Ipak, uopšteno gledano sprovedene mere i aktivnosti iz Strategije nisu dovele do osetnijeg poboljšanja položaja Roma u Srbiji, niti je njihovo sprovođenje uspelo da dovede do „smanjenja razlika koja sada postoji između položaja romske populacije i ostalog stanovništva“, što je bio jedan od strateških ciljeva ovog dokumenta.

Nepostojanje centralnog tela koje bi bilo zaduženo za koordinaciju aktivnosti u strateškim oblastima jedan je od razloga koji se navodi za ovakve rezultate. Tako su, primera radi, u delu Strategije koji se odnosi na obrazovanje navedene ukupno 43 različite mere i aktivnosti koje je trebalo da sprovede ukupno 51 nadležno telo u svojstvu nosioca aktivnosti ili partnera. Bez jednog tela koje će koordinirati sprovođenje ovih aktivnosti nemoguće je njihovo sprovođenje. S druge strane, u određenim oblastima mere predviđene akcionim planom nisu pratila nikakva budžetska sredstva niti su ona obezbeđena za vreme važenja Strategije. Zbog toga su se one svele na „spisak lepih želja“ koje nisu ni mogle da dovedu do planiranih rezultata.

Preostali problemi sa kojima se suočavaju Romi u ostvarivanju osnovnih ljudskih prava, pored diskriminacije koja je prisutna kako u svakodnevnom životu tako i u postupcima pred organima javne vlasti, a uslovljena siromaštvom i socijalnom isključenošću, odnose se pre svega na oblast ekonomskih i socijalnih prava. Onih prava koja, prema izveštajima Zaštitnika građana, najviše „muče“ i ostale građane i čije ostvarivanje Republika Srbija ne štiti na adekvatan način. U novoj Strategiji za Rome, čija je priprema u toku, ostvarivanje prava Roma trebalo bi posmatrati isključivo iz perspektive ostvarivanja ljudskih prava, ono ne sme biti uslovljeno trenutnim budžetskim sredstvima, nedostatkom koordinacije između nadležnih državnih organa i sličnim argumentima.

Javno izrečena opredeljenost Republike Srbije da unapređuje položaj Roma kao i razlozi za neuspeh prethodne strategije ne znače ništa raseljenim Romima koji petnaest godina žive u šumi i koji se trenutno nalaze u postupku prinudnog iseljenja, ne znače ništa ni Romkinjama koje ne mogu da izvade zdravstvenu knjižicu i da se bez teškoća porode, niti devojčicama koje zaključuju prinudne brakove dok socijalne službe okreću glavu od ovog problema.

Onog trenutka kad shvatimo da unapređenje položaja Roma i Romkinja nije povezano sa najavama i opravdanjima, već sa konkretnim merama koje su u skladu sa ratifikovanim standardima ljudskih prava promeniće se i poruka koju čujemo prilikom svakog obeležavanja Svetskog dana Roma.

Autor je pravni savetnik Jukoma

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari